ĐAKOVO (TU) – Na temu Sakrament pomirenja – „Misera et misericordia“, u prostorima Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu 13. rujna započeo je Teološko-pastoralni seminar (TPS) za svećenike Đakovačko-osječke nadbiskupije. Nakon uvodne molitve okupljene je pozdravio nadbiskup đakovačko-osječki mons. dr. Đuro Hranić te zahvalio Povjerenstvu za TPS što u ovoj godini pred svećenike stavlja teološko-pastoralno promišljanje o sakramentu pomirenja.
Podsjetivši na riječi pape Franje, koji je među ostalim ustvrdio da se neće nikada umoriti u inzistiranju na tome da ispovjednici budu vjerodostojan znak Očeva milosrđa te naglasio da je dobar pastir i ispovjednik prije svega pokornik, nadbiskup Hranić je istaknuo: „U tom svjetlu valja prepoznavati stvarnost koja se krije iza činjenice da se mnogi od nas ne držimo pravila da se kroz čitavu godinu sjeda u ispovjedaonicu pola sata prije mise, da neki žive u uvjerenju da župnik ne treba ispovijedati svoje župljane te na vjernike prenose stav da na ispovijed ne idu kod svoga župnika. Na taj način mi svećenici postupno dokidamo pojedinačnu ispovijed i ispovijedanje te pokazujemo nevjericu da Bog djeluje u ljudskim srcima i negiramo činjenicu da se mnogi naši vjernici ne zadovoljavaju osrednjošću, nego da traže više.“
Okupljene svećenike potaknuo je na praksu ispovijedanja djece na počeku i na kraju školske godine te posebnu ispovijed djece u adventu i korizmi, rekavši kako su kao svećenici pozvani pozabaviti se pastoralom sakramenta pomirenja jer „tko će nam umjesto nas odgajati vjernike, ako ne mi, polazeći od zdrave teologije i poštujući smjernice Crkve“.
„Uvjeren sam da proživljavamo prijelomno razdoblje u životu Crkve u našem narodu. Uništen sakrament pomirenja tiho ali sustavno uništava i crkvenost naših vjernika, njihov osjećaj za Crkvu, ostavlja ih na rubu Crkve i crkvenosti. S druge strane, ozbiljnim pristupom sakramentima, marljivošću, radom i trudom, poosobljenim pastoralnim radom, sjedeći u ispovjedaonici možemo puno toga spasiti i produbiti te graditi temelje budućnosti Crkve u našem narodu“, naglasio je nadbiskup Hranić, izrazivši želju da ova tri dana zajedničkoga promišljanja o grijehu, ispovijedi te pokori i odrješenju budu plodna i u njima probude i osnaže dušobrižnike koji su živi znakovi Očeve spremnosti da prihvati i ozdravi one koji traže njegovo oproštenje.
Ističući kako se ovoj biskupijskoj zajednici daruje još jedan kairos koji pred njih postavlja snažan poziv da u Godini mladih odgovorno pristupe snaženju pastorala mladih u župnim zajednicama i potrude se oko ostvarenja pet zadaća postavljenih pred svećenike i mlade za ovu godinu, nadbiskup je pozvao svećenike da se zdušno uključe u pripreme za Susret hrvatske katoličke mladeži, koji će se održati 29. i 30. travnja 2017. u Vukovaru te na vrijeme prijave mlade volontere iz svojih župa.
Ukazao je kako će bez volontera biti nemoguće organizirati ovakav susret, jer će upravo oni podmetnuti leđa i pomoći župnicima u animiranju mladih u župi, u animiranju i popisivanju obitelji koje će primiti mlade, stupiti u kontakt s voditeljima 30-ak tisuća mladih koji će očekuju na susretu i na vrijeme dogovoriti sve pojedinosti vezane uz njihov smještaj. Također, ti volonteri trebaju pomoći u pripravi katehetsko-molitvenog i kulturnog programa u svakoj župi za domaće mlade i goste koje će primiti u svakoj župi. Ti volonteri trebaju odraditi velik posao i u Vukovaru te pripraviti cjelokupan program susreta mladih drugoga dana u Vukovaru.
Pozdrav dekana KBF-a
Dobrodošlicu na KBF okupljenima je uputio dekan, izv. prof. dr. sc. Ivica Raguž, rekavši kako su za ovogodišnju temu TPS-a odabrali jedno od najvažnijih područja svećeničke službe, a to je sakrament pomirenja, „koji u pamet doziva da mi kao kršćani u Vjerovanju ispovijedamo oproštenje grijeha“.
„Vjerovati u Isusa Krista, ispovijedati Trojedinog Boga, neodvojivo je od ispovijedanja oproštenja grijeha. Oproštenje grijeha u sebi sadrži ‘trajnu napetost’, ono nam kazuje da se vjernički život događa između oprosta grijeha. Biti kršćanin znači ispovijedati svoje grijehe, ali i primati oproštenje od istih grijeha. Čini se da Crkva kroz svoju povijest nije uvijek uspijevala održavati navedenu napetost. Ponekad se ona ukidala tako što se pretjerano govorilo o grijehu, gdje do izražaja uopće nije dolazilo (ili vrlo malo) govor o oprostu i milosrđu, a ponekad se ona ukidala tako što je prevladavao isključivo govor o oprostu, milosrđu. Vjerujem da će nam ovaj seminar pripomoći da ponovno otkrijemo važnost sakramenta ispovijedi upravo kao ispovijest oproštenja grijeha“, rekao je dekan Raguž.
Prije nego je službeno otvorio ovogodišnji TPS, dekan Raguž istaknuo je po njemu vrlo važnu misao sv. Terezije iz Kalkute, rečenicu koju je ponovila više puta: „Nije bitno ono što mi govorimo, već ono što Bog govori nama i po nama“, te zaključio kako ta snažna rečenica sažima cjelokupni svećenički život, a time i život svećenika-ispovjednika jer u tom životu nije bitno što govori svećenik-ispovjednik, već što Bog govori njemu i drugima po njemu.
Uime članova Povjerenstva TPS-a okupljene je pozdravio predsjednik Povjerenstva doc. dr. sc. Šimo Šokčević, a seminar je nastavljen predavanjem doc. dr. sc. Dubravka Turalije na temu „Krivnja, kajanje i pomirenje u Novome zavjetu“. A. Banović
