ĐAKOVO (TU) – Zajednica Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu okupila se na bdjenju u subotu, 22. studenoga 2025. uoči podjele službe lektorata trojici bogoslova. Bdjenje je održano u sjemenišnoj kapeli Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, a nazočili su mu pomoćni biskup đakovačko-osječki Ivan Ćurić, odgojitelji, bogoslovi, časne sestre i svećenici središnjih nadbiskupijskih ustanova.
Za službu lektorata pripremala su se trojica bogoslova treće godine: Matej Mlinarić (župa Vukovar 2); David Matkovski (župa Mirkovci) i Filip Tovilo (župa Vođinci).
Bdjenje je započelo u 21 sat Službom riječi u molitvenom ozračju i pjevanju. Predvoditelj je bio preč. Mato Gašparović, ravnatelj UZUK-a i kustos katedrale, a bdjenje su pripremili bogoslovi 2. godine. Preč. Mato se u prvom dijelu svoga nagovora osvrnuo na odlomak iz evanđelja po Mateju tumačeći veličinu Božje riječi:
„Matej nam govori o Isusu u pokretu, na putu prema drugima. Ni u jednom trenutku svog javnog djelovanja Isus ne daje ideju o statičnom učitelju, učitelju koji sjedi za svojom katedrom. Naprotiv, vidimo ga kao onog koji putuje, kao hodočasnika koji prolazi kroz gradove i sela i susreće lica mnogih.“ Istaknuo je također kako nas Božja riječ uvlači u „mrežu“ Očeve ljubavi, te kako je moćna i osposobljava nas da bi ju navijestili svima. Naglasio je snagu Božje riječi ovim riječima: „Sveto pismo nas drži daleko od grijeha, ali nas i grijeh drži daleko od riječi Svetoga pisma“.
U drugom dijelu nagovora predvoditelj se osvrnuo na metodu božanskog čitanja Svetoga pisma koja se naziva Lectio divina te je pojasnio njezine korake: prvi korak vrlo jednostavan, a to je „uzeti Bibliju u ruke i čitati je“, tumačeći da je čitanje Svetog pisma čin vjere, a ne akademski zadatak. Drugi korak je meditacija, a to je kada Riječ prelazi iz glave u srce te je istaknuo kako je bitno da Riječ uđe u srce, jer kada ju čujemo samo glavom brzo se raspline, a kada ju čujemo srcem ona prodire u dubinu našega života. Treći korak je molitva, tu Gospodinu kažemo da je on govorio, a da sada mi želimo Njemu odgovoriti, a taj odgovor često budi različite emocije. Četvrti korak je kontemplacija ili tiho gledanje Boga koji prisutan. Tada se valja u šutnji predati Bogu u naručje kao malo dijete svome roditelju, „U toj tišini rađa se novi život“- zaključio je preč. Gašparović. Jakov Ujvari
