DONJI MIHOLJAC (TU) – Župa sv. Mihaela arkanđela Donji Miholjac organizirala je Korizmenu duhovnu obnovu od 27. veljače do 1. ožujka 2026. godine. Predvodio ju je p. Stjepan Ivan Horvat, član Družbe misionara Krvi Kristove. Duhovna obnova je započela pučkom pobožnosti križnog puta i večernjom misom te mogućnošću za ispovijedi.
U propovijedi je p. Horvat pozvao na donošenje odluke da se ove Korizme promijenimo na bolje jer vrijeme brzo prolazi i važno je razmišljati da smo mi ovdje samo u prolazu jer ne znamo koliko ćemo još ovdje živjeti. „Cilj Korizme je priprava za Uskrs ali već i za vječnost. Razmišljajmo o tome što nas to opterećeuje na putu prema vječnosti, što nam to oduzima radost, mir, u čemu nam to nije jednostavno stajati pred Bogom. Duhovna obnova je uvijek na početku jedan susret sa istinom o sebi. Stati pred Bogom i vidjeti kakva je to istina o meni kakav sam ja to čovjek, vjernik. Bog zna za one tajne moga bića koje nitko ne zna osim Njega i za koje me je sram pred drugima. Bez obzira na sve Bog me želi dovesti u Nebo, On ne odustaje od mene – to je ogromna veličina Njegove ljubavi i milosrđa“, tumačio je p. Horvat. Govoreći o Božjem zakonu i njegovim zapovijedima p. Horvat je rekao: „Nije Bog stavio Zakon i zapovijedi da se iživljava na nama nego da nas dovede do Neba, do cilja. Duhovni život je osobni odnos sa Bogom i svima nam je potrebno obraćenje. Važno je imati iskrenu želju da želim biti bolji, da želim rasti u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Vjera treba biti živi odnos s Bogom koji me onda vodi do ljubavi prema čovjeku, bližnjemu.“
Utemeljitelj misionara Krvi Kristove, sv. Gašpar, govorio je da je bojno polje za duhovni život zajednica u kojoj živimo. Tu se u stvari najviše vidi vjera, tu svjedočimo kakvi smo prema drugome, kada trpimo nepravdu, kad nas netko progoni. Tu se vidi kakva je naša vjera- a sve to proizlazi iz odnosa s Bogom, propitivao je p. Horvat.
O postu, molitvi i milostinji kao trima glavnim alatima za korizmu je protumačio da postiti znači odricati se, umirati sebi. Može to biti odricanje od bilo čega a ne samo od hrane i pića, znači odricati se nečega iz ljubavi prema Bogu. Molitva znači biti otvoreniji prema Bogu-govoriti i slušati Boga. Milostinja znači dar za siromahe, za potrebite, to ne mora biti samo novac nego i vrijeme, moji talenti koje dajem potrebitima. Papa Franjo je jednom rekao da ne vjeruje u milostinji koja ne boli. Korizmeno odricanje nije moj suvišak nego mora boljeti, boriti se 40 dana pa makar padao ali iskreno željeti mijenjati se, rasti u ljubavi. Trebamo se truditi biti pomireni sa svima i živjeti sveto a sve drugo je već upitno. Treba iskreno željeti skinuti sav teret sa sebe i sud prepustiti Bogu, naglasio je propovjednik.
Nakon mise p. Horvat imao je susret s roditeljima ovogodišnjih prvopričesnika i krizmanika kojima je govorio o sakramentima i želji roditelja da ih djeca prime.
Drugoga dana, u subotu, pater je imao susret sa krizmanicima. Bio je to dio priprave za sakrament krizme. Predvodio je p. Horvat i večernju misu sa propovijedi u kojoj je ponovio da je vjera živi odnos sa Bogom i da na svetu misu ima smisla dolaziti samo ako vjerujemo da je ovdje Bog doista živ. „Vjera je temelj za slavljenje mise. Postoje tri stupnja vjere: 1.Vjerujem da Bog postoji 2. Vjerujem da je sve što je Bog rekao istina 3. Vjerujem u sve ovo i spreman sam to živjeti svim srcem jer je to dobro za mene. Blažena Djevica Marija je savršen primjer za takovu vjeru – biti vjeran u svemu. Ljubite neprijatelje i molite za one koji vas progone. Isus je puno puta naglašavao praštanje i pozivao na milosrđe.“
Opominjao je da kada drugima nanosimo bol ne znamo što uistinu činimo, nismo u potpunosti svjesni težine onoga što činimo. Ista stvar je i kada nama drugi nanose bol. Isus na temelju toga poučava i traži da praštamo. Treba razlikovati oprost i pomirenje. Oprost je više stvar između mene i Boga, a da bi došlo do pomirenja mora biti između nas ljudi i tada je potrebno reći oprosti, pogriješio sam. Da bi Boga upoznali treba provoditi dosta vremena s Njim, zato imamo Sveto pismo, u kojem nam razne prispodobe govore o tome kakav je naš Bog. Najupečatljivija je slika o izgubljenom sinu u kojoj vidimo kakav je to naš Otac koji jedva čeka da mu se sin vrati. „Vjerujte da nam Bog ipak želi dobro. Svi smo pozvani na svetost iako ponekad imamo neku iskrivljenu sliku svetosti. Svetost je odnos s Bogom u svakodnevici, iskreno htjeti Ga nasljedovati u svakodnevici. Obdržavanje Zapovijedi, Zakona i ljubav prema svakom čovjeku, čak i neprijatelju, to je nemoguće svojim snagama, zato je važno sudjelovati na misi. Molimo Gospodina da nam otvori srce da nam pomogne razumjeti zahtjeve koje stavlja pred nas, da možemo vidjeti dublji smisao onoga na što nas poziva.“ Nakon mise p. Horvat predvodio je župno klanjanje.
Na misnim slavljima u petak i subotu uz patera Horvata suslavili su donjomiholjački župnik Josip Antolović i vlč. Ladislav Ronta, umirovljeni svećenik iz Harkanja (Mađarska) a župni zbor Sv. Cecilija je predvodio pjevanje.
Trećega dana duhovne obnove, u nedjelju, pater Horvat je propovijedao na misama u Donjem Miholjcu i na filijali u Rakitovici. Župnik Antolović je zahvalio p. Horvatu: “na lijepim propovijedima i duhovnim nagovorima na kojima smo se mogli obogatiti i pripremiti za našu najveću svetkovinu – Uskrs.“ Sonja Devčić
