OSIJEK (TU) – Stručni skup vjeroučitelja osnovnih i srednjih škola Đakovačko-osječke nadbiskupije održan je u subotu 17. siječnja 2026. godine u prostorima Nadbiskupskog vikarijata u Osijeku. Skup je organiziran u suradnji Katehetskog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije i Agencije za odgoj i obrazovanje Podružnice Osijek, s temom Suvremeni izazovi odgoja i obrazovanja za poštivanje dostojanstva čovjeka kao slike Božje.
Vjeroučitelji su započeli seminar molitvom Ps 139. i pjesmom Hram ste Božji, uz sviranje vjeroučitelja Ivana Rakonce i Danijela Leke.
Vjeroučiteljima se obratio đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić, prenijevši pozdrave nadbiskupa Đure Hranića i prisjećajući se Jubileja milosrđa 2016. godine, kada su vjeroučitelji hodočastili u Đakovo, nadbiskup Đuro im je uputio sljedeće riječi: „Danas vas ova katedrala prima i želi vas na poseban način zakriliti – sve vas, pozvane svetim pozivom naviještanja kako biste – vestigia Christi sequentes / slijedeći Kristove stope – mogli što plodnije ‘razglašavati divna djela Božja’.“
Biskup Ivan je nastavio: „A u svjetlu teme ovoga skupa danas, želimo posebno naglasiti ono divno djelo, koje nazivamo „krunom stvaranja“ – čovjeka i njegov život, istinu njegova postojanja, njegovu snagu i krhkost, sjaj i tame, otkrivajući da u svemu odsijeva njegovo izvorno i trajno dostojanstvo. Riječ je univerzalnoj i neotuđivoj vrijednosti, jer čovjekovo dostojanstvo ne izvire iz dogovora ili kulturalnih i društvenih ostvarenja. Nikad ne smije biti naprosto podređeno koristi, ekonomskim ili tehničkim dostignućima, ili pak zlorabljeno, jer su mu – i izvor i svrha – transcendentni: čovjek je na Božju sliku“.
Uvod u skup, temu i predstavljanje predavača uputile su predstojnica Katehetskog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije dr. sc. Teuta Rezo i viša savjetnica za vjeronauk u Agenciji za odgoj i obrazovanje Podružnice Osijek, Ankica Mlinarić.
Prvo predavanja pod nazivom Tzv. sveoubuhvatno seksualno obrazovanje – ideološki poligon (pre) odgoja, održala je dr. sc. Marina Katinić Pleić, novinarka Glasa Koncila, i prof. Hrvatskoga jezika i književnosti, filozfije i etike u Školi suvremenog plesa Ane Maletić u Zagrebu.
Predavačica je naglasila kako je govor o spolnosti i poučavanje o spolnosti neodvojivo od vrijednosti te da spolni odgoj mora biti primjeren dobi, utemeljen na činjenicama i usmjeren prema vrijednostima. Pritom su roditelji primarni odgajatelji i imaju pravo slobodno odlučivati o odgoju svoje djece, kako izrijekom navodi članak 64. Ustava Republike Hrvatske. Dr. Katinić Pleić istaknula je kako je seksualna revolucija iznjedrila permisivne oblike spolnoga odgoja, kojima je glavni cilj povećati spolnu autonomiju mladih uz minimizaciju rizika, a u novije vrijeme i eliminirati tradicionalne uloge muškarca i žene, što nerijetko vodi u negaciju evolucijski utemeljenih razlika i komplementarnosti spolova. „Ako se vratimo u povijest, očevi seksologije svoje su teze temeljili na podacima seksualnih zlostavljača djece, pedofila, a čak su i oni sami bili seksualno zlostavljani te su na tome temeljili svoja istraživanja“, rekla je Katinić Pleić. Time je ujedno iskrivljen cjelovit smisao spolnosti. Tzv. sveobuhvatno seksualno obrazovanje, model poučavanja djece i mladih o spolnosti, koje promiču UN, SZO i Europska komisija, posljednjih tridesetak godina prve su dvije institucije predstavljale kao najbolji i učinkovit model prevencije spolno prenosivih bolesti i neželjenih trudnoća. U svojim novijim oblicima, model je to koji u središte poučavanja stavlja kontracepciju, užitak i pristanak, izostavljajući općeljudske vrijednosti i osobne vrline. Filozofski je protivan kršćanskoj antropologiji i etici te općeljudskim vrijednostima, a u novije vrijeme sadrže i elemente rodne ideologije. Neučinkovitost takvih programa dokazala je neovisna evaluacijska studija (Weed i Ericksen, 2019). Predavačica se posebno osvrnula na Riječki kurikul i priručnik Zdravstvenoga odgoja i obrazovanja, koji je od rujna školske godine 2025./ 2026. ponuđen u višim razredima svih riječkih osnovnih škola, a slijedi upravo takav model, za koji više od dvadeset godina u Hrvatskoj lobiraju feminističke i LGBT udruge, otvoreno negirajući ustavno pravo roditelja da slobodno odlučuju o odgoju svoje djece, te da imaju mogućnost izabrati između više kvalitetnih programa.
