OSIJEK (TU) – U nastavku ciklusa socijalnih tribina u Vikarijatu Osijek mr. socijalnog nauka Crkve Igor Jakobfi govorio je 16. svibnja o temi „Socijalni aspekti kršćanskog odgoja i pravo na vjersku slobodu – Gravissimum Educationis i Dignitatis Humanae“. Molitvom i uvodom večernju je tribinu u ime organizatora otvorio mons. dr. Vladimir Dugalić, predstojnik Instituta za novu evangelizaciju „Sveti Ivan Pavao II.“, naglasivši kako je riječ o temama s izvorom u dokumentima Drugog vatikanskog sabora koji su „mali dokumenti nabijeni sadržajem i vrlo važni“.
Podsjećajući kako Sabor u svojim dokumentima odgovara na pitanja što je Crkva te kako i na koji način Crkvu ostvariti, Jakobfi je istaknuo da su subjekti ostvarenja Crkve laici, klerici i redovnici/redovnice, a preduvjeti ostvarenja Crkve su unutarcrkveni (vjerska sloboda i vjerski odgoj) i vancrkveni. „Ponajprije vjernicima/Crkvi mora biti stalo do vjerske slobode i odgoja u vjeri! Crkva mora moći steći društveni legitimitet. Naše je poslanje i cilj da društvo uživa plodove pravde i mira koji proizlaze iz ispunjenja/življenja vjere i odgoja u vjeri. Nužno moramo surađivati na izgradnji općega dobra. Vancrkveni preduvjeti ostvaruju se u državi u kojoj je zajamčena vjerska sloboda i odgoj u vjeri kao opće dobro, a unutarcrkveni u vjeri, odnosno vjerskim zajednicama – u društvu gdje egzistira ispovijedanje vjere i odgoj u vjeri kao opće dobro. Vancrkveni preduvjeti podrazumijevaju vjersku slobodu i odgoj u vjeri koji jesu sastavnice općeg dobra jer svaki čovjek ima dužnost slobodno tragati za istinom u vjerskoj stvari na način vlastit ljudskoj društvenoj naravi, zatim prihvatiti ju kada ju upozna i ostati joj vjeran te ju ispovijedati i živjeti na društveni način.
Mora se svima i pojedincima i vjerskim zajednicama, po civilnim zakonima i, dok ne vrijeđaju pravedne zahtjeve javnog poretka, zajamčiti pravo i osigurati prikladni uvjeti za traganje za istinom u vjerskoj stvari na obiteljskoj, osobnoj i društvenoj razini i njezino življenje u javnom prostoru. A to na području vjerskih zajednica ponajprije uključuje slobodno sa sobom upravljati, vrhovno božanstvo štovati, svoje članove pomagati i poučavati te osnivati i promicati prikladne ustanove“, razložio je Jakobfi posebno se osvrćući na današnji zakonodavni okvir i njegova praktična ograničenja spomenuvši zakonske okvire. Diskutabilnim je ocijenio slobodu govora u Hrvatskoj koja apsurdno dokida zakonski zajamčena prava, a to konkretno čine predstavnici vlasti svojim izjavama (što je potkrijepljeno navedenim primjerima iz istraživanja. Također, dotaknuo je i konkretizirao upitno objektivno i istinito medijsko izvješćivanje.
Na tribini je bilo riječi i o ulozi Crkve u ostvarenju vancrkvenih preduvjeta u antiteiziranom/anticrkvenom ozračju te je predavač pojasnio: „Ponajprije vjernicima/Crkvi mora biti stalo do vjerske slobode i odgoja u vjeri. Crkva mora moći steći društveni legitimitet na način da učini sve kako bi društvo moglo uživati plodove pravde i mira koji proizlaze iz ispovijedanja/življenja vjere i odgoja u vjeri. Tu će zadaću Crkva ispuniti u onoj mjeri koliko se njezini članovi budu solidarizirali s radostima i nadama, žalostima i tjeskobama ljudi aktualnoga vremena poštujući autonomiju ovozemaljskih stvarnosti, njezine zakonitosti i u okviru njih budu kvasac koji se su-raduje, su-pati i obogaćuje.“
U dijelu izlaganja o socijalnim aspektima kršćanskoga odgoja rečeno je kako odgoj u vjeri obuhvaća dimenzije/sadržaj vjere, a na Crkvi je: „spoznati misterij spasenja, postajati svakim danom svjesniji dara vjere, naučiti u duhu i istini klanjati se Bogu (ponajprije u liturgiji), oblikovati vlastiti život u pravdi i svetosti, naučiti svjedočiti za nadu koja je u nama te tako aktivno doprinositi izgradnji mističnog Kristova Tijela i izgradnji te spasenju svijeta“.
Među metodama i područjima kršćanskoga odgoja među ostalim je istaknuo župnu katehezu, katoličke medije, katoličke škole, institute za formaciju odraslih vjernika. Rečeno je kako se javno ispovijedanje/življenje vjere očituje u modelima konkretnoga djelovanja (Caritas i karitativne udruge i udruge za promicanje socijalnog nauka), načinima (verbalno, djelatno) i područjima djelovanja (u žalosti i tjeskobi, radosti i nadi). Djelatno pružanje konkretnih socijalnih usluga na području ‘žalosti i nade’ u okviru postojećih područja djelovanja usmjereno je na: siromašne, bolesne, stare, zlostavljane, prognane i izbjegle, napuštene i osobe sa potrebom pomoći u učenju, a moguće područje djelovanja je u izvanrednim kriznim situacijama. Verbalno zalaganje oko promicanja prava postoji u Hrvatskoj po pitanju nerođenih osoba te braka i obitelji, dok moguće područje djelovanja valja usmjeriti na radnike, bolesne, zlostavljane, diskriminirane i izlihvarene. Na području ‘radosti i nade’ postojeća područja djelovanja mogu biti na norijadama i sl., a moguća područja djelovanja mogu biti vezana uz blagdane, proslave praznika, brucošijade, norijade, festivale i koncerte“, zaključio je Jakobfi. Nevenka Špoljarić
