ALJMAŠ (TU) – U Aljmašu su 1. kolovoza 2023. svečano obilježeni povijesni događaji značajni za Svetište Gospe od Utočišta u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji: Dan sjećanja na poginule, progonstvo i povratak, početak gradnje i posvetu crkve te blagoslov „Aljmaške Kalvarije“. Uz ovogodišnje obilježavanje 25. obljetnice povratka Aljmašana na srušena ognjišta i slavlje mise uz ostatke porušene crkve, održana je komemoracija uz Spomen-obilježje žrtvama Domovinskog rata u Aljmašu na obali Dunava gdje je molitvu predmolio župnik i upravitelj aljmaškog Svetišta vlč. dr. sc. Tomislav Ćurić, koji je predvodio i večernje euharistijsko slavlje uz suslavljenje preč. Ante Markića, prijašnjeg župnika i upravitelja Svetišta, te vlč. dr. sc. Borisa Vulića, profesora KBF-a u Đakovu. Nakon mise u župnoj crkvi Pohođenja BDM, procesija vjernika krenula je prema nekadašnjem vojnom bunkeru pod „Aljmaškom Kalvarijom“ gdje je preč. Ante Markić otvorio Memorijalni centar, novouređen galerijsko-zavičajno-duhovni prostor.
Sedmerostruka povezanost događaja 1. kolovoza tijekom desetljeća do danas otvorena je odavanjem počasti poginulima uz dunavsku obalu gdje su uz korpus Spomen-obilježja (raspelo podno kojeg je šlep, ploča s 13 imenima aljmaških stradalnika i pokrajnji oltarić) vijence položila izaslanstva: Općine Erdut, MO Aljmaš, DVD-a Aljmaš i osječko-baranjske Zajednice povratnika. Nazočnima, među kojima su uz mještane Aljmaša i sela erdutske općine bili i osječki vjernici te svećenici Markić i Vulić, zahvalio je za molitveno zajedništvo i polaganje vijenaca vlč. Tomislav Ćurić te uz biblijski poticaj Isusovih riječi „Ja sam put, istina i život“ (Iv 14, 6) poveo molitvu za pokojne.
„Dan sjećanja, vjere i vedroga življenja sadašnjosti za blagoslovljenu budućnost“
Večernjoj misi prethodila je pobožnost svete krunice u crkvi. Po ulasku svečane procesije, uz orguljsku pratnju s. Dominike Joziću (redovnice Marijinih sestara čudotvorne medaljice) i raspjevani župni zbor, uvodeći u misno slavlje predvoditelj Ćurić je srdačnom zahvalnom dobrodošlicom pozdravio sabrane goste, redovnice i domaće vjernike, upućujući vjernike na molitvu za pokojne koji su svoje živote dali za slobodu te pripominjući da misu prikazuje za pokojne hrvatske branitelje, posebice za Aljmašane Mladena Palinkaša i Željka Svalinu, hrvatske policajce poginule 1. kolovoza 1991. godine. „Lijepo smo zapjevali i oraspoložili svoja srca za početak ovoga svetoga slavljenja i doista je blaženo biti u domu Gospodnjem; blažena su nam srca, životi i ova naša prisutnost jer smo se sabrali svi s jednom nakanom u srcu da proslavimo Boga, posvjedočimo da smo zajednica Crkve, zajednica braće i sestara, posebno danas kada obilježavamo 1. kolovoz – dan tako značajan za ovo mjesto Aljmaš, za ovaj kraj, župnu zajednicu i ovo Svetište. Skrušimo se pred Bogom, moleći da nam Bog dade blaženo srce“, rekao je predslavitelj Ćurić te u propovijedi naglasio sadržaj 1. kolovoza kroz noviju povijest Svetišta, pripominjući kako je „današnji dan tako znakovit – prepun tuge, sjete, sjećanja, ali i vjere, nade, ljubavi, dobrote i vedroga življenja sadašnjosti za blagoslovljenu budućnost“.
