OSIJEK (TU) – Uz razgovor i uvodno izlaganje o temi „Gaudete et exsultate – Zašto i kako postati/postajati subjektom socijalnog pastorala“ mr. sc. Igora Jakobfija, nastavnika u suradničkom zvanju na KBF-u u Đakovu, održano 18. listopada u Vikarijatu Osijek je počeo treći ciklus socijalnih tribina koje, od 18. listopada 2016. godine, organizira Institut za novu evangelizaciju „Sveti Ivan Pavao II.“ u Osijeku.
Smisao socijalnih tribina do sada je težio prikazivanju crkvenih dokumenata s naglaskom na socijalnost o kojima su nazočni posjetitelji razgovarali otkrivajući kršćanska socijalna načela te uz vodstvo predavača i moderatora bivali obogaćeni socijalnom dimenzijom vjere i „odgojem za socijalnost“ u vlastitoj konkretnoj stvarnosti. Citirajući poticajni evanđeoski redak ‘Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste’ (Mt 25,40), Jakobfi je najavio da, nakon ciklusa sa upoznavanjem papinskih dokumenata, slijede teme posvećene društvenim problematikama te ova prva poučava o bitnomu što obvezuje pojedinca kršćanina u aktualizaciji vjere te otkriva zašto i kako postati svet kroz uvid u najnoviju Papinu pobudnicu GEE.
Tribinu je poslije uvodne molitve predvođene laikom Josipom Nađem, otvorio mons. dr. dr. Vladimir Dugalić, predstojnik Instituta i Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve i društvena pitanja, zahvalivši vjernicima i pojedincima iz katoličkih udruga za sustavno sudjelovanje na tribinama kojim proširuju znanje o socijalnom nauku Crkve kao sredstvu nove evangelizacije i propituju dosege vlastitoga laičkoga zauzimanja u poslanju. Uvodno razloživši kako apostolska pobudnica „Gaudete et exsultate“ „poziva na svetost kršćana kojemu je suprostavljen suvremeni individualizam i dvije temeljne zapreke – suvremeni (neo)agnosticizam i pelagijanizam“, pojasnivši kako to znači da elita isključivo ima monopol na spoznaju; a djelovanje se svodi „sve mogu svojom voljom bez Boga i bez kršćanskoga dara Božje milosti“, što se u društvenom kontekstu prepoznaje kao krivotvorina kršćanske svetosti u elitizmu, nacionalizmu i liberalizmu.
„Dokument na stotinjak stranica pisan je tako kao da Papa piše tebi osobno pismo i sadržaj se ne odnosi ‘na tamo neke kršćane’, a umnogome slijedi pouke iz dokumenta Lumen Gentium koji govori kako nas Bog poziva na svetost te da su laici sastavnice apostolata Crkve“, kazao je Jakobfi nastavivši tumačenjem zahtjeva koji obvezuju kršćanina, a to su odaziv pozivu na svetost i ostvarenje plana Božjega stvaranja, zatim zahtjev biti svet poput Oca nebeskog što se očituje u blaženstvima te zahtjev – u svecima gledati uzore u ostvarenju svetosti, no posebne pozornosti vrijedni su tzv. sveci iz susjedstva, ali istovremeno ići svojim putem.
„Svatko mora prepoznati svoj put i dati ono najbolje od sebe kako bi očitovao najosobnije darove koje mu je Bog dao. Svetost se nalazi između suvremenog gnosticizma i pelagijanizma, odrednica koje nas mogu odvesti od prave istinske svetosti u ‘svoju teologiju’, lažnu svetost koje vidimo u raznim karizmatskim pokretima i oduševljenosti programima samoposmoći i samoostvarenja… Savršenstvo određenih osoba ne mjeri se količinom informacija i znanja koje posjeduju nego dubinom njihove ljubavi. Pred nama je zahtjev biti svet poput Oca nebeskoga. Svjestan toga, kršćanin ne može biti miran i nezainteresiran za život drugoga ili se pak zadovoljiti jednostavnim činjenjem dobrih djela. Kršćanin se mora zalagati i oko društvenih promjena kako bi se sadašnje i buduće generacije oslobodilo od isključenosti uzorkovane nepravednim društvenim i ekonomskim sustavima. Od kršćanina se očekuje iskorak, on se mora zalagati i oko društevnih promjena. Prema socijalnom nauku pravi kršćanin ima duboku zdravi nemir u sebi koji se ne može zadovoljiti samo dobrim djelima“, istaknuo je Jakobfi.
Između ostaloga predavač je kazao: „Da bismo mogli bolje razumjeti Božji govor, mi ne možemo bez molitve, bez molitvenog razlučivanja. Pozvani smo na svetost i u tom osobnom milosnom pozivu treba nam prepoznati nešto više! Svrha je nešto više, a svrhu ne mogu shvatiti pukim razumom nego je to Božja milost do koje se ne može bez molitve.“ Nevenka Špoljarić