“Pravna, neurobiološka i filozofska analiza riječkoga kurikula pokazala je da se radi o (rodno)ideologiziranom pristupu koji nije znanstveno utemeljen te je štetan za stvarnu dobrobit djece, mladih i društva, a uz to produbljuje problem pada povjerenja građana u institucije. No, ono što mi moramo zapamtiti jest da Ustav RH i Zakon o odgoju i obrazovanju daje roditeljima pravo odgoja, uzdržavanja i školovanja djece, te na temelju toga roditelj ima pravo donijeti odluku hoće li njegovo dijete imati navedeni seksualni odgoj ili će taj isti način odgoja odbiti“, istaknula je predavačica.
Određene udruge u RH zapravo traže da država bude ta koja će odlučiti što i kako će djeca u školama učiti, odnosno kakav će odgoj imati. Traže da se roditeljima oduzme pravo odgoja, što je protivno Ustavu Republike Hrvatske. To je ujedno povod za poziv roditeljima, školama i državnim institucijama da organiziraju i ponude dobre metode i kurikule spolnoga odgoja, naglasila je predavačica Katinić Plejić.
Drugo predavanja pod nazivom Program cjelovitog spolnog odgoja mladih Teen STAR održala je Kristina Pavlović, profesorica fizike u dvije katoličke osnovne škole u Zagrebu, koja je 1995. godine s grupom suradnika uvela u Hrvatsku program cjelovitog spolnog odgoja mladih Teen STAR. Inače, prof. Pavlović jedna je od idejnih začetnika i autora programa zdravstvenog odgoja GROZD, koji je 2007. godine pobijedio na natječaju MZOS-a i zajedno sa suprugom Božidarom provodi program Teen STAR u svojoj župi i školi.
Svoje predavanje prof. Pavlović započela je rečenicom: “Naša dužnost je pomoći djeci da dođu do istine, da saznaju što je to istina. U Hrvatskoj već 30 godina provodimo s mladima program cjelovitog spolnog odgoja Teen STAR, želeći na taj način pomoći roditeljima i (vjero)učiteljima u njihovim odgojno-obrazovnim nastojanjima. Teen STAR je trenutno najviše prisutan u župama kao dio priprave mladih za sakrament potvrde, te u nekim školama i zajednicama mladih. Tečajeve izobrazbe voditelja organiziramo u raznim dijelovima RH”, istaknula je prof. Pavlović.
Naglasila je kako ovaj program obuhvaća sve aspekte spolnosti i ljudske osobe – tjelesni, emocionalni, intelektualni, društveni i duhovni i temelji se na znanstvenim spoznajama i na općeljudskim i kršćanskim vrijednostima, te je sukladan katoličkom učenju o spolnosti. „S mladima na interaktivni način razgovaramo o svim temama vezanim za plodnost i spolnost, dajemo im cjelovite stručne informacije, kao i autentični primjer voditelja”, rekla je prof. Kristina. Isto tako, napominje profesorica, važno je odmalena govoriti, tj. ponavljati djeci, naviknuti ih da je normalno razgovarati, pitati i imati odgovore na ono što djeca traže. Najvažnija je autentičnost – živjeti ono što govoriš. Kod mladih i njihovih roditelja i svih koji su uključeni u edukaciju i širenje programa produbljuju se ispravno shvaćanje dostojanstva ljudske osobe i smisla i značenja spolnosti, prave ljubavi, bračnog odnosa, obitelji i vrijednosti ljudskog života. Tako se na afirmativni način ujedno borimo i razotkrivamo neznanstvene ideologije i lažne svjetonazore koji se nameću i prijete našoj djeci i mladima, a time i cijelom društvu, zaključila je prof. Pavlović.