Progonstvo, patnju i muku Aljmašani nadvladali duhovnošću i pobožnošću
„Lijepo je da smo prije svete mise zajednički molili uz Spomen-obilježje… hvala vam svima. Kako se to zbilo, većina dobro zna; 1. kolovoza 1991. je dana kada ste vi, mještani Aljmaša protjerani i spas pronašli u šlepu za rasute terete koji vas je kao prognanike prevezao do Osijeka. Kažu da slika govori više od tisuću riječi i ovu vam sliku pokazujem jer ono što čovjek može proživjeti u svojemu srcu sadržan je ovom prizoru. Ovo nije slika, nije samo plakat već dokument o događaju patnje i muke, tuge i očaja koje ste doživjeli kada ste napuštali svoju crkvu, svoje zemljište, svoje ognjište, svoj dom, svoja mjesta! Bogu hvala, da ste to preživjeli i da ste to u svom srcu, u svojoj duhovnosti i svojoj pobožnosti nadvladali! Dokument ostaje kao trajna memorija u srcu i u sjećanju, to ne zbog toga da bismo gajili nekakvu mržnju, nego da naučimo da se: mržnjom, osvetom, ratom, pokvarenošću, pljačkom, zlom… ne rješava ništa. To sve je đavolsko, sve prokleto i toga se treba čuvati i treba sačuvati mir. Drugo, ovoga dana ubijeni su mještani Aljmaša Mladen Palinkaš i Željko Svalina, hrvatski policajci, zajedno sa onima koji su na današnji dan ubijeni u daljskoj Policijskoj postaji. Danas prije podne u Dalju smo im odali dužno poštovanje, izrekli pred Bogom za spas njihovih duša svoju vjerničku molitvu. I ne samo za branitelje – vojnike i policajce, prema kojima imamo osobit pijetet i poštovanje, nego i za civilne žrtve Domovinskoga rata. Jako je puno za ova mala mjesta Aljmaš i Dalj-planinu ubijenih kako bi se osigurala sloboda svima nama. U toj slobodi, zahvaljujući njima i drugim braniteljima koji su preživjeli, mi trebamo ljubiti, živjeti, za tu se slobodu dalje boriti i sve učiniti, i kao pojedinci i kao zajednica, da blagoslovljeno živi naša zemlja Hrvatska i naš ljubljeni narod hrvatski“, poručio je vlč. T. Ćurić.
Gospa se vratila – čudesno preživjevši četiri rušenja aljmaške crkve
Nadalje je podsjetio: „ Dan 1. kolovoza 1998. bio je dan povratka mještana na opustošeno selo i opljačkane kuće, a Gospa se vratila na ruševine svoje crkve i svoga Svetišta. Kao što je ’91. bila bol, tuga i neizvjesnost, tako je ’98. prevladao ponos, ushićenje i radost.“ „Vratili ste se u Aljmaš, Gospu (kip) je dovezla brodica na kojoj je simbolično stajalo ime ‘Vukovar’, a pratilo ju je još šezdeset brodica, a ovdje ju dočekalo oko 12 tisuća štovatelja. Gospa se vratila u svoj Aljmaš na ruševine Svetišta, ruševine crkve, u opustošeno selo zato što je htjela ovdje ostati. A zašto se Gospa vratila? Gospa se vratila zato što je čudesno preživjela rušenje aljmaške crkve. Četiri puta rušili su staru aljmašku crkvu! Župnik Ante u svome svjedočanstvu bilježi četiri dramatična datuma i kako je crkva (s)rušena. I pod ruševinama da Gospin kip preživi je čudo Božje ljubavi prema nama.“
U homiliji je podsjetio kako je „na današnji dan 2004. posvećena nova, lijepa i ‘ponosna kao labudica što izlazi iz Dunava’ ova aljmaška crkva, Gospina kuća, mjesto Božjega prebivališta, mjesto vjere, pobožnosti, utjehe i spasenja za domaće vjernike i veliko mnoštvo hodočasnika koji u ovo svetište s ljubavlju dolaze“. „Ova crkva suvremene arhitekture bit će u enciklopedijama i u udžbenicima i arhitekture i umjetnosti, ona je zapravo remek djelo, posebna, divna, jedinstvena u svijetu i Gospa je baš takvu crkvu zaslužila. Znam da vi stariji imate emociju prema svojoj staroj crkvi, ne može se staro više vratiti, ona je srušena i od nje je ostao ugao. Ovo je nova i pogledajte kako nas je sve lijepo zagrlila, sabrala u ovako velikom broju danas da nam pokaže da nam je majka koju nas ljubi, voli i poštuje i tako se mi prema njoj, svojoj ljubljenoj Crkvi, građevini pa i Katoličkoj Crkvi čiji smo članovi, trebamo ponašati,“ poručio je župnik te naposljetku ukazao na povijesni dan blagoslova „Aljmaške Kalvarije“ (na brdu Kalvarija uz ulaz u mjesto) 1. kolovoza 2006., razloživši simboliku kalvarije u Kristovoj muci, žrtvi, trpljenju, patnji i smrti koja poziva na pobožnost križnog puta i pokazuje kako se sa žrtvom i križem hrabro nositi u životu.
Naposljetku mise župnik Ćurić je najavio blagoslov i otvorenje Memorijalnog centra kojim je uveličano blagdansko slavlje u Svetištu Gospe od Utočišta. Radosno misno zajedništvo završilo je blagoslovom i gromoglasnim pjevanjem himne Gospi Aljmaškoj. Nevenka Špoljarić
