ĐAKOVO (TU) – U organizaciji Đakovačko-osječke nadbiskupije i Općine Lovas 16. siječnja 2019. u prepunoj dvorani Župe Svih Svetih u Đakovu održano je predstavljanje memorijalne knjige o stradanju stanovništva Općine Lovas u Domovinskome ratu 1991. pod nazivom Krvava istina. Novome životu ususret.
Riječ je o knjizi skupine autora (Stjepan Pančić, Željko Cirba, Stjepan Milas, Tanja Cirba, Antun Ivanković, Ivan Mujić), većina kojih su neposredni svjedoci Domovinskoga rata na području današnje Općine Lovas, koja je uobličena pod uredničkim vodstvom Stjepana Pančića.
Knjigu su predstavili mons. dr. sc. Đuro Hranić, đakovačko-osječki nadbiskup metropolit, prof. dr. sc. Milica Lukić, prof. Mirko Ćurić, Tanja Cirba, načelnica Općine Lovas i Stjepan Pančić, urednik knjige. Nazočnima se svojim svjedočenjem o „krvavoj berbi grožđa“ i iskustvu minskoga polja i ratnih strahota u Lovasu 1991. obratio i Ivan Mujić, koji je ujedno i jedan od suautora knjige. Predstavljanje je moderirala Sanja Rogoz-Šola, a glazbenim točkama obogatile Vlatka Kladarić i Lucija Uglik, učenice Glazbene škole Franjo Kuhač iz Osijeka.
Nadbiskup Hranić podsjetio je na „krvavu istinu“ koju su proživjeli žitelji sela Lovasa i Opatovca, na „užasna zvjerstva i zlo s krunom od čak 90 poginulih, ubijenih i nestalih civila te pripadnika Hrvatske vojske, Policije i Civilne zaštite“; na 18. listopada 1991. godine, kad je u tzv. „krvavoj berbi grožđa“ u minsko polje prisilno bila natjerana 51 osoba, od kojih su 21 poginule, a 14 ih je ranjeno; i kad je istog dana bilo ubijeno još 25 osoba iz ta dva mjesta, k tomu toliki poniženi, ranjeni u srcu i na tijelu, premlaćeni, mučeni te uplakani za svojim članovima obitelji i za svojim suseljanima.
„Čovjeka kalja ono što izlazi iz njegova srca; kalja ga zlo koje nanosi drugima. Nije pobjednik onaj koji je sve to učinio i još je uvijek neosuđen i na slobodi, nego onaj tko je sve to podnio, tko je bio ponižen i stradao. I nije slab niti je okaljan ugled onoga koji pretrpi tuđe zlo, nego je velik onaj koji ne vraća jednakom mjerom, koji drugome oprašta i pruža mu novu mogućnost te ga pomaže na putu njegova obraćenja“, poručio je nadbiskup Hranić.
Prof. dr. Milica Lukić istaknula je kako je knjiga u ovom izdanju objelodanjena u povodu 20. obljetnice ukopa posmrtnih ostataka 67 Lovaščana, žrtava srpske agresije u Domovinskome ratu (21. ožujka 1998.). Priča je to koja niže podatke o svim poginulima, ubijenima i nestalim stanovnicima iz tih mjesta, kojih je ukupno 90, ali i o preživjelima, iako često do ruba smrti mučenima, zlostavljanima i ponižavanima te
iz svojih domova protjeranima. Strukturirana je kroz četiri temeljna poglavlja: 1. Domovinski rat i stradanja Općine Lovas, 2. Suđenja za ratne zločine, 3. Poginuli, ubijeni i nestali iz Općine Lovas (Pripadnici Hrvatske vojske, MUP-a, Civilne zaštite i civili), 4. Očima svjedoka (Svjedočanstva o ratnim zločinima), obogaćena brojnim slikovnim materijalima – autentičnim fotografijama iz vremena koje se tekstom tematizira.
Naglasila je kako je namjera ove knjige, među ostalim, potaknuti konačno donošenje pravomoćne sudske presude onima koji su 1991. počinili ratni zločin te zaključila: „Knjiga posvećena žrtvama Domovinskoga rata iz Općine Lovas nije samo trajni podsjetnik na križni put stanovnika s toga zapadnosrijemskoga prostora započet 1991. godine već je i podsjetnik na bezumlje svakoga rata i njegove nesagledive posljedice.“
Prof. Mirko Ćurić pohvalio je sve što se sadržajno nalazi u knjizi, ali i njezino uređivanje i izgled jer: „grafički, tehnički, izgledom, prijelomom i sadržajem ova knjiga spada u vrh knjiga ovakvoga tipa“. Kao posebnost je istaknuo činjenicu da su sve teme napisane malim slovima osim imena žrtava, što je gesta pijeteta prema tim ljudima, a posebnost je popis imena koji je stavljen u sredinu, a ne na kraj knjige, što daje dodatnu dimenziju sadržajnoj i temeljitoj knjizi. Bitna je poruka knjige – Novom životu ususret, poruka da Hrvatska ima budućnost, ali da nije utemeljena na kulama od karata niti fikcijama, već na stvarnim ljudima koji su u jednom trenutku povijesti dali svoje živote za nas, koji su temelj naše budućnosti“, zaključio je prof. Ćurić, koji je i pročitao jedan potresan dio svjedočanstva iz knjige.
Urednik Stjepan Pančić podsjetio je okupljene kako je ovo treće izdanje knjige: još su u progonstvu započeli težak posao prikupljanja građe o poginulima i informacije što se dogodilo u Lovasu i Opatovcu, pa i šire. Već 2003. izašlo je prvo izdanje s popisom žrtava, a potom je 2004. godine, zbog velikog interesa izvršen dotisak. Drugo izdanje, prošireno sa svjedočanstvima, izdano je 2007. „Posljednjih nekoliko godina
planirali smo novo izdanje, prošle godine smo se ekipirali i izdali ovu novu knjigu, koja je jedna sasvim nova knjiga, nova dimenzija. Čast mi je bila biti na čelu tima koji se upustio u ovaj projekt. Ponosni smo na činjenicu da su u knjizi svi dokumenti vezani uz suđenje, ali nažalost knjiga nije i neće biti gotova dok se ne završe suđenja u Hrvatskoj i Srbiji i dok ne pronađemo našeg posljednjeg čovjeka koji se vodi kao nestali“, rekao je urednik Pančić.
Tanja Cirba, načelnica Općine Lovas, zahvalila je svim autorima „koji su nesebično, puno i naporno radili kako bi sačuvali ovu dirljivu priču i vrijednu uspomenu na velika stradanja, velike žrtve, sve poginule i stradale, koji su se nesebično stavili ne samo u obranu svoga mjesta, već cijele domovine“. Dodala je kako je Ministarstvo branitelja prepoznalo ovu knjigu kao posebno vrijedan dokument te će uz njihovu pomoć ona biti prevedena na engleski jezik i svima biti dostupna u digitalnom obliku. „Bila nam je velika potreba i sveta obveza zabilježiti ove podatke i sačuvamo ih za buduće naraštaje, a htjeli smo poslati i poruku nade da je Bog uslišio naše molbe, vratio nas na naša ognjišta, da žrtva nije bila uzaludna, već je iz nje izašao novi život. M. Lukić /A. Banović
