OSIJEK (TU) – Prvi dio ciklusa socijalnih tribina u organizaciji Instituta za novu evangelizaciju „Sveti Ivan Pavao II.“, započet u listopadu 2016. godine u Vikarijatu Osijek, završio je 7. lipnja izlaganjem mr. socijalnog nauka Crkve Igora Jakobfija o temi „Gaudium et spes – Poslanje Crkve u suvremenom svijetu“. Riječ je o desetom u nizu izlaganja i četvrtom sa izabranim temama Drugog vatikanskog sabora koja imaju cilj upoznati laike, vjerničke skupine i udruge sa sadržajem tema socijalnog nauka Crkve te ukazati na važnost oživotvorenja napisanoga u dokumentima.
“Sabor u Lumen Gentiumu (jednoj od četiriju konstitucija dokumenata Sabora) odgovara na pitanje što je Crkva te da su subjekti ostvarenja: laici, klerici redovnici, dok Gaudium et spes daje odgovor kako i na koji način Crkvu ostvariti uz unutarcrkvene i vancrkvene preduvjete ostvarenja. Područja poslanja Crkve su: brak/obitelj, kultura, izgradnja mira, politička zajednica i ekonomski odnosi. Brak/obitelj jest povijesno dobro i vječno spasenje pojedinca i društva te je usko povezano sa sretnim stanjem u bračnoj/obiteljskoj zajednici (GS 47, 48 i 52) jer je jedino ona osposobljena biti škola potpune čovječnosti u kojoj se rađaju i odgajaju budući dobri/loši pojedinci/članovi društva. Spas čovječanstva je obitelj, a Sabor skreće pozornost posebno na kršćanski brak, odnosno to se posebno odnosi na kršćansku obitelj (GS 48 i 50) jer sadrži bitno sakramentalnu dimenziju po kojoj ljubavlju, jedinstvom, vjernošću i nesebičnom plodnošću supružnika, ljubaznom suradnjom svih članova i gostoljubivošću spram drugih surađuje u stvarateljskom i otkupiteljskom djelu rastući u svetosti i druge/društvo posvećujući. Brak/obitelj jesu zajednice koje je Stvoritelj utemeljio i providio (GS 49 i 52) te ne ovisi/e o pojedinačnoj samovolji, političkoj moći ili ekonomskoj uspješnosti, već svi imaju neodgodivu zadaću skrbiti za njihovo dobro, a ponajprije: država, ekonomija, mediji, ustanove/udruženja, Crkva i bračni drugovi”, pojasnio je Jakobfi.
Definirao je kulturu: “Kultura nije Božje djelo stvaranja, ali je odgovor na Božji plan stvaranja i spasenja, i nije proizvod prirode, ali priroda biva kulturom trajno preoblikovana. Čovjek je homo culturalis jer je kao biće siromašan nagonima, obdaren kreativnošću i slobodnom voljom, uronjen u postojeću kulturu. Doprinoseći njezinom razvoju nalazi se u trostrukom/četverostrukom odnosu spram: samoga sebe, drugoga/društva, prirode i Boga. Kultura je (GS 53) proizvod čovjekovih stvaralačkih sposobnosti i baštinom stečenih znanja i vještina po kojima izgrađuje i razvija samoga sebe i druge te nastoji spoznajom i radom sebi podvrgnuti svijet kako osobnim tako društvenim i institucionalnim napretkom pri čemu izražava, priopćuje i čuva stečena iskustva i težnje na korist sebi, drugima i budućim generacijama. Tako će čovjek kulturom odgovoriti na Božji poziv stvaranja i spasenja te kultura (kao takva) sadrži bitno: povijesnu, dinamičku i socijalnu dimenziju. Kulturni razvoj zahtijeva slobodu (GS 59 i 60) te javna vlast niti ikoja druga vlast nema zadaću određivati vlastitosti kulture, već brinuti se za uvjete i osiguranje sredstava za promicanje kulturnog života uvažavajući pri tome zahtjeve: očuvanja i izgradnje općeg dobra te jamstva dostupnosti kulturnih dobara svim građanima zbog osobne i društvene dobrobiti. Između poruke spasenja i kulture postoji nerazdruživa povezanost (GS 58 i 62). Bog se objavljivao na kulturalan način ne proglasivši niti jednu kulturu Božjom, a istu zadaću ima i Crkva… Pojedine kulture mogu više ili manje zanemariti posljednje čovjekove svrhe (GS 57 i 62). Ipak, to još ne znači da su one same po sebi loše te se ne smije dogoditi da ih kršćani odbace ne priznajući im njihove pozitivne vidove.”
Govoreći o miru predavač je razložio kako “mir nije samo ugovor koji osigurava miran život, a vrijeme mira u opreci s vremenom rata i isključivo ljudsko postignuće”, već “mir je (GS 78 i 79) Božji nezasluženi dar i poziv na poslanje”. “Mir je dar blagostanja, punine sreće, počinka, slave, bogatstva, spasa, sigurnosti i povjerenja čovjeka u svakodnevnom odnosu sa samim sobom, s drugima/društvom, s prirodom, s Bogom, a svoju će puninu zadobiti tek posljednjim vremenima. Čovjek ima poziv trajno (kroz povijest) ostvarivati i izgrađivati mir prožimajući ga pravdom, a napose Ljubavlju sve društvene i ine odnose te ga tako činiti odrazom darovanog Kristova mira.”
Tijekom tribine bilo je riječi i o prožimanju odgovornosti u zaštiti i promicanju obitelji, a odgovornost, naglašeno je, imaju: država, ekonomija, mediji, ustanove/udruženja, Crkva i bračni drugovi. Tribina je otvorena molitvom sv. Ivanu Pavlu II. koju je predmolio laik Josip Nađ, a diskusiju je moderirao predstojnik Instituta mons. dr. Vladimir Dugalić, ističući kako je “GS važan iskorak s puno novih odlika koji je otvorio novo poglavlje Crkve, posebno kroz spomenute teme, a posebno je istaknuta sakramentalnost braka (GS 48) proizašla iz Trojstva”. Nastavak socijalnih tribina uslijedit će od listopada. Nevenka Špoljarić
