Tribina posvećena ocu Teodoziju Florentiniju

OSIJEK (TU) – Skupina prosvjetnih djelatnica Župe sv. Josipa Radnika u Osijeku, koju od 2008. godine vodi s. Marija Stela Filipović, organizirala je u župnoj crkvi, 3. lipnja Tribinu posvećenu ocu Teodoziju Florentiniju, franjevcu kapucinu (1808.-1865.), utemeljitelju Družbe milosrdnih sestara sv. Križa.

Time se Župa uključila u proslavu jubileja 150 godina od Utemeljiteljeva prijelaza Ocu Nebeskom, jubileja koji Milosrdne sestre sv. Križa provode pod geslom Na putovima ovoga svijeta. U skladu s navedenim geslom cijelim će svijetom, gdje djeluju i žive Milosrdne sestre sv. Križa, proći relikvije oca Teodozija: njegova krunica, njegove cipele (odnosno ostatak cipela, potplati) i putovnica.

Tribina je počela radosnim pozdravom Allegra! Raduj se! – kako se na retroromanskom jeziku i danas pozdravljaju stanovnici rodnoga kraja oca Teodozija, a nakon toga kratkim tumačenjem svakog od navedenih simbola: jednostavnih, franjevačkih cipela čija veličina simbolizira veličinu duha oca Teodozija. Otac je Teodozije neprestano bio na putu jer nije mogao mirovati gledajući tolike siromahe svojega vremena. Njegova putovnica označava kako je često prelazio granice, a to se može tumačiti na dva načina: prelazio je geografske granice, jer je proputovao sve zemlje srednje Europe, ali i u prenesenom smislu, jer je često prelazio one granice koje su drugi postavljali, nastavljao je tamo gdje su drugi stali ili gdje su drugi oklijevali. I, na kraju, njegova krunica koja je nebrojeno puta klizila kroz njegovu ruku. Vjerojatno često sa žalosnim otajstvima, jer je njegov rad bio povezan s mnogim poteškoćama, mukom i križevima. U jednom je pismu ostalo zapisano: Misli se doduše da sam radi poslova i na putovanjima rastresen. No mogu s uvjerenjem reći da sam i u vlaku uvijek dragim Bogom zaokupljen. Njegov nadasve aktivan i kreativan život ne bi bio moguć da nije bio usidren u Bogu.

Tema tribine bila je insipirirana natpisom na njegovu grobnom kamenu: Plemenitom svećeniku, odgojitelju mladeži, prijatelju bolesnih, ocu siromaha. Tako je u prvom dijelu Tribine otac Teodozije predstavljen kao plemeniti svećenik, redovnik, franjevac, kapucin. Istaknut je njegov dušobrižnički rad i njegova duboka povezanost s Bogom koja je posebno dolazila do izražaja u slavljenju euharistije. U kronikama Reda zapisano je: Tko ga je promatrao dok je slavio Žrtvu, bio je dirnut njegovom pobožnošću. (…) Njegova muževna pojava, njegovo privlačno i neusiljeno držanje, njegov zvonki glas i pjevanje, uopće cijela njegova pojava – sve je pridonosilo tomu da svoju vlastitu duhovnu sabranost prenese na prisutne i da ih svojom pobožnosti ražari. Drugi dio Tribine bio je posvećen odgoju mladeži. U odgoju je ocu Teodoziju bila važnija izgradnja srca i karaktera, nego sva izobrazba uma. Govorio je: Ako se znanosti odvoje od Boga, postaju kosturi, cvjetovi potrganih latica, bez života i bez stvarne vrijednosti.

Najsnažnije je bilo njegovo karitativno djelovanje koje je prikazano u trećem dijelu Tribine. Otac Teodozije osnivao je i gradio bolnice, sirotišta, kuće za osamljene, napuštene i stare ljude. Nastojao je svima pribaviti krov, krevet i kruh, ali i osigurati one koji će imati samo jednu želju u srcu: slaviti Boga i koristiti ljudima. A to su bile redovnice. Stoga je osnovao Družbu Milosrdnih sestara sv. Križa. Od kanonske potvrde Družbe, od 1856. godine, do danas, sestre nastavljaju njegovo djelo živeći hrabro njegovo geslo: Potreba vremena volja je Božja! – ali i njegov snažan zahtjev: U teškoćama prijeđite rukom preko čela. Ne ostane li krvava, nije vaša patnja ništa. Nemojte se tužiti jer se Spasitelj za nas krvlju znojio. Tribina je završila meditacijom u kojoj su ukratko ponovljena sva tri dijela Tribine, a između svakog dijela ponavljala se, uz pratnju tamburaša, izreka oca Teodozija, koju je uglazbila s. M. Svjetlana Paljušević: S Bogom sam povezan dan i noć. U njemu hodam i živim.

Na kraju je riječ zahvale svim članicama skupine i svima prisutnima uputio župnik, vlč. Ivica Martić, potaknuvši u svom govoru skupinu na zajedništvo i na novi početak. Članice skupine pripremile su, kao čestitku za ovu značajnu godišnjicu, sestarama iznenađenje. Poklonile su zajednici sestara u Osijeku sliku oca Teodozije, rad autorice Kristine Farkaš. Sliku je primila s. Franjica Faletar, poglavarica zajednice, iskreno zahvaljujući na ovako velikom iznenađenju i dragocjenom daru, potičući sve prisutne riječima oca Teodozija, da među nama bude «u bitnom jedinstvo, u nebitnom sloboda, u svemu ljubav». Za kraj prisutni su otpjevali, uz pratnju tamburaša, «Krist na žalu», a na izlazu iz crkve čekao ih je mali dar i poruke oca Teodozija, ispisane na stopalima, koje su pripremile članice skupine prosvjetnih djelatnica Župe.

s. Marija Stela Filipović