ĐAKOVO (TU) – U Đakovu, na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, 10. veljače 2024. održan je jedanaesti Seminar za bračne parove i obitelji u organizaciji Savjetovališta Đakovačko-osječke nadbiskupije pod nazivom Granice u bračnim i obiteljskim odnosima. Seminar je započeo molitvom, a voditelj Savjetovališta doc. dr. sc. Josip Bošnjaković obratio se okupljenim parovima i predstavio razloge okupljanja parova i njihove djece, a to su Svjetski dan braka koji se obilježava II. nedjelje u veljači, te Sv. Valentin (iako ove godine zapriječen zbog početka korizme) – čiji se spomendan povezuje sa zaljubljenima. Nakon toga članovi KUD-a TENA – FA Slavonske Kraljice iz Đakova otpjevali su nekoliko pjesama i na taj način uveličali početak seminara.
Interaktivno predavanje o Granicama u bračnim i obiteljskim odnosima održala je izv. prof. dr. sc. Tijana Borovac, s Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku. Profesorica Borovac predstavila je osobne granice kao temelj interpersonalnih odnosa i skrbi za samoga sebe, kao i njihovu važnost za osobni rast i razvoj. Briga o vlastitim granicama utječe na psiho-fizičko i duhovno zdravlje, a one nam pomažu da definiramo i čuvamo vlastitu dušu. Asertivnošću pokazujemo brigu i odgovornost za sebe i prema životu. Većina autora razlikuje osobne i relacijske granice, a osobne su psihički balon koji okružuje svaku osobu i pomaže odvojiti ljude jedne od drugih. Kada je riječ o osobnim granicama profesorica je istaknula kako se razlikuju fizičke, intelektualne, emocionalne, vremenske i materijalne granice. Tako se fizičke odnose na osobni prostor i fizički dodir, kao i na svjesnost kakva ponašanja su prikladna s obzirom na vrstu odnosa, a koja ponašanja to krše. Emocionalne granice uključuju ograničenja o tome kada dijeliti s nekim osobne informacije, te na koji način netko može omalovažavati, negirati ili kritizirati tuđe osjećaje. Intelektualne granice odnose se na poštivanje tj. kršenje prava na vlastito mišljenje. Vremenske granice se krše kada od drugih zahtijevamo previše njihova vremena, a materijalne uključuju novac i druga materijalna dobra tj. na pravo raspolaganjem vlastitim resursima, bez otuđivanja. 
Karakteristika osobnih granica jest kako ih neprestano nosimo gdje god idemo, one nas istovremeno i štite ali i utječu na sve vrste interakcija u svijetu oko nas. S druge strane, relacijske granice odnose se na odnos tj. relaciju između dvoje ili više ljudi te utječu samo na one ljude u konkretnom odnosu tj. interakciji. Granice su nevidljive crte razgraničenja između pojedinca, obiteljskog podsustava, obitelji i nadsustava. Unutar obitelji granice su se mijenjale kroz povijest, te pokazuju kako nisu univerzalno primjenjive. Roditelji/odrasli određuju svoje osobne granice kroz osobni autoritet, te ih predstavljaju djeci i od te djece traže poštivanje granica. Na žalost, danas roditelji sve teže postavljaju djeci granice u odgoju zbog straha kako će ih djeca možda manje voljeti, ili žele biti prijatelji s djecom, ponekad je razlog neprestana odsutnost roditelja zbog prevelike zaposlenosti, a neki žele zaštiti djecu od svih poteškoća. Zbog toga je potrebno osvijestiti i svoje i dječje potrebe, a granice treba komunicirati autentično verbalno i neverbalno, na asertivan način, dakle poštujući tuđa prava, ali izravno, otvoreno i iskreno izričemo svoje osjećaje i potrebe. 
Osim toga, profesorica je istaknula važnost razvoja otpornosti kod djece, tj. postignuća pozitivne prilagodbe na životne stresore i prijetnje razvojnim procesima. Pri tome je naglasila kako popustljivost u odgoju smanjuje otpornost, te kako se različite psihološke poteškoće u djece sve češće javljaju u sve ranijoj dobi. Zaštitni čimbenici koji smanjuju negativan utjecaj stresnih i nepovoljnih životnih situacija su održavanje bliskih veza unutar članova obitelji (braća i sestre, bake i djedovi), zajedničko rješavanje problema, važnost podrške svih članova obitelji onom članu koji je doživio stresnu situaciju, pozitivno obiteljsko ozračje, obiteljska kohezija, razvijena komunikacija, privrženost roditeljima tj. skrbnicima, pozitivne roditeljske vještine, uključenost oca u odgoj djece, te obrazovanje i zaposlenost roditelja, kao i dobar socio-ekonomski status. 
Uz to su značajni i okolinski zaštitni čimbenici kao što su povezanost s vršnjacima, prijateljstvo, brižni odgojitelji i učitelji, te podržavajuća šira zajednica. Posebno je značajno razvijati komunikacijske vještine, dnevne rutine, navike, pravila i ponavljanja koja pomažu osjećaju predvidljivosti i sigurnosti. U II. dijelu sudionici su imali mogućnost razvijati svoje komunikacijske vještine sa svojim partnerom kroz vježbu razmjene odgovora na različita bliska pitanja, o kojima parovi često ne razgovaraju, tipa: Koje je tvoje omiljeno doba godine ili dana? Koja pjesma te podsjeća na mene? Kad bi mogao/la živjeti bilo gdje na svijetu, gdje bi to bilo? Koja je tvoja omiljena uspomena iz djetinjstva i dr. U drugoj vježbi su igrali bingo pri kojemu su se sudionici trebali povezati s drugima kroz jednu istu zajedničku karakteristiku, npr.: imam brata, volim gledati filmove, u braku smo više od 5 godina itd. Dok su roditelji bili zajedno na predavanju, s njihovom djecom su se zaigrale studentice KBF Đakovo, koje su ih naučile nekoliko pjesama, te su se na kraju skupa predstavili roditeljima.
Seminar je završio euharistijskim slavljem i zajedničkim ručkom. Misu je predvodio vlč. Miro Tomas, župnik u Levanjskoj Varoši koji je parovima poručio da se trude biti zajednica što je više moguće nalik Presv. Trojstvu, te ustrajati u zajedničkoj molitvi. Suzana Matošević