Uslijedila je tematska rasprava u koju su se uključili vjeroučitelji koji su prošli edukaciju Teen STAR, iznijeli su svoja iskustva i poteškoće. Velik broj vjeroučitelja izrazio je želju proći edukaciju kako bi teme o ljudskoj spolnosti prolazili s učenicima na kompetentan, autentičan i jasan način, uzimajući u obzir sve suvremene okolnosti odrastanja djece i mladih.
Nakon kratkog predaha uslijedio je predavanje dr. sc. Josipe Nemet, više asistentice s područja biokemije i molekularne biologije na Institutu Ruđera Boškovića u Zagrebu. Naslov predavanja bio je Priče koje se utjelovljuju: odgoj, razvoj dječjeg mozga i spolnost u izazovima suvremenog odgojno-obrazovnoga sustava.
Dr. Nemet supruga je i majka petero djece, članica udruge Ružo Otajstvena, aktivna u roditeljskoj inicijativi Karte na stol, te predsjednica udruge Članak 64, posvećena zaštiti prava roditelja i djece u području obrazovanja i zdravstvenih politika.
Predavanje je započela od kršćanske antropologije, čovjeka kao slike Božje te je promatrala u svjetlu suvremenih spoznaja molekularne biologije, neurobiologije razvoja i evolucijske psihologije. U središtu je pitanje kako se ljudsko dostojanstvo konkretno utjelovljuje u biološkoj stvarnosti tijela i mozga, osobito u razdoblju djetinjstva i adolescencije, te na koji ga način suvremeni odgojno-obrazovni pristupi mogu štititi ili, naprotiv, narušavati. Polazi se od pretpostavke da se dostojanstvo osobe ne očituje samo na razini deklaracija i vrijednosnih stavova, nego u samom načinu na koji se oblikuju tijelo, emocije i sposobnost odnosa.
„Naša tijela, kaže predavačica, evoluirala su u zajedništvu, usmjereni smo na drugoga. Slični smo Bogu u činu zajedništva. Danas se pak tijelo omalovažava, od njega se čini instrument, no naše tijelo je sposobno učiniti vidljivim ono što je nevidljivo.“
U prvom dijelu predavanja izložila je temeljne neurobiološke zakonitosti razvoja dječjeg mozga: produljeno djetinjstvo kao biološki normativ ljudske vrste, faze intenzivne sinaptogeneze i kasnijeg sinaptičkog pročišćavanja, kao i postupno sazrijevanje odnosa između limbičkog sustava i prefrontalnog korteksa. Ovi procesi čine biološku podlogu za razvoj samoregulacije, sposobnosti odgode nagrade, moralnog prosuđivanja, empatije i odgovornosti. Iz evolucijske perspektive pokazuje se da je zaštita djetinjstva od prerane seksualizacije univerzalna značajka zdravih ljudskih zajednica, jer omogućuje cjelovit razvoj osobe prije spolnog sazrijevanja i stabilno oblikovanje identiteta.
U nastavku je analizirala suvremene odgojno-obrazovne izazove povezane sa spolnim odgojem, osobito one pristupe koji zanemaruju razvojnu nezrelost djece i adolescenata. Razmotrila je neurobiološke posljedice rane seksualizacije, naglašavanja užitka i subjektivnog doživljaja identiteta, kao i snažan utjecaj socijalne modulacije, vršnjačkih skupina i digitalnih medija na oblikovanje spolnog identiteta i samopoimanja. Posebno je skrenula pozornost posljedicama narušavanja bioloških normativa razvoja na emocionalnu stabilnost, sposobnost vezivanja, otpornost na stres i sazrijevanje zrelih, trajnih odnosa.
Središnja nit predavanja bila je pojam odgoja pričama. U razvoju djeteta priča nije metafora, nego temeljni neurobiološki mehanizam učenja i integracije iskustva. Mozak uči kroz narative, identifikaciju i ponavljanje obrazaca, a riječi, slike i implicitne poruke kojima odrasli oblikuju dijete ne ostaju na razini informacija, nego se kroz mehanizme neuroplastičnosti trajno utiskuju u neuronske mreže, obrasce reagiranja i navike koje s vremenom oblikuju karakter osobe. U tom smislu potvrđuje se stara filozofska intuicija da najdublja šteta koja čovjeka može zadesiti nije tjelesna bolest, nego izobličen karakter koji ga usmjerava protiv vlastitog dobra.
