OSIJEK (TU) – U Nadbiskupijskom vikarijatu u Osijeku u ponedjeljak, 14. listopada 2024., održana je duhovna obnova za svećenike i redovnike svih dekanata osječke regije. O temi duhovne obnove “Umorni svećenici! Ima li izlaza?” govorio je vlč. dr. Davor Vuković, profesor fundamentalne teologije i predstojnik Instituta za novu evangelizaciju “Sv. Ivan Pavao II.” u Osijeku.
Nakon uvodne molitve, dr. Vuković je istaknuo da je umor sastavni dio života. Našoj ograničenoj ljudskoj egzistenciji pripada kao posljedica umor, gubitak snage i energije. Nije drugačije ni s nama svećenicima. Stoga je važno nalaziti prostore i načine za obnovu energije, drugim riječima, za odmor. Umor je neizbježan, no opasan umor je onaj koji je plod besmislena, uzaludna i prekomjerna rada, te stoga treba tražiti načina, bilo za kvalitetan odmor, ali i za promišljanje o poslovima i djelatnostima za koje ne nalazimo smisla, odnosno razloga. Osobito ovo vrijedi za naše vrijeme u kojem je, bilo u društvu, bilo u Crkvi, uvelike na djelu opasnost (diktature) aktivizma, te stoga valja dobro promisliti o putovima prema dobrom i kvalitetnom odmoru, ali i izbjegavanju destruktivne opasnosti aktivizma, naglasio je dr. Vuković.
Na temelju primjera iz Svetoga pisma, ali i iz misli suvremenih pisaca i teologa, dr. Vuković je iznio nekoliko smjernica nadilaženja umora, ali i besmislena, aktivističkog djelovanja. Prvo, treba “znati stati”. U društvu (Crkvi) koje mahnito juri, znati stati postaje revolucionaran čin. Drugo, treba iznova otkrivati vrijednost unutarnje samoće i nalaziti prostore osame u kojima treba naći unutarnji mir, te biti sposoban razlučiti što valja činiti, a što valja pustiti. Treće, u miru i tišini valja iznova osvijetliti koji je to cilj i smisao vlastitog svećeničkog djelovanja. Jer, kada se iz vida izgubi cilj, udvostručuju se napori, a djelovanje se sve manje prepoznaje kao ispunjavajuće i smisleno. Četvrto, treba jasno postaviti granice prema drugima i njihovim očekivanjima, te u ozbiljnom molitvenom razlučivanju znati prepoznati istinsko “da” za koje se valja opredijeliti, a hrabro i odlučno reći “ne” onomu što nas pretjerano ili besmisleno umara. Reći “ne” mogu i smijem samo radi većega i važnijeg “da” koje sam spoznao u svjetlu Božje riječi i odgovornog osluškivanja Božjega Duha i njegove volje.
Peto, valja se vratiti Bogu Isusa Krista, Svetom pismu i pozornom slušanju Božje riječi u svjetlu Isusovog poziva Marti: “jedno je potrebno”. U kršćanskom, a osobito svećeničkom životu, primat uvijek mora imati molitva, kontemplacija, uranjanje u odnos s Kristom, s Božjom riječju, iz koje valja djelovati, iz koje slijedi akcija. U odnosu s Bogom Isusa Krista valja tražiti i istinski odmor, jer onima što se u Gospodina uzdaju snaga se obnavlja, a u susretu s Kristom umorni svećenik pozvan je nalaziti odmor i spokoj svojoj duši, zaključio je vlč. Vuković.
Nakon izlaganja svećenici su imali priliku za razgovor, dijeljenje iskustava, molitvu i razmatranje nad odabranim odlomcima Svetoga pisma, te priliku za ispovijed. Duhovna obnova je završena bratskim objedom u prostorima Vikarijata. Domagoj Brkić