ĐAKOVO (TU) – Posljednjega dana predavanja na Teološko-pastoralnom seminaru u Đakovu, 17. rujna 2015., održana su četiri predavanja, vođena pod zajedničkim naslovom Poslanje, a moderatorica prvog dijela seminara bila je dr. sc. Darija Damjanović.
„Redovnice u pastoralu suvremene župe. Primjer Družbe Milosrdnih sestara Svetoga Križa“
Prvo predavanje održala je s. Krista Mijatović, članica Družbe Milosrdnih sestara svetoga Križa. Njezino predavanje nosilo je naslov „Redovnice u pastoralu suvremene župe. Primjer Družbe Milosrdnih sestara Svetoga Križa“. Počinjući predavanje donijela je ponajprije citat jednog svećenika, a potom jedne redovnice s razmišljanjem što časna sestra treba dati jednoj župi. S. Krista je spomenula kako je župni pastoral najrasprostranjeniji oblik pastorala sestara. Govoreći o redovništvu, rekla je da je njemu mjesto u samom srcu Crkve. Redovništvo nastaje u Crkvi, iz Crkve i za Crkvu, ali nije nužno da nešto radi nego je bitno već samim svojim postajanjem. Najvažnija zadaća redovništva jest očitovanje svetosti Crkve u svijetu. Redovnički apostolat prije svega obuhvaća molitvu, svjedočenje, trpljenje i služenje. Samoj vjerodostojnosti redovničkog apostolata pridonosi i usklađenost s karizmom i poslanjem vlastitog reda te čuvanjem svoje specifičnosti i samostojnosti reda. Zato je potrebno pitati se može li se ostvariti svoju karizmu ugrađujući je u župni pastoral.
Predavačica je objasnila kako je komunizam uzrokovao prisilni obrat u apostolatu njezine Družbe. Došlo je do prilagođavanja radu u župama koji je bio usmjeren prema održavanju domaćinstva, crkvenom pjevanju, katehiziranju i sakristanskoj službi. Bilo je 76 župa u kojima su prebivale i djelovale. Današnje prilike su drugačije, žive u 21 župi, a putuju u 15. Potom je u izlaganju prikazano današnje djelovanje sestara na primjeru Župe svetog Josipa Radnika u Osijeku. Kako bi djelovanje bilo što uspješnije, potrebni su i dobri međuljudski odnosi. Ono na što sestre žele staviti naglasak u budućem radu jest rad s obiteljima, liturgija časova, te osnivanje skupina koje bi bile utemeljene na duhovnosti sestara. Sestra Krista posvjedočila je o dobroj suradnji u župama u kojima djeluju. U zaključku se vratila na prvobitnu misao i postavila pitanje treba li djelovanje sestara vrednovati samo po mnoštvu obveza koje vrše u župi ili je ipak važnija žrtva, molitva i sama prisutnost koju one daju. „I da ništa ne rade u župi, one bi bile ikone onostranosti.“
„Poslanje propovijedanja. Važnost dominikanskog apostolata za pastoral župne zajednice“
Drugo predavanje pod naslovom „Poslanje propovijedanja. Važnost dominikanskog apostolata za pastoral župne zajednice“ održao je fr. Srećko Koralija, OP. Počevši predavanje najavio je da će svoj govor bazirati na sadržaju dominikanskog poslanja, da svatko treba težiti prema imitatio Christi jer je svrha kontemplacije ono kontemplirano prenositi drugima. U tome se očituje pasivni i aktivni element. Poput Marije i mi trebamo dopustiti Bogu da raste u nama. Kako bismo to mogli potrebno se angažirati u Istini koja nije neki objekt koji se može posjedovati nego sama osoba Isusa Krista. Treba probuditi osloboditeljsku dimenziju Istine. „Da bih vjerovao trebam dobiti povjerenje u ono što vjerujem.“ Dominikanci naglašavaju da teologija jest duhovnost. Oni teže prema mudrosnoj teologiji, a to se ostvaruje na način prvenstvenog davanja Božje milosti kako bi se pojedinac upravljao prema Bogu. Jedna od karakteristika jest i duboka svjesnost da Bog poštuje svoje stvorenje.
Redovničko poslanje uvijek treba imati pred sobom spasenje duša. Bog nam je pokazao da trebamo biti vjerodostojni. Dominikanci su apostolski, a ne kontemplativni red. Treba svijetu navijestiti radosnu vijest jer je sam Isus Krist po njoj došao u svijet. Pouzdanje u Boga uzdiže čovjeka, molitva i vjera su stalni temelji koji vode prema ostvarivanju Kraljevstva Božjeg. Dominikanci nikada ne nameću istinu, nego ju zajednički otkrivaju s onima s kojima se susreću. Moj autoritet leži u istini koja dolazi od Boga. Ono što je dobro poznato jest da je važnije propovijedanje djelom nego riječju, propovijedanje se mora roditi iz slavljenja i blagoslivljanja. Fr. Srećko je pri koncu predavanja rekao kako autoritet propovjednika proizlazi iz njegove strasti prema Istini.
