OSIJEK (TU) – „Katolička udruga ‘Veronikin rubac’ osnovana je da djelom i životom svojih članova svjedoči kršćansku vjeru u djelotvornoj ljubavi na poseban način prema starijim i nemoćnim osobama te u duhu katoličke tradicije skrbi za starije i nemoćne osobe. Pri tome je aktualna misao Ivana Pavla II. o ljudskome radu kao ‘ključu rješenja socijalnog pitanja’, a teološki gledano Bog čovjeka poziva na suradnju, sudioništvo“ i ovo bi trebala biti nit vodilja odnosa naših vjernika prema dobrovoljnom radu. Volonterstvo nije novi način služenja, ono je najstariji način laičkog uključivanja u Crkvu u novom se Zavjetu bilježi pod vidom caritasa. Kršćanska etika ljubavi je temeljna kršćanska vrlina. Kriterij za cjelokupno naše djelovanje je ljubav, a uzor tome jesu život i učenje Isusa Krista. Kršćanska etika ljubavi je izvršavanje zapovijedi ljubavi, a to činite upravo vi u Veronikinom rupcu – pomažete bolesnima, prezrenima i napuštenima te tako osobnim primjerom pokazujete što znači ljubiti bližnjega“, kazala je doc. dr. sc. Nada Prlić, prof. sestrinstva, autorica više udžbenika, uvodeći u izlaganje „Etika katoličkih volontera – kršćanska etika ljubavi i etika skrbi“, održano u Osijeku na tribini 24. rujna u „Veronikinom rupcu“.
Nakon uvodne molitve predsjednica Udruge Marija Šešo pozdravila je gošću, potpornu članicu Udruge i zauzetu promicateljicu kršćanskih vrjednota u laičkoj i stručnoj javnosti, te pojasnila kako je tematska tribina uvod u obilježavanje 1. listopada Međunarodnog dana starih osoba koje će biti nastavljeno suradnjom sa Isusovačkom klasičnom gimnazijom s pravom javnosti u Osijeku tijekom listopada kada će učenici s volonterima i profesorima činiti djela ljubavi pomažući starijim i bolesnim korisnicima Veronikinog rupca.
„Osobito vama zauzetima u Udruzi bliska je rečenica: ‘Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga’ (Mt 22.39). Od kršćana se stoga, očekuje i zahtijeva djelatna zauzetost za drugoga, univerzalna i bezuvjetna ljubav prema svim ljudima. Samo s ljubavlju znanje može biti istinski humana praksa.
„Bitna je milosrdna ljubav i sućut u skrbi za svakog čovjeka, a djelatno ju nalazimo u Evanđelju. Važno je izražavati bezuvjetnu ljubav i darivati znajući da to ne znači uvijek materijalno, već uzor imamo u Novom zavjetu. Vjernik pred sebe stavlja zahtjev za savršenstvom koji se ogleda u evanđeoskim zapovijedima. Danas je iznimno važno govoriti i o etici skrbi pri čemu uzor imamo u osobi 20. stoljeća Majci Tereziji (nebeskoj zaštitnici Veronikinog rupca) koja je pokazala što znači skrbiti“, kazala je Prlić te pojasnila kako „etika skrbi jest stav katoličkih volontera i ona određuje dobro kao neposrednu brigu za druge, zauzetost za njihove potrebe, a Veronikin rubac i u tome je izravan jer pronalazi ljude u nevolji, patnji, bolesti i siromaštvu te sa stavom katoličkog volontera pomaže“. Završavajući izlaganje poukom sv. Ivana Pavla II.: ‘U svakom bolesniku vidi Kristovo lice!’, Prlić je istaknula blagodat ostavštine sveca naših dana koja je obvezujuća djelatnom katoličkom volonteru, kazala je, a nalazi se u poslanici Familiaris consortio, smjerokazu katoličkim volonterima u življenju vrjednota zajedništva, uzajamnog predanja i ljubavi pri čemu je „pojedinac odgovoran iz dana u dan graditi zajedništvo (uzajamnim služenjem, zajedničkim dijeljenjem dobra, radosti ali i patnje) te biti spreman za razumijevanje, podnošenje i praštanje“. Nevenka Špoljarić
