BREZNICA ĐAKOVAČKA (TU) – Svetkovinu sv. Ivana od Križa, svoga oca i naučitelja Crkve, sestre karmelićanke u Breznici Đakovačkoj proslavile su 14. prosinca svečanom euharistijom koju je predvodio o. Franjo Podgorelec, karmelićanin iz remetskog samostana, u zajedništvu s domaćim župnikom Mirom Tomasom.
Na početku homilije o. Franjo primijetio je sličnosti vremena u kojem je živio sveti Ivan od Križa s vremenom u kojem mi živimo. “U Ivanovo vrijeme u 16. stoljeću u Crkvi je bio raširen pokret tzv. misaone molitve. Ljudi su tražili dublji kršćanski život, različite metode meditacije ili misaone molitve, svjesni da molitva ne može biti samo čin naših usana nego da mora biti prisutna naša svijest, misao, srce – naša nutrina. Cijeli novi vijek težio je prema nutrini. Zahvaljujući Gutenbergovom otkriću tiskarskoga stroja običan puk imao je pristup knjigama koje su govorile i učile o meditaciji. Ljudi su imali razna duhovna iskustva preko molitve, doživjeli su da je Bog živ.”
Potom je propovjednik primijetio da se slično događa i danas kada ljudi na dublji i življi način doživljavaju Boga u brojnim crkvenim pokretima i na molitvenim susretima. “Međutim, nakon određenoga vremena ljudi žele stalno ponavljati to svoje iskustvo koje su imali na nekom skupu. Nakon određenog vremena može se dogoditi, i redovito se događa, da nema takvih doživljaja emotivnog, osjetnog iskustva Boga. Ljudi se tada izgube i pitaju se: Što se to događa s nama? Tako su se pitali u Ivanovo vrijeme, tako se pitaju i danas. Kad nakon godinu, dvije ili pet nestane doživljaja ugode, utjehe, pa čak i suza u molitvi, čovjek se pita: Je li Bog nestao? Jesam li sada manje duhovan? Tim važnim pitanjem bavio se i sv. Ivan od Križa”, rekao je o. Franjo, te ponudio svečev odgovor: “Niti je osjećaj duhovne utjehe znak da je Bog prisutan, niti je odsutnost takvih utjeha znak da je Bog odsutan.”
“Prema Ivanu od Križa”, kazao je propovjednik “osjećaje duhovne utjehe Bog daje početnicima, onima koji su na početku duhovnog putovanja sve dubljeg zajedništva s Bogom, osobito obraćenicima da bi ih izvukao iz grijeha – da bi im rekao: Evo vidiš, duhovni život ima veće slasti nego grijeh. Zato im to daje. To je za početnike. I tako oni dolaze na molitvu i pobožnosti kao malo dijete radi ‘bombona’. No, nakon određenog razdoblja Bog ne daje osjetnu utjehu, ne daje ‘bombone’. Nije nas Bog napustio!”, uskliknuo je propovjednik te pojasnio da Bog samo želi da krenemo dalje, i da se tada događa preobrazba, glavna promjena u životu kršćanina. Pozvao je prisutne da si odgovore na pitanje (koje Bog postavlja): “Dolaziš li na euharistiju radi Mene ili ‘bombona’?” te protumačio da “Bog samo želi iskušati jesmo li spremni za daljnji korak, na veću ljubav – nastaviti živjeti po Božjim zapovijedima premda nemamo utjehu, nekakvu ljudsku nagradu za to. To je sada prava ljubav! Tu se sad razvija značaj, čvrstina naše vjere; zreo, zdrav kršćanin na kojeg se možeš osloniti.”, ustvrdio je o. Franjo.
Svim prisutnima jasno je istaknuo Ivanovu poruku: “Nemojte se navezivati, ne samo na grijeh (to je jasno), već niti na Božje darove! Jer svaka navezanost te priječi da ideš Bogu sâmome koji je viši od svake naše misli, od svega što možemo postići – On nas nadilazi. Čak da imate i ekstaze, da govorite u jezicima – to je ništa, to je samo za početnike. Ni na što se ne smije navezivati – jer Bog je veći, iznad svega toga! Samo nas vjera, nada i ljubav sjedinjuju s Bogom! Mogu doći razne utjehe, milosti, ali moramo uvijek tražiti Boga sâmoga, a ne Njegove darove.” Potom je ohrabrio nazočne: “Nemojmo se stoga uznemiravati ako nemamo uvijek nekakve utjehe, ako nam je tamna noć – važno je da vršimo Božju volju i poštujemo Božje zapovijedi. Vršeći Njegovu volju u svakodnevnom životu mi smo jedno s Njim.”
Na koncu je primijetio kako se “danas, nažalost, do vjere teško dolazi preko obiteljskog života jer su obitelji danas jako ugrožene, i često ne prenose dar vjere, a društvo postaje sve više antikršćansko. Bog se služi skupovima, seminarima da probudi vjeru u ljudima. Ne treba obezvrjeđivati ta iskustva, treba ih prihvatiti. Prihvatimo to, ali moramo znati pravo usmjeriti da se ne navežemo na infantilne, djetinjarske vjere, već da činimo stvari iz čiste ljubavi.” zaključio je propovjednik ukazujući na nauk sv. Ivana od Križa, prozvanog naučiteljem Crkve jer nas vodi ravnim putem i daje pravo usmjerenje.
Liturgijsko slavlje animirale su sestre karmelićanke. Njima su nakon svečanog blagoslova prisutni vjernici preporučili u molitve svoje nakane i potrebe, te izrazili osobitu zahvalnost i oduševljenje pričesnom pjesmom Premda svud tama vlada znam izvor-vodu vječnog vodopada, koju je napisao sveti otac Ivan od Križa, a uglazbio fra Petar Kinderić. s. Terezita Kalinić
