OSIJEK (TU) – FOTOGALERIJA – AUDIO – O svetkovini Tijela i Krvi Kristove, u četvrtak, 19. lipnja 2025., svečano misno slavlje u osječkoj konkatedrali te tijelovsku procesiju Trgom sv. Ivana Pavla II. i Pejačevićevom ulicom predvodio je đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić, u koncelebraciji s domaćim župnikom Matejom Glavicom i župnim vikarom Domagojem Brkićem, 
a liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti konkatedralni zbor.
Uvodeći u misno slavlje biskup Ivan uputio je kako svetkovina Tijelova ili Brašančeva – kako se u ovim krajevima naziva, vjernike želi voditi da što bolje razumiju što čine kada se kao zajednica, kao braća i sestre, sabiru na spomen Kristove smrti i njegova uskrsnuća.
„Osječko svjedočanstvo“ euharistijske vjere, nade i ljubavi
U svojoj homiliji podsjetio je na godinu Velikoga jubileja 2000. kada je na trgu ispred osječke konkatedrale slavljen Biskupijski euharistijski kongres za tadašnju Đakovačku i srijemsku biskupiju. „Bila je to, kao i ova 2025. oprosna, jubilarna godina, a u Osijeku ujedno i spomen 100. obljetnice posvete ove danas konkatedralne crkve, slaveći ove godine njezinu 125. godišnjicu… Tada je pri kraju slavlja u svom nagovoru zagrebački nadbiskup, tada još i naš metropolit, kardinal Josip Bozanić s dubokim utemeljenjem istaknuo: Danas se na osobit način doživljavamo kao Crkva (…) na pitanje ‘Što je Crkva?’ spontano nam iz duše izlazi odgovor: Crkva ima osobitu narav, ona ide za Kristom, okuplja se oko Krista i Kristom se hrani, te je s ushićenjem dodao: Evo Crkve koja se hrani euharistijskim Kristom. Njemu nek bude hvala, čast i slava!, rekao je biskup Ivan i nastavio: „To „osječko“ svjedočanstvo u Jubileju 2000., 
braćo i sestre, danas želimo ugraditi u slavlje ovogodišnjega Tijelova. I vjerujem da u našim srcima nije posustala i da je živa ista euharistijska vjera, nada i ljubav, koja i nas hrani i jača.“
Dioništvo u pričesti obnavlja nadu i radost
Đakovačko-osječki pomoćni biskup istaknuo je zatim 
kako je euharistija „izvor i vrhunac svega kršćanskog života, „sažetak i ukupnost naše vjere“ te kada je toliko važna – sasvim je razumljivo da valja trajno bdjeti nad ispravnim razumijevanjem, doživljajem i sudjelovanjem u euharistiji.
Podsjetio je da je od svega najdragocjenije euharistijsko, misno slavlje, ponajprije u Dan 
Gospodnji, nedjelju te je istaknuo: „Još je nešto jako važno razumjeti: Euharistija ne završava u crkvenoj dvorani. Euharistija je uvijek i poslanje, ugrađuje se u naš krsni poziv. Zato je jako važno da se svatko od nas potrudi u svom kršćanskom životu razabrati još jedan svoj identitet – ja sam pričesnik. Tako jednostavno, a tako uzvišeno iskustvo, toliko puta ponovljeno – kad u svoje tijelo primam Kristovo tijelo, 
u svoj život samoga Spasitelja, živoga Baga. Kako ću ga prihvatiti, hoću li iskrenim prihvaćanjem dati da osjetim kako me preobražava i kako me, kao dionika svoga života, šalje u svijet? Šalje me na životne staze našega vremena, da bližnjima i svim ljudima posvjedočim nježnost i snagu njegove ljubavi.“
Upućujući da „dioništvo u pričesti obnavlja nadu i 
radost, jača i podupire da i ja, sada Kristom nahranjen, postanem spremniji za djela ljubavi. Kako drugačije, nego onako kako je to on činio, prepoznajući u ljudima Kristovo lice, njegovu braću i sestre, osobito u siromasima, bolesnima i patnicima“, biskup je na kraju poručio: „Znakoviti hod u tijelovskoj procesiji upravo to u nama želi potaknuti, podsjetiti nas na naš stvarni kršćanski poziv pričesnika, da smo 
kao pojedinci i kao zajednica, pozvani “dati tijelo i srce nadi Evanđelja“, da smo, iako „vidimo kako nepravde, zla i okrutnosti ne jenjavaju“, mi „pozvani sijati nadu i graditi mir“, kako nam je to za Kristom ustrajno ponavljao blagopokojni papa Franjo. Isuse, nahrani nas, krijepi i jačaj za to poslanje, a kad ponovo dođeš, tada u slavi, „daj nam život nebesnikâ“.“
Nakon misnog slavlja vjernici su u procesiji za Presvetim Oltarskim Sakramentom, zajedno s nekolicinom ovogodišnjih prvopričesnika, pošli ulicama oko konkatedrale. Zaustavili su se u molitvi i pjesmi uz četiri sjenice te posvjedočili svoju pripadnost Kristu i molili za blagoslov ove župe i njezinih vjernika, ali i svih Osječana. M. Kuveždanin