„Pastoral mladih i zvanja. Aktualnost salezijanskog poslanja za župni pastoral“
Treće predavanje koje je nosilo naziv „Pastoral mladih i zvanja. Aktualnost salezijanskog poslanja za župni pastoral“, a održao je don Ivan Šibalić, član i povjerenik za pastoral mladih i zvanja Hrvatske Salezijanske provincije. Uvodeći u predavanje, pojasnio je pitanje siromaštva rekavši kako se cijeli pastoral rađa iz toga da je netko siromašan, a ja mu mogu nešto dati. Sami salezijanci rođeni su iz siromaštva tj zbog potrebe pomoći onima koji su pogođeni raznim oblicima neimaštine. Salezijanska karizma jest briga o siromašnim mladima, a taj pojam siromaštva nema jednako značenje na svakom prostoru i u svako vrijeme. Prva važna stvar je prepoznati tko su siromašni mladi tu ne postoji recept jer se prilike jako razlikuju s obzirom na okolnosti. Današnji problem leži u tome što su se stvari mijenjale a naš način pastorala ostao je isti. Područje na kojem su mladi siromašni stalno se mijenja. Pragmatičnost treba tek kasnije doći. Iz praktičnih stvari govorimo o sredstvima kojima se služimo „ne za rad s mladima, nego za evangelizaciju mladih“. S mladima rade i masoni i mediji i mnogi drugi.
Don Šibalić ističe potrebu postojanja animatora, prvih suradnika. S njima je potrebno puno raditi kako bi oni kasnije ispravno djelovali. „Mladi su strašno zahtjevni. Oni osjete je li ti stalo do njih ili ne.“ U drugom dijelu predavanja govorio je o digitalnom svijetu i načinu na koji se Crkva s njim suočava. Taj nevidljivi svijet je jedno široko polje djelovanja, a mi imamo priliku biti s mladim čovjekom u kontaktu 24 sata dnevno. Nažalost to puno više od nas koriste oni koji žele mladima zlo. „Mediji su nevjerojatni i treba ih koristiti.“ Kao prilog tome naveo je aplikaciju Nova Eva, izrađenu od strane hrvatskih salezijanaca, koja je doprla do mnoštva ljudi. Predavanje je završio konstatacijom kako se iz pastorala mladih javljaju duhovna zvanja.
„Bogu posvećeni laici“
Posljednje predavanje ovogodišnjeg TPS-a održala je dr. sc. Mirjana Pinezić, profesorica na Riječkoj teologiji, pod nazivom „Bogu posvećeni laici“. Crkva je uvijek osluškivala znakove vremena, ali s oprezom reagirala. Svjetovne ustanove pripadaju stvarnostima novijeg datuma. Za njih je izrazito bitno da budu u svijetu, ali „kao iz svijeta“. To su svjetovni instituti koji su u svom životu spojili svjetovnost i posvećenost. Prve pokušaje osnivanja posvećenog života u svijetu potaknuo je o. Pierre de Clorivier. On je zamislio da osobe koje prihvate takav način života nemaju nikakvog vanjskog znaka pripadnosti te žive odvojeno jedni od drugih. Godine 1889. izdan je dekret Ecclesia Chatolica koji govori o svjetovnim institutima i naglašava da zavjeti članova nisu javni nego ostaju privatni.
Nastanak novog staleža posvećenog života dogodio se 2. veljače 1947. godine dokumentom Provida mater Ecclesia. Točka 10 postala je predmetom mnogih rasprava jer potiče da se svjetovni instituti osnivaju i žive tamo gdje svećenici i redovnici ne mogu. To se krivo shvatilo kao posvjetovnjenje redovničkih zajednica. Ocem svjetovnih ustanova smatra se papu Pavla VI., a on ih naziva „eksperimentalnim laboratorijem“ u kojem Crkva provjerava svoj odnos sa svijetom. Predavačica je pojasnila kako je temelj ovakvog načina života teologija utjelovljenja, a o tome piše papa emeritus Benedikt XVI. Utjelovljenjem se Bog sjedinio sa svakim čovjekom. Svjetove ustanove pozvane su živjeti ovu stvarnost u svakodnevici. „Malene i svakodnevne stvari postaju mjesto objave samoga Boga. Onaj koji nasljeduje Krista u okolnostima ovoga svijeta svjedoči Božju ljubav za svijet, ali isto tako i želju da se svijet vrati i sjedini s Bogom.“ Dok je redovnički život više eshatološke naravi svjetovni instituti naglašavaju da je Kraljevstvo Božje već među nama.
Moderatorica ovog i prethodnog predavanja bila je mr. sc. Marija Živković. Završetkom predavanja prisutnima se obratio i zahvalio na sudjelovanju predsjednik povjerenstva TPS-a doc. dr. sc. Šimo Šokčević. Teološko-pastoralni seminar završio je molitvom za dar poslušnosti, siromaštva i čistoće. Davor Senjan
