OSIJEK (TU) – U osječkoj Župi sv. Ćirila i Metoda u utorak, 20. siječnja 2026. vlč. Petar Maskaljević, doktorand na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i župni upravitelj u Lipovcu, predvodio je katehezu i euharistijsko klanjanje za studente i mlade. Na početku susreta snažnim zagovorom Duhu Svetomu najavio je temu večeri: „Tko sam ja kad je teško? Patnja kroz logoterapiju i kršćansku antropologiju“. Cilj susreta bio je potaknuti mlade da promišljaju o vlastitim patnjama promatrajući ih u svjetlu Isusa Krista, stavljajući poseban naglasak na pitanje iz samog naslova „Tko sam ja kada je teško?“.
Vlč. Maskaljević istaknuo je kako se u trenucima uspjeha, zdravlja i životne stabilnosti lako oslanjamo na uloge koje imamo – studenta, prijatelja, radnika, no krize su te koje nam omogućuju da najdublje upoznamo sami sebe i odgovorimo na pitanje tko sam kada stanem pred Gospodina. Tada sam čovjek, slab, grešan i potreban milosti. Kroz vlastito svjedočanstvo i iskustvo bolesti približio je mladima kako patnja ima snagu izgrađivati čovjeka, bez obzira na to jesmo li toga u danom trenutku svjesni ili ne.
„Ako je patnja već tu, postoji li način da me ne slomi do gubitka smisla, nego da u meni otkrije istinu i postane put rasta?“, zapitao je. Osim osobnog iskustva, govorio je i o Viktoru Franklu, austrijskom psihijatru i osnivaču logoterapije, koji je preživio iskustvo koncentracijskog logora Auschwitz. Upravo ondje uočio je da ljudi mogu pronaći smisao čak i u najtežim okolnostima, što je dovelo do razvoja logoterapije, psihoterapijskog pravca koji se temelji na uvjerenju da je osnovna motivacijska snaga u čovjeku traženje i ostvarivanje smisla života.
Govoreći dalje o logoterapiji, istaknuo je kako se ispod naših strahova uvijek krije potraga za smislom. Upravo tada, smo kao vjernici, pozvani biti oni koji uzdišu za Bogom, jer pravi smisao pronalazimo u odnosu s Njim. Važno je osvijestiti da u nijednoj patnji nismo ostavljeni sami sebi, nego u njoj možemo pronaći pravi smisao, smisao koji se piše velikim slovima: Krist Gospodin. „I zapamtite, ako se u ovom trenutku nalazite u teškim životnim situacijama, neću vam reći da će biti bolje, nego vas pozivam da to iskustvo prihvatite kao ono koje vas izgrađuje, kako biste sutra mogli biti ljudi koji drugima postaju svjetlo na putu“, ohrabrio je mlade.
Dotaknuvši se kršćanske antropologije, vlč. Maskaljević istaknuo je kako, kada se sve uruši, ona podsjeća da čovjek tada ne prestaje biti vrijedan. Naprotiv, upravo u toj slabosti otvara se prostor za susret s Gospodinom koji ne traži savršenstvo, nego nas. Bog ne ljubi čovjeka zbog njegovih zasluga, nego zbog njegova bića. Stoga patnja, iako teška i često nerazumljiva, može postati mjesto susreta s vlastitom istinom i s Bogom koji ostaje vjeran čak i onda kada se čovjek osjeća izgubljeno. U tom iskustvu čovjek ne pronalazi samo odgovor na pitanje tko sam ja, nego i snagu da u svojoj patnji otkrije smisao koji nadilazi svaku prolaznu sigurnost.
Susret se nastavio mogućnošću da mladi anonimno postave pitanja vlč. Maskaljeviću, a nakon toga je uslijedilo euharistijsko klanjanje, u kojem su imali priliku u tišini i molitvi predati Gospodinu sve ono što nose u svome srcu. Susret je glazbeno animirao DUHOS bend. Tina Skender / foto: DUHOS medijski tim