U tom kontekstu predavačica je razotkrila koje priče u suvremenom odgojno-obrazovnom prostoru doista odgajaju, a koje razgrađuju dijete posebno analizirajući narative koji relativiziraju tjelesnu stvarnost, zanemaruju biološke zakonitosti razvoja i prerano uvode dijete u područje spolnosti, često pod krinkom neutralnosti ili emancipacije. Takvi narativi mogu narušiti prirodan slijed sazrijevanja, potaknuti kognitivnu i emocionalnu konfuziju te oslabiti razvoj samoregulacije, empatije i sposobnosti za odnos. Time se dijete postupno usmjerava prema samousmjerenosti i fragmentiranom doživljaju vlastite osobe, umjesto prema integriranom i relacijskom sazrijevanju.
Suprotno tome, odgoj koji poštuje biološku i relacijsku stvarnost čovjeka prenosi priče koje djetetu omogućuju da tijelo doživi kao dobro, smisleno i usmjereno prema drugome. Takvi narativi ne potiču ranu introspekciju i samousmjerenost, nego podržavaju postupno sazrijevanje identiteta, razvoj odgovornosti i sposobnost darivanja, što je ključno za oblikovanje stabilnih odnosa i zdravog zajedništva. Predavačica se osvrnula i na pojam frustracije. Istaknula je kako se danas gleda kako u potpunosti ukinuti taj osjećaj, pa čak i na način da se kroz seksualnost zapravo ide za tim da se makne taj osjećaj. No, potrebno nam je proći kroz taj osjećaj frustracije, istaknula je predavačica, kako bi jednog dana postali slobodni. Problem je što se danas također kroz odgoj uklanja pojam žrtve, djecu se ne odgaja za žrtvu, nema žrtvoslovne ljubavi, a bez nje nema ni slobode.
Primjer: ukoliko brat ima igračku, ja ju sada ne mogu dobiti, nego ju trebam ostaviti bratu da se igra – dok današnji roditelji odmah gledaju kako će to drugo dijete dobiti istu tu igračku kako ne bi osjetio nedostatak odnosno kako bi utažio glad za onim što želi. U završnom dijelu predavanja dr. Nemet je naglasila da ideološki i razvojno neprimjereni pristupi spolnosti ne ugrožavaju samo tjelesno i psihičko zdravlje djece, nego zahvaćaju i dublju razinu formacije osobe. Zanemarivanje bioloških normativa razvoja vodi fragmentaciji unutarnjeg života, slabljenju sposobnosti za žrtvu i zajedništvo te dugoročnim posljedicama za pojedinca i zajednicu. Predavanje implicitno povezuje ove uvide s porukom Deklaracije Dignitas Infinita, ističući da istinsko poštivanje ljudskog dostojanstva zahtijeva uvažavanje cjelovitosti osobe – tijela, psihe i duha – osobito u odgoju djece i mladih.
Za kraj predavanja dr. Nemet je istaknula kako kršćanska nada počiva u Logosu, u ljubavnoj priči Boga i čovjeka koja sve raspršeno ponovno sabire i čini novo. „Istina se ne brani, istina se proklamira.(…) nema toga što Logos ne može ispraviti“, naglasila je na kraju dr. Nemet.
Uslijedila je vrlo plodna tematska rasprava u kojoj je predavačica govorila iz osobnog iskustva obiteljskog života i znanstvenog rada i time potaknula vjeroučitelje na brojna pitanja i iznošenje iskustva.
Nakon stanke za okrjepu uslijedila su predavanja s područja moralne i biblijske teologije, koja su predstavili izv. prof. dr. sc. Martina s. Ana Begić s KBF-a u Zagrebu i dr. sc. vlč. Ivan Benaković s KBF-a u Đakovu.
Dr. Ana Begić upoznala je vjeroučitelje s Deklaracijom Dignitas infinita pred nekim suvremenim izazovima te se usredotočila na neke od tema koje ona obrađuje, a koje su produbljeni nauk Crkve, stoga ništa novo, nego uvijek trajno podsjećanje na dostojanstvo svake ljudske osobe, s ugrozama koje donosi suvremeno društvo, kao što su: genocid, pobačaj, eutanazija, smrtna kazna, surogat majčinstvo, drama siromaštva, širenje rata i odbacivanje osoba s invaliditetom. Deklaracija ističe četiri vida ljudskog dostojanstva: ontološko, moralno, egzistencijalno, društveno. Kao individualna supstancija racionalne naravi, osoba uživa ontološko dostojanstvo jer je subjekt koji, primajući život od Boga, postoji, to jest samostalno ostvaruje egzistenciju. To ontološko dostojanstvo, koje postoji u svakoj situaciji i koje čovjek ne može izgubiti, ipak može biti ugroženo nedostojnim životom u moralnom smislu. Može biti ugroženo i nedostojnim životom u društvenom smislu kada osoba živi u uvjetima u kojima nisu osigurani minimalni uvjeti života u skladu s njegovim ontološkim dostojanstvom.
