OSIJEK (TU) – Središnje svečano euharistijsko slavlje na svetkovinu Bogojavljenja, 6. siječnja 2023., jedno od pet održanih u osječkoj konkatedrali Svetih Petra i Pavla, ap., predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić.
U homiliji je nadbiskup Hranić razmatrao s vjernicima o sadržajnom značenju klanjanja Bogu – smislu našega kršćanskoga života, te podsjetio Osječane da je Bogojavljenje iz klanjanja utjelovljenomu Sinu Božjemu postalo Danom misijske akcije sv. Djetinjstva kada biva djelatna ljubav prema siromašnoj djeci u svijetu.
Aktualizirajući biblijsku stvarnost, nadbiskup je u homiliji potaknuo na promišljanje o klanjanju u životu pojedinca i zajednice naglasivši: „Cilj je puta kojim idu mudraci klanjanje Bogu, a to je smisao i našega kršćanskog života… Dok hod poniznih mudraca predstavlja traženje pomoći i otvorenost za pomoć drugih, to je hod prema susretu s Bogom. Nasuprot tome, Herod obožava, treba i traži jedino samoga sebe – nikoga drugoga. Kad se čovjek ne klanja Bogu, to ga vodi obožavanju samoga sebe! Čak i naš kršćanski život, bez istinskoga štovanja Boga, može postati uljudan način isticanja samoga sebe, odnosno zloporabe pobožnosti i robovanja svojoj sebičnosti, svome ‘ja’! I to je ozbiljan rizik, kušnja i svećenicima: služiti se Bogom, a ne služiti Bogu; interes Evanđelja zamijeniti vlastitim interesima; ono što nama odgovara obući u religioznost; ponizno služenje drugima zamijeniti sa služenjem sebi.“
Nadalje, propovjednik je istaknuo kako, osim Heroda, postoje još neki koji se nisu išli pokloniti novorođenomu Kralju, a to su svećenički glavari i narodni pismoznanci, iako su „poznavali proročanstva, znali kamo bi trebali ići, ali nisu otišli, i svo njihovo znanje nije ih dovelo do Boga“. „Iz toga možemo izvući pouku: U kršćanskom životu nije dovoljno imati vjeronaučno znanje pa niti imati diplomu o završenom studiju teologije. Bez izlaska iz samoga sebe, iz uvjerenja da smo mi u posjedu istine i bez otvorenosti za druge i drukčije, te za ono što nam oni pružaju i posreduju, ne možemo doći do Boga niti nam se on može objaviti! Ostajući zatvoren u sebe i svoju samodostatnost, bez istinske poniznosti i otvorenosti za druge, ne može se susresti Boga! Teološki studij i pastoralna učinkovitost malo koriste, ukoliko ne znamo ponizno pasti na koljena pred Božjim otajstvom; ako nismo otvoreni za nove spoznaje; ako nismo spremni slijediti mudrace koji poduzimaju dug put da bi mogli kleknuti pred malo dijete i o Bogu učiti od Djeteta koje ponizno treba i traži pomoć svojih roditelja i s povjerenjem se prepušta njihovim rukama.“
Također, nadbiskup Hranić je poučio o značenju klanjanja te, između ostaloga, razložio: „Klanjanjem se shvaća da se vjera ne svodi na skup lijepih učenja, već je vjera prije svega odnos ljubavi prema živoj Osobi… Klanjajući se otkrivamo da je kršćanski život priča ljubavi s Bogom u kojemu nije dovoljno imati dobre ideje, već Boga treba staviti na prvo mjesto, kao što netko tko je zaljubljen čini s osobom koju voli. Takva mora biti i Crkva, klanjateljica zaljubljena u Isusa, svoga zaručnika i svatko od nas tko čini Crkvu! Ako smo u stanju kleknuti pred Isusom, pobijedit ćemo napast samodostatnosti i isključivosti, nesposobnosti suradnje s drugima i hoda svatko svojim putem. Zapravo, klanjati se Bogu znači izaći iz najvećega robovanja, onoga samome sebi. Klanjati se znači, staviti Boga i njegovu riječ u središte kako ne bismo više bili usredotočeni na sebe; kako bismo uspjeli sačuvati pravi poredak stvari, pravu ljestvicu vrjednota i Bogu dopustiti da on bude Bog, na prvom mjestu u našem životu“
Dan misijske akcije sv. Djetinjstva – podržite darom za siromašnu djecu!
Naposljetku se osvrnuo na Dan svetog djetinjstva kojega Crkva znakovito spominje na svetkovinu Bogojavljenja, podsjetivši kako je iz klanjanja utjelovljenom Sinu Božjemu, 1954. rođena inicijativa čiji je plod Dan misijske akcije sv. Djetinjstva, koja se provodi oko blagdana Bogojavljenja. „Jedan austrijski svećenik salezijanac predložio je djeci da u manjim skupinama pođu čestitati Božić, ne prikupljajući pritom novčane priloge za sebe, nego za siromašne vršnjake u misijskim zemljama. Čestitanje se proširilo na sve austrijske krajeve, pa na Njemačku, a onda i daleko šire te danas pod patronatom i koordinacijom Papinskog dikasterija za evangelizaciju uključuje stotine tisuća djece koji kao kraljevi, anđeli i pastiri obilaze domove i ustanove, pozivajući na solidarnost i skupljajući priloge za siromašnu djecu u svijetu. Bogojavljenje je tako postalo Danom misijske akcije sv. Djetinjstva, a djeca po čitavom svijetu, od prije nekoliko godina zahvaljujući djelovanju župnih misijskih skupina, odjeveni kao pastiri, kraljevi i anđeli i u našoj nadbiskupiji obilaze nas svećenike, vjernike, samostane i različite građanske ustanove pjevajući božićne pjesme i prikupljajući novčane priloge za siromašnu djecu u svijetu. Samo četiri godine kasnije, akcija je započela i u Njemačkoj te danas okuplja stotine tisuća djece u brojnim zemljama svijeta te svake godine prikupe značajna sredstva za izgradnje škola, sirotišta, ambulanti i bolnica u misijskim krajevima. Ako Vam dođu djeca s nekim od župnih suradnika vaše župe, nemojte im zatvoriti vrata, nego ih, ako možete, podržite svojim darom i pridružite se njihovom pjevanju po vašoj ulici i kvartu“, potaknuo je.
Slavlje su uz nadbiskupa Hranića koncelebrirali: nadbiskup u miru Marin Srakić, konkatedralni župnik Adam Bernatović, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata Domagoj Lacković. Đakon u konkatedrali Domagoj Brkić je posluživao, čitao ulomak sv. Evanđelja po Mateju i Navještaj Vazma. Liturgijsko pjevanje animirao je Veliki konkatedralni zbor uz ravnanje s. Branke Čuture i orguljsku pratnju Dalibora Ratića. Nevenka Špoljarić
