ĐAKOVO (TU) – Duhovne vježbe za vjeroučitelje Đakovačko-osječke nadbiskupije održane su u Kući susreta u Đakovu od 6. do 8. ožujka 2026. Tema duhovnih vježbi bila je „Sa psalmima kroz život“, a voditeljica s. dr. Silvana Fužinato, profesorica biblijskih znanosti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, a koja pripada Družbi sestara Presvetog Srca Isusova.
Okupljenim vjeroučiteljima s. Silvana je objasnila kako su psalmi, koji nas ponekad ne dotiču i kao da prolaze „mimo“ nas, vrlo važni, jer svaki se ljudski osjećaj, bilo negativan ili pozitivan, u njima može pronaći.
Voditeljica je rekla kako je sv. Atanazije psalme nazvao knjigom osjećaja. Izdvojila je 69 osjećaja, i to negativnih, poput bijesa, razočarenja, srdžbe, potrebe za osvetom i odmazdom, a prisutni su u 69 psalama, kojih nema u liturgiji, niti u molitvi časoslova. Ipak, i oni su dio Svetoga pisama i Božja su riječ. S. Silvana potaknula je vjeroučitelje da svaki psalam mogu i trebaju pretočiti u himan i pohvalu Bogu. Naglasila je kako su psalmi molitva Božjih siromaha, a siromah je onaj čovjek tko svoj život i sudbinu stavlja u Božje ruke.
Prvi takav psalam nad kojim su vjeroučitelji razmatrali je psalam 58. Voditeljica je potaknula vjeroučitelje na pitanje može li vapaj za osvetom postati molitva iscjeljenja?
Važno je retke ovoga psalma znati dobro interpretirati i moliti ga na drugačiji način. „A kako je moguće, pitala se voditeljica, da neskrivena radost zbog tuđeg zla bude pretočena u molitvu osobnog iscjeljenja?“ Pojasnila je kako je u psalmu 58. u pitanju osoba koja stalno doživljava nepravdu od strane moćnika, koji čine zlo srcem i rukama, a srce je središte čovjekovog djelovanja. „Ideal čovjekovog djelovanja je sklad srca, usta i ruku, da tu ne bude rascjepa. Osveta je uvijek plod Božje pravednosti, a pravednik vapi za osvetom da će Bog raskinuti zlo koje mu je učinjeno“, naglasila je s. Silvana.
Vjeroučitelji su imali priliku povezati iskustvo psalmiste sa svojim životnim situacijama, u obitelji, društvu, u školi, svom poslanju. S. Silvana je kroz nekoliko koraka uputila vjeroučitelje u osobno razmatranje: spoznati svoje lice, koji me osjećaji zahvaćaju u nepravdi, kako dati ime i glas osjećaju i onome što doživljavam, verbalizirati što osjećam. Tako je moguće oduzeti moć negativnim osjećajima i zadržati nad njima kontrolu. „A zatim osjećaj kojega smo imenovali i dali mu glas, pretočiti u molitvu. On tada postaje hvalospjev Bogu i molitva iscjeljenja“, istaknula je voditeljica.
Vjeroučitelji su razmatrali psalam 42. i 43. kao žeđ za Bogom. Psalmist donosi iskustvo čovjeka pred Bogom koji šuti, kojega ne nalazi i ne čuje njegov vapaj. Žeđ je u središtu 42. psalma, a u 43. već je prisutna molitva i povratak Bogu. Voditeljica je pred vjeroučitelje donijela sliku molitelja koji žeđa za Bogom, ali koji ne želi posjedovati Boga, nego žeđa za njegovom prisutnošću. S. Silvana je kroz razmatranje psalma potaknula vjeroučitelje na pitanje: „Žeđam li ja za Bogom ili gasim svoju žeđ onim što Bog nije? Kriza vjere je kad gasimo žeđ onim što Bog nije i kad nam On više ne nedostaje. To je prava kriza vjere“, istaknula je.
Sestra Fužinato uputila je vjeroučiteljima poticaje o promišljanju Božje prisutnosti u suhoći, jer ukoliko žeđamo, onda tražimo smisao, a Bog boravi i u našoj žeđi i u onom za čim žeđa naše srce. Treba ustrajati do kraja i ostati vjeran.
Posljednji psalam kojega su vjeroučitelji uz vodstvo s. Silvane razmatrali je psalam 22. koji donosi patnju nedužnoga i trajno pitanje zašto trpimo i zašto patnja? S. Silvana je skrenula pozornost vjeroučiteljima kako je opasno davati prebrze odgovore na ta pitanja, a važno je trajno preispitivanje kakvu sliku Boga prenosim svojim učenicima?
Vjeroučitelj je pozvan posredovati sliku Boga koji je Bog ljubavi i života, ali traži od čovjeka odgovornost. Psalam 22. ističe patnika koji je Božji siromah, satrven i poguren. U prvom dijelu psalma u središtu je patnja, od 10. retka prisutna je prva molitva, a zatim od 24. retka, zahvala Bogu zato što je čuo glas patnika i njegov vapaj.
Voditeljica je upozorila vjeroučitelje na opasnost pripisivanje svega Božjoj volji i kako s tim valja biti oprezan, jer puno toga je posljedica čovjekove neodgovornosti. Nedužni patnik ne prigovara, nema srdžbe niti ljutnje. On se vraća u prošlost, sjećajući se svega što je Bog učinio njegovim ocima. „Opasno je zaboraviti što je Bog učinio u mom životu, važno je sjetiti se svih spasenjskih događaja osobne povijesti ili povijesti svojih bližnjih“, istaknula je s. Fužinato. Psalam završava uslišanjem i hvalospjevom Bogu.
U nedjelju su vjeroučitelji u posljednjem razmatranju povezali vapaj iz Psalma 22. koji se navodi i u Markovom evanđelju „Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio“. „Zašto danas nevini trpe, nećemo naći odgovora, ali ima odgovora na pitanje kako trpjeti“, istaknula je voditeljica. Bog se nastanio u srce neuspjeha, ušao u smrt svoga Sina, time se spušta u smrt svakog čovjeka. Tmina, tama i suhoća imaju svoj smisao jer ulaze u Božji spasenjski pothvat. U Isusovom kriku na križu čuje se krik svih siromaha. Markovo nas evanđelje uči kako patnja može biti plodna i donijeti rod kad vjerujem da je Bog u njoj prisutan. Isusove riječi „dovršeno je, ispunjeno je“ daju smisao života za drugoga, a to je ljubav. Jer tko živi samo za sebe, umire, jedino darujući sebe drugome u ljubavi, donosi plod života.
Vjeroučitelji su dobili poticajno pitanje „Za koga živim?, i time su zaokružili svoj hod kroz psalme.
Kroz dane duhovnih vježbi, uz misna slavlja, euharistijsko klanjanje, sakrament ispovijedi, pobožnost križnoga puta, vjeroučitelji su njegovali zajedništvo, trenutke susreta, razmjene iskustva i života, otkrivajući potrebnu i dragocjenost izdvojenog vremena za svoju duhovnu izgradnju, kako bi osnažili svoje vjeroučiteljsko poslanje. Katehetski ured/Foto: Sanja Lazić
