OSIJEK (TU) – Uoči blagdana bl. Alojzija Stepinca, u Osijeku je 9. veljače u središtu Stepinčeve ulice, uz raskrižje s Vukovarskom ulicom, otkriveno i blagoslovljeno spomen-obilježje s brončanom bistom bl. kardinala Alojzija Stepinca, rad akademskog kipara Vida Vučka. Molitvu i obred blagoslova je predvodio mons. dr. Vladimir Dugalić, kanonik, biskupski vikar za pastoral grada Osijeka i predstojnik Instituta za novu evangelizaciju „Sv. Ivan Pavao II.“ u Osijeku.
Osječku je bistu, osmo umjetničko djelo nadahnuto likom blaženoga Stepinca, izradio akademski kipar Vid Vučak i uz svečanost rekao: „Kardinal Stepinac je moj zaštitnik. Projekt je trajao dvije godine, kip (75×75 ) je izliven u bronci, napravljen je postament (visok 125 cm). Prije izrade proučavao sam Stepinčev život, suđenje i ovo je portret ‘Stepinca iz sudnice’“, otkrio je autor Vučak. Svečanost je otvorena hrvatskom himnom u izvedbi Sanje Toth iz HNK Osijek i uveličana duhovnim skladbama u izvedbi osječkog Pjevačkog društva sv. Josipa, pod ravnanjem Vladimira Delića, župnika Župe sv. Josipa Radnika. Spomen-bistu su otkrili Ivan Vrkić i dr. Vladimir Šišljagić, osječki gradonačelnik i osječko-baranjski župan, položivši vijence uz postament i odajući počast kardinalu Stepincu.
Nakon upoznavanja sa životopisom bl. Stepinca, hrvatskoga kardinala umrlog na glasu svetosti i mučeništva u Krašiću 10. veljače 1960. godine, mnoštvu sabranih na svečanosti obratio se organizator programa Marijan Gubina, predsjednik Humanitarne neprofitne udruge Auxilium (potaknula i ostvarila postavljanje biste), pozivajući na odavanje počasti svim žrtvama totalitarnih režima, počast kardinalu Stepincu i žrtvama Domovinskoga rata. „Danas imamo puno toga lijepog, iznad svega otkrivanje spomen-obilježja blaženom, vjerujem uskoro svetomu, Stepincu. Drugo što osjetim i vidim to ste vi, i treće što vidim je poštivanje apsolutno svih političara – nema političkih govora. Uistinu smo se ovdje napokon okupili kao braća i sestre s ciljem odati počast i sačuvati sjećanje na našu braću i sestre. Došli su nam dobri ljudi iz Švicarske, Splita i Zagreba i to me posebno čini radosnim“, kazao je Gubina, pozdravljajući mnogobrojni skup s više stotina sabranih.
Uslijedio je obred blagoslova tijekom kojega je mons. Dugalić naglasio kako je prigoda reći što ovaj kip treba nama govoriti i malo bolje upoznati život i djelo bl. kardinala Stepinca, rođenog u Krašiću 1898., zaređenog za svećenika 1930., 1934. imenovanog nadbiskupom koadjutorom koji je od 1937. nadbiskup Zagrebačke nadbiskupije. „Ima zanimljiv tekst, koji je godinu dana nakon što je postao nadbiskup metropolit, Stepinac o Božiću 1938. godine objavio u osječkom Hrvatskom listu, kao nadbiskup metropolit (budući je sve do 2008. Đakovačka i Srijemska biskupija bila u sastavu Zagrebačke metropolije). Rekao je sljedeće: ‘Quo vadis, Europa? (Kamo ideš, Europa?) U boljševizam? Onda ideš u sigurnu propast! U rasizam? U onaj rasizam koji ne pozna Boga Stvoritelja svijeta, nego boga kojeg sebi svaki pojedini fingira prema zahtjevu svojih strasti? I onda ideš u sigurnu propast. Gdje je dakle tvoj spas? U povratku Bogu. Udaljila si se Europo od Boga. Htjela si biti slobodna, a klanjaš se idolu. A idolopoklonici su robovi onoga čemu se klanjaju… Dok si hlepila za neobuzdanom slobodom, pala si u najgore ropstvo jer nema goreg ropstva, nego li je sloboda bez Boga!’
U tom duhu, tijekom Drugog svjetskog rata, poduzima sve što je bilo u njegovoj moći da se pomogne svima koji su bili u životnim opasnostima zbog svoje vjere i nacionalnosti. Dolazak partizanskih snaga dočekao je u Zagrebu 8. svibnja 1945., ali već 17. svibnja 1945. uhićen je prvi put, a 18. rujna 1946. ponovno uhićen u Nadbiskupskom dvoru, kamo se više nikada nije vratio. Montirani sudski proces protiv njega počeo je 30. rujna 1946. i završava 11. listopada 1946. osudom na 16 godina zatvora i gubitak svih građanskih prava na pet godina. U zatvor u Lepoglavi zatočen je 19. listopada 1946., a 5. prosinca 1951. premješten je u kućni pritvor u rodni Krašić. Papa Pio XII. imenovao ga je kardinalom 12. siječnja 1953., ali kardinalski biret nije nikada preuzeo jer bi odlazak iz njegove nadbiskupije mogao tadašnjim vlastima poslužiti da mu zabrane povratak u zemlju“, kazao je Dugalić.