Ne ulazeći u svu problematiku i oblike ugrožavanja ljudskog dostojanstva u današnjoj kulturi, u izlaganju se prof. Begić osvrnula na samo neka područja: odnos prema strancima, siromašnima, prema osobama s posebnim potrebama, ranjivim skupinama, oblicima digitalnog nasilja. Dosadašnja istraživanja upućuju na činjenicu da su naši građani često zatvoreni prema strancima i da su spremni pomoći susjedima i sunarodnjacima, odnosno, biti solidarni s onima od kojih mogu očekivati pomoć u situacijama kada njima zatreba pomoć u nevolji. To se često uočava i kod učenika te Deklaracija naglašava važnost odgoja za prihvaćanje različitosti i istinski duh solidarnosti (usp. DI 40). “Osobito je važno poticati učenike da budu solidarni s onima koji potječu iz obitelji slabijeg imovinskog stanja. Važno je i upozoravati na nedopuštenost svakog oblika nasilja nad ženama, jer Deklaracija poziva na borbu protiv tog izvora patnje, zahtijevajući odgoj protiv svakog oblika kulture odbacivanja i nasilja (usp. DI 46).”, naglasila je predavačica. U kontekstu govora o nasilju, Deklaracija ističe i problem digitalnog nasilja. Putem društvenih medija šire se novi oblici nasilja, primjerice zlostavljanje preko interneta (cyberbullying). Internet također postaje i kanal za širenje pornografije te izrabljivanja osoba u seksualne svrhe ili kroz kockanje, što danas osobito postaje problem među učenicima i mladima. Deklaracija ističe kako upravo ondje gdje mogućnosti povezivanja rastu, paradoksalno se događa da svatko sve više ostaje sam i postaje siromašan u međuljudskim odnosima. Dokument tako ističe da tehnologija treba služiti ljudskom dostojanstvu, a ne mu štetiti.
“Danas postajemo sve više svjesni važnost odgoja, prije svega učenika, za razborito korištenje suvremene tehnologije, a što se očituje u promicanju mira i poštivanja ljudskog dostojanstva upućujući putem društvenih mreža na mnoge primjere ljudske dobrote”, rekla je prof. Begić. „Razumni smo i slobodni, a tijelo je dio osobe. U kršćanskom shvaćanju uvijek stoji osoba Isusa Krista, odnosno Istina. Krist se utjelovio i time obnovio ljudsko ranjeno tijelo.“, zaključila je predavačica te potaknula vjeroučitelje na pomno čitanje ove Deklaracije.
Skup vjeroučitelja zaključen je predavanjem Što je čovjek? Pogled kroz biblijski dvogled, koje je održao je prof. dr. sc. Ivan Benaković. U svom predavanju prof. Benaković je promišljao nad stvarnošću čovjeka u svjetlu biblijskih tekstova. Polazeći od prikaza stvorenosti čovjeka na sliku Božju u Knjizi Postanka te potom prelistavajući i druge stranice Svetog pisma, autor je nastojao prikazati načine na koje Biblija gleda na čovjeka. Sve pak u svrhu prikaza jedne autentične kršćanske antropologije koja počiva prije svega na biblijskim tekstovima, a onda jasno i na dogmatskom nauku Katoličke Crkve.
Čovjek, kako uče biblijski tekstovi Starog, a onda i Novog zavjeta, je biće koje nije moguće shvatiti bez da ga se promotri u cjelini, tj. na jedan holistički način. Iz tog razloga se nastoji čovjeka promotriti na cjelovit način vodeći računa o temeljnoj biblijskoj antropološkoj premisi – čovjeku kao živoj duši. Ljudska tjelesnost na ovaj način biva shvaćena tek u suzvučju s ljudskim duhom. Upravo to i jest sintagma kojom se čovjeka naziva u Knjizi Postanka – živa duša (usp. Post 1-2). Ako je to istina onda se čovjeku valja pristupiti na način da se uvidi na koji način će isti život uistinu biti u skladu s duhom. Drugim riječima, sve ono što bi čovjeka lišavalo života u duhu jer je to jedna od njegovih vitalnih komponentni, bilo bi u suprotnosti s čovjekom samim.
