OSIJEK (TU) – „Muško i žensko. Točka” naslov je tribine uz predstavljanje slikovnica „Bog ima svrhu za djevojčice i dječake” i „Svako tijelo ima nešto reći” koja se u organizaciji Instituta za novu evangelizaciju „Sv. Ivan Pavao II.” i Izdavačke kuće Salesiana održala 24. travnja u pastoralnim prostorima pri Vikarijatu Osijek. Na tribini su sudjelovali teolog i komunikolog doc. dr. Ivica Šola, odgojiteljica Klementina Šuljug, direktor Izdavačke kuće Salesiana don Mihovil Kurkut, urednik Salesiane i moderator tribine Marin Periš, a prisutne je pozdravio i predstojnik Instituta za novu evangelizaciju mons. dr. Vladimir Dugalić.
Rekavši kako je tema tribine vrlo aktualna nakon burne i žestoke rasprave o Istanbulskoj konvenciji, mons. dr. Dugalić je pojasnio: „Ovo je vrijeme nove antropologije, pokušaja stvaranja novog društva u kojemu se brišu određeni identiteti. Već smo vidjeli da su bili napadi na obiteljski identitet, o napadima na domoljubni i nacionalni identitet ne moramo ni govoriti, zatim napadi na vjerski identitet, a sada smo došli do antropološkog identiteta – pa se pita jesmo li muško ili žensko.“ Naglašavajući da su kršćani kvasac u svijetu predstojnik je rekao kako je „na nama da pronosimo istinu koja nam je dana, objavljena i do koje dolazimo svjetlom naravnog zakona“, te zaključio: „Večerašnja tribina svjedočenje je kršćanske antropologije, kršćanskog identiteta, i svi smo pozvani u tom duhu odgajati svoju djecu.“
Osvrćući se na medijske natpise o „ratu slikovnicama“ s obzirom na nedavno objavljena izdanja homoseksualnih udruga, urednik Periš rekao je: „Htjeli smo roditeljima i odgojiteljima dati koristan instrument koji može pomoći u radu s djecom. Na određen način ovo jest odgovor na sve što se u društvu događa. Ovo je naša kršćanska ponuda, stajalište kršćanske antropologije i zapravo cilj ovih izdanja je – evangelizacija i odgoj. Imamo pravo ovom društvu dati svoju ponudu; nikome ništa ne namećemo nego samo nudimo.“ O ovim temama govori se s puno emocija, ali s malo argumenata, rekao je Periš i naglasio: „Cilj nam je dati argumente, približiti se istini, reći istinu u ljubavi. Ne radi se ovdje o nečemu u što samo kršćanstvo vjeruje i što drži kršćanska antropologija, ovdje je valjani argument biologija.“
„Dok razmatramo zla prošlosti, promiču nam zla sadašnjosti“, rekao je doc. dr. Šola osvrćući se na totalitarne režime komunizma i fašizma te naglašavajući da nam promiče treća ideologija – liberalizam čiji je povijesni subjekt individuum, pa se ovdje zapravo radi o totalitarnom individuumu. Želeći pojasniti taj subjekt rekao je: „Iznad mene nema nikakve norme, ni države, ni Boga, nego samo moja vlastita želja. Totalitarni pojedinac novi je tip čovjeka – „čovjek plastelin“, kojega možete oblikovati kako vam je volja.“ Vraćajući se u 15. stoljeće i citirajući Pica della Mirandolu predavač je naglasio da se još tada čovjeku oduzela njegova vlastita narav, a na njezino mjesto stavljena je sloboda odvojena od bilo čega normativnoga, pa tako i prirode. „Ako je čovjek samo sloboda ne treba nam ni komunizam, ni fašizam jer je to puno gore“, rekao je dr. Šola i podsjetio na encikliku Veritatis Splendor kojom je sv. Ivan Pavao II. vratio pojam naravnog zakona. „Muško i žensko. Točka – prejak je to izraz, ali to je istina. To ne mislim ja, to „ne misli“ dragi Bog, to ne misli nitko – to kaže sama narav“, naglasio je Šola i upozorio na val samoubojstava kod nesigurnih identiteta koji se farmakološki tretiraju u pubertetu, a endokrinolozi o tome šute. „Slikovnice nisu rat nego pozivanje na naravni zakon“, zaključio je doc. dr. Šola.
Navodeći slikovite primjere iz prakse odgojiteljica K. Šuljug prisutne je potaknula na promišljanje kako djeci pojasniti da netko od njih „nema tatu“ ukoliko otac ne živi s obitelji ili da netko ima „dvije mame i dva tate“ jer neke slikovnice promiču i tu mogućnost. „Svi smo Božja djeca i naša vjera nas uči da budemo puni razumijevanja, da ne mrzimo i ne sudimo. Možemo biti tolerantni koliko želimo, no već kod prvog dječjeg pitanja ostajemo bez riječi i ne znamo što bismo im rekli. Treba im reći istinu. A što je istina? Istina je da postoje mama i tata. Ne postoje dvije mame i dva tate jer je to protuprirodno. Djeca se pitaju kako su došla na svijet. I mi ih učimo da su oni plod ljubavi između mame i tate, i nema drugog načina na koji su mogli doći na svijet. Ne mogu roditi dijete dvije mame i dva tate. I da im pokušamo na neki drugi način objasniti, djeca bi shvatila da im lažemo jer ne možete ih uvjeriti u nešto u što i sami ne vjerujete“, naglasila je Šuljug i nastavila: „Zašto bismo mi neke stvari prihvaćali iz pomodarstva, i okretali leđa nauku Crkve i Božjem zakonu. Djecu treba učiti da služe nečemu što je uzvišeno, veličanstveno… Da život nije samo povlađivanje svojim fiziološkim potrebama. Trebamo ih formirati kao zdrave osobe kojima ćemo usađivati prave vrijednosti. Ne treba ih opterećivati pojavama koje su ekstremi, izuzeci, već ih učiti da ih promatraju s razumijevanjem.“
Pozivajući se na Benedikta XVI. i upućujući kako su salezijanci po uzoru na don Bosca prije svega odgojitelji don Kurkut je naglasio: „Najveća hitnost današnjega vremena nalazi se u odgoju“. Pojasnio je zatim da je ovo društvo odustalo od odgoja. „Škole se više ne zovu odgojno-obrazovne institucije. Samo vrtići se još tako nazivaju, a pitanje je do kada. Ovo društvo odustaje od odgoja jer ne želi dati vrijednost već samo informaciju, pa se ti snađi. To stvara konfuziju među mladima i oni su u poteškoći jer im ne govorimo istinu, dobrotu i ljepotu, a njihova duša žudi za tim. Stoga se traže ljudi, zajednice, odgojitelji koji su spremni sebe posvetiti djeci. Mladi su danas u velikoj poteškoći jer im često nedostaje netko s kime mogu razgovarati, tko će im reći da, ali će reći i ne“, naglasio je don Mihovili i pojasnio: „Nemamo snage zauzeti stav jer – većina oko mene je takva, pa što ću ja biti drugačiji. Veliki su izazovi za Crkvu, društvo, roditeljstvo, sve nas…“ Izdavačka kuća Salesiana želi promovirati dijaloški, a ne ideološki način komunikacije, istaknuo je direktor Salesiane i poručio: „Želimo dati doprinos, biti na strani mladih, odgojitelja, želimo ohrabriti, dati instrumente i tako ćemo nastaviti i dalje.“ M. Kuveždanin