Također je podsjetio na zapisane 1959 riječi uznika Stepinca o zdravstvenom stanju na „rubu groba“, planskom maltretiranju od tadašnje komunističke vlasti, kardinalovoj smrti 10. veljače 1960. u Krašiću na glasu svetosti i mučeništva, kanonizaciji 3. listopada 1998., prigodom koje je u Mariji Bistrici papa Ivan Pavao II. rekao: „U osobi se novoga Blaženika spaja, da se tako izrazim, cjelokupna tragedija koja je pogodila hrvatsko pučanstvo i Europu tijekom ovoga stoljeća obilježena trima velikim zlima: fašizmom, nacizmom i komunizmom.“
Mons. Dugalić je u obraćanju skupu zaključio: „Živio je svoje geslo: U tebe se, Gospodine, uzdam. In te Domine speravi! U vjeri je pronalazio snagu i unutarnju slobodu od svake ideologije. I u tome nam je primjer za nasljedovanje. Pozvani smo stoga, svi podrobnije upoznati njegov život i djelo, a ova spomen-bista neka nam u tome bude poticaj. Zahvaljujemo svima koji su u tome pomogli. U iščekivanju kanonizacije kardinala Stepinca, neka ova bista bude na ponos gradu u kojemu se rodio veliki Strossmayer, potom kardinal Franjo Šeper, nasljednik Stepinčev na stolici zagrebačkog nadbiskupa, u kojem su se školovala dva nobelovca i mnogi drugi. Podižući bistu bl. kardinalu Stepincu, molimo da Osijek bude grad u kojemu će građani biti osobe duboke vjere iz koje proizlazi nutarnja sloboda od svakog robovanja idolima, ali i duhovna snaga koja je sposobna suprotstaviti se svakom obliku totalitarizma. Neka i nama bude životno geslo: U tebe se, Gospodine, uzdam!“
Postavljanje biste ostvarila je udruga Auxilium u okviru projekta „Sjećanje – bl. Alojzije Stepinac“ koji, kaže Gubina, obuhvaća program otkrivanja biste te u drugomu dijelu održavanje školskog sata s tematskim predavanjem učenicima 7. i 8. razreda osnovne škole u izvedbi vjeroučitelja u sedamdesetak slavonsko-baranjskih škola. „Za postavljanje biste izjasnilo se 3.898 ispitanika, projekt je odradila struka i prva faza stoji oko 100.000 kuna te zahvalni na potpori, nadamo se da ćemo uz sponzore zatvoriti financijsku konstrukciju. Trebat će nam pomoć za ostvarenje drugoga dijela u školama“, kazao je Gubina.
„Crkvu se može pitati zašto jedan grad na javnom objektu postavlja kip bl. kardinala Alozija Stepinca. Istina, inicijativa je došla od udruge, Nadbiskupija ju je podržala, iako nije nositelj i organizator, ali nam je drago zato što je kardinal Stepinac svojim životom istinu posvjedočio da je borac za ljudska prava, osudio je i borio se protiv svakog oblika totalitarizma. Grad Osijek, koji se uvijek ponosi svojom širinom, otvorenošću, čak koji put liberalizmom, podižući kip kardinalu Alojziju Stepincu želi reći da je Osijek grad koji ne želi prihvatiti nikakav oblik totalitarizma, želi ostati nutarnje slobodan, ali poučen iskustvom i riječima kardinala Stepinca prava sloboda jedino je moguća u vjeri jer ona daje nutarnju, duhovnu snagu da odbija idolopoklonstvo i da zapravo Boga ne zamijeni nekim idolom kojem robuje. Tko god prođe ovim frekventnim mjestom oko tržnice i malo se pokloni uz kip blaženog kardinala Stepinca neka se uistinu u sebi zapita jesam li slobodan, je li uistinu moja vjera mene oslobađa i žudim li ja bližnjega i svoju domovinu onako kako je to činio ovaj svetac. To je poticaj za svakoga od nas“, zaključio je mons. Dugalić naposljetku svečanosti.
Osobito svečanom ugođaju pridonijela je počasna garda Povijesne udruge „Hrvatski sokol“, brojni stjegonoše sa stjegovima 
domovinskih, braniteljskih i povijesnih udruga. Hvalevrijednom događaju nazočili su mnogobrojni građani, srednjoškolci s profesorima, vjernici, svećenici, redovnici i redovnice, saborski zastupnici, vijećnici Osijeka i Županije, dožupan, općinski načelnici, predstavnici institucija, stranaka i udruga, Družba Hrvatskog Zmaja te medijski izvjestitelji. Pokrovitelji projekta „Sjećanje – bl. Alojzije Stepinac“ jesu: Grad Osijek, Osječko-baranjska županija, Đakovačko-osječka nadbiskupija, Zaklada Vigilare, Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“, Glas Slavonije, udruga Moja Domovina i „Čarobni tim“. Nevenka Špoljarić