Pitanje koje prof. Benaković postavio o čovjeku u svjetlu biblijskih tekstova jest i način na koji same biblijske kategorije primijeniti u praksi u konkretnim okvirima rada s ljudima danas. “Jer suvremeni trendovi bavljenja čovjekom, kao da biblijski pogled na čovjeka stavljaju pomalo sa strane te time sustavnije bavljenje čovjekom kao takvim, lišavaju istinskog smisla i dubine”, istaknuo je predavač. Iz tog razloga prof. Benaković nastojao je pokazati kako su „biblijske naočale“ kojim se promatrao čovjek nekada i dalje „dobre naočale“ te da se čovjek na jednak način može promatrati i danas unatoč promijenjenom svijetu u koji je čovjek uronjen.
Prof. Benaković je za ovo predavanje uzeo drugi izvještaj o stvaranju, Knjiga Postanka 2, 18-25 naglašavajući kako nije uzeta riječ muškarac ili žena, nego riječ čovjek – adam. Ljudskost je izražena upravo tom riječju – adam. Čovjek je prah, struktura čovjeka je da je prah i da se u prah vraća. Da bi čovjek ispunio svoju ljudskost treba pomoć drugoga – čovjeka. Ljudskost je susret, otvaranje, dopuštanje drugome da me oplemeni. Meni je potreban drugi da me ispuni, jer čovjek nije stvoren da bude sam. Životinjski svijet – pokušaj ispunjenja praznine. Bog od zemlje čini životinje, iste one zemlje, sve je od zemlje, sve je u harmoniji, svi su od zemlje. I Bog pred čovjeka dovodi te životinje da im čovjek da ime. No kaže tekst, nema mu pomoći kao što je on. Traži se bliskost na njegovoj razini. U čovjeku postoji ta moralnost, koja mora biti ispunjena. Bog tada uzima integralni dio osobe da bi stvorio drugu osobu. To rebro ili bok, Bog zatvara mesom, ali taj dio je bitan da se pokaže blizina. Zatim se dolazi do riječi išah – žena, ona biva dovedena čovjeku. To pokazuje ono, izaći iz sebe i pomoći drugome, oplemeniti se u tom odnosu. „Brak – naglašava predavač, ako nema komunikacije, ako nema prijateljskog odnosa dolazi do raspada, jer se temelji samo na seksualnosti, dolazi do rastave. Velik problem današnjice je rastava“, istaknuo je prof. Benaković.
Predavač je dalje nastavio s tekstom Post 2, 23, koji je prvi poetski tekst u Bibliji, prva pjesma. Adam se divi onome pored sebe, taj drugi nije isti, on ima nešto što prvi nema i to ga raduje. Konačno će ona popuniti onu prazninu. Prof. Benaković je istaknuo kako u tekstu Post 2, 24-25, prvotno čovjek ostavlja oca i majku. „Ostavljam onaj odnos koji sam gledao da bi stvorio novi, svoj odnos. Mi svi oponašamo model, a koga ćemo oponašati ako ne one koje smo gledali u obitelji, u odrastanju“, rekao je predavač. Da, stvaramo jedno tijelo s osobom suprotnog spola. „Ne osjećahu stida – je stanje prije grijeha“, istaknuo je predavač. No, Istočni grijeh dovodi do ranjenosti, a ranjeno je to savršeno dostojanstvo, savršen odnos. I kao zaključak, prof. Benaković je naveo: „Čovjek je biće odnosa, biće koje mora imati relaciju prema drugome. Taj drugi je pomoćnik, i uvijek je različit. Razlika koja čini jedno tijelo. Drugi ispunjava prazninu, onu prazninu koju čovjek osjeća ukoliko je sam i pri sebi. Stvaranje žene iz Adama, pokazuje njihovu uzajamnost i prožimanje, nikako onaj odnos gdje je netko prvotan, a netko drugotan“, zaključio je predavač.
Vjeroučitelji su imali priliku i nakon zadnja dva predavanja postaviti pitanja i iznijeti svoja zapažanja, ne gubeći pozornost do kraja, vrednovati cijeli stručni skup i završiti pjesmom Hram ste Božji, i time izreći neizmjerno ljudsko dostojanstvo. Antonela Klisović/Katehetski ured/foto Mihael Kelbas
