ĐAKOVO (TU) – Iz tiska u lipnju 2025. izašao jubilarni, 30. broj godišnjaka „Poziv“, u izdanju Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu. Božjom providnošću, „Poziv“ svoj okrugli jubilej slavi upravo u godini Jubileja i godini nade. Stoga je središnja tema ovogodišnjega broja – upravo nada.
Za časopis odgovara rektor Bogoslovnoga sjemeništa u Đakovu preč. dr. Stjepan Radić, dok je službu glavnoga urednika ove godine obavljao bogoslov III. godine, Matej Prljević. U šest cjelina i na gotovo stotinu stranica, bogoslovi su promišljali o nadi iz mnoštva vidika i na razne načine, čime je svaki bogoslov utkao sebe u svaku zapisanu riječ.
Nakon uvodne misli glavnoga urednika, uslijedio je uvod u stvarnost nade – časopis donosi odgovor na pitanje „što je nada“? U rubrici „Nada je bila…“, nalaze se promišljanja o značenju Jubileja u kontekstu povijesti izraelskog naroda te značenju istoga Jubileja u životu Crkve, dok na kraju imamo prilike vidjeti kako je teologija križa, uistinu – teologija nade.
Rubrika „Nada je sada…“ započinje promišljanjem o Blaženoj Djevici Mariji, kao onoj koja je istinska nada i uzdanje grešnika. Nada se kroz vid hodočašća nigdje ne očituje tako kao u putu ili bolje božanskom prostoru, od križa do uskrsnuća – taj je put doista očitovanje nade. Čovjek se ne može nadati u prazno, jer to ne bi bila nada, već se ona istinski ostvaruje u odnosu prema onomu transcendentnom, zapravo samom Bogu, koji jedini može učiniti da nada u čovjeku postane teologalna vrlina i njegovo nutarnje ozračje. Na kraju te rubrike može se čitati o nadi koja se bitno veže uz ispovijed, te napose oprost (od grijeha i vremenitih kazni).
Slijedeća rubrika „Nada (ne)će biti…“ donosi promišljanja bitno eshatološkoga prizvuka. Prvo promišljanje govori o euharistiji kao predokusu buduće slave, što je ujedno i jedna od temeljnih istina naše vjere. Potom dolazi jedno intrigirajuće pitanje –„Može li se čovjek nadati vječnomu životu?“. Nastavljajući govor o Vječnosti, iduće promišljanje o njoj definira ju „nadom protiv svake nade“. Rubrika je zaključena odgovorom na pitanje, „što kad nam Vječnost pokuca na vrata?“, te jednim glazbenim prilogom.
Rubrika „Svjedoci nade“, ujedno posljednja koja sadrži pisana promišljanja, započinje „Duktorovim referatom“, kojim se duktor bogoslova Karlo Strišković obratio sjemenišnoj zajednici o proslavi Bezgrešne, sjemenišnoga patrona. Nakon duktorova referata, slijedi prilog Uredničkog vijeća u kojemu su se ukratko predstavili novi bogoslovi. Potom slijedi intervju sa s. Marijom Klarom Klarić, članicom Milosrdnih sestara sv. Križa, na osobit način predanoj u radu s osobama s invaliditetom u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Uredničko vijeće donosi još jedan zanimljiv prilog o nekoliko svećenika, redovnika i redovnica koji djeluju u nadbiskupiji, pri čemu su ovi radnici u vinogradu Gospodnjem stavili na papir svoja svjedočanstva o tome „Zašto je lijepo biti svećenik, redovnik, redovnica“. U posljednjem dijelu ta rubrika donosi sjećanja na pontifikt blagopokojnog pape Franje.
Pretposljednja je rubrika ispunjena najznačajnijim događajima sjemenišnog života u protekloj formativnoj godini te iskustvom razmjene u okviru Erasmus+ projekta. Posljednja je rubrika za mnoge i najiščekivanija, jer nosi naziv „Veseli kutak“.
Budući da „Poziv“ izlazi već 30. godina u kontinuitetu, bogoslovi s ponosom i radošću ističu da je Hrvatsko društvo katoličkih novinara, „Poziv – list đakovačkih bogoslova“ nagradilo posebnim priznanjem radi neprekidnog izlaženja te duhovnog i kulturnog obogaćivanja crkvene i društvene zajednice. To je ujedno potvrda dosadašnjega kvalitetna rada đakovačkih bogoslova, ali i podstrek za nastavak istog u godinama koje dolaze. Matej Prljević
