ĐAKOVO (TU) – „Isus, utjelovljeni Sin Božji, utjelovljeno lice Božjeg milosrđa, pobijedio je smrt, ustao iz groba i otvorio nam put k Ocu. Nismo stvoreni za trulež groba, naš ljudski život i naša nastojanja imaju smisao. I zato danas kličemo i pjevamo jer nismo zatvoreni samo u granice ovozemnog postojanja, ne ostajemo samo crvi i pozemljari koji žive duže ili kraće, a sve završava u grobu, nego čovjek dolazi iz ruke Božje, Bogu se vraća, u njemu pronalazi puninu života“, rekao je nadbiskup Đuro Hranić, uvodeći u svečano koncelebrirano misno slavlje u đakovačkoj katedrali na svetkovinu Uskrsnuća Gospodnjega.
Nadbiskup se u homiliji osvrnuo na događaje uskrsnog jutra, osjećaje koji su obuzimali Mariju Magdalenu i druge žene, Petra i Ivana, kada su vidjeli prazan grob. „Učenici nisu očekivali uskrsnuće. Nisu računali s njim. Nitko nije računao s uskrsnućem. Ništa od onoga što im je Isus za svoga zemaljskoga života i o tome govorio nije ušlo u njihovu svijest. Učenici će se tek kasnije, nakon susreta s uskrslim Isusom, prisjećati njegovih riječi o uskrsnuću. Tek će im susrest s njim otvoriti um i oči da razumiju to što su vidjeli“, rekao je nadbiskup.
Nadalje, nadbiskup ističe kako nema govora o uskrsnuću ondje gdje nema susreta s Uskrslim. „Samo susret s Uskrslim može mijenjati pogled na svijet, na druge ljude i može mijenjati i njihove međusobne odnose. Tek susret s uskrslim Isusom otvara nam novu perspektivu, izlazak iz uobičajenog pristupa i vrednovanja i drugačiji kut gledanja. Tek susret s Uskrslim uči nas da nije najvažnije ono što ljudi oko nas vide te smatraju uspješnim i velikim, nego da je važno ono što je veliko u Božjim očima. Iz ovozemne perspektive ljudskoga života jako su nam važna materijalna dobra, prestiž, ugled, vlast, položaj, utjecaj, politički mandat, moda, izgled… I to do te mjere da svoje pouzdanje ne stavljamo u Boga, nego u svoj položaj, u veze, u poznanstva, u ljude, u materijalna dobra, u zaradu, u novac, u marku odjeće“, rekao je među ostalim nadbiskup, dodajući kako onaj koji ide za tim da samo sebe osigura i gleda samo na sebe, malo po malo više ne vidi druge i njihove potrebe, nego isključivo vlastite ciljeve, postaje bezosjećajan i ne mari za siromahe, za neuspješne, za one koji ne mogu ići u korak, za potrebe i boli svih vrsta ljudi oko sebi. Pronalazi utjehu, radost i sreću u ovome svijetu, ali to je vrijednost koji ništa ne vrijedi iz perspektive uskrsnuća i vječnoga života. Iz perspektive uskrsnuća puno je veći kapital ono što sam podijelio s drugima, koliko sam imao osjećaja za druge i za njihove potrebe.
„Provodom, smijehom, razuzdanim slavljima i užicima, možemo nadglasali plač tužnih, molbe potrebnih i vapaje ostavljenih, ali oni tako neće nestati. Neće nestati nepravda u svijetu ako mi ne želimo čuti za nju. Ne htjeti ispravili zlo, jednako je kao i činiti zlo. Prešućivati nepravdu jednako je kao i činiti nepravdu. Perspektiva Isusova uskrsnuća baca jasno svjetlo na naš život i daje nam jasne upute kako treba živjeti“, ističe nadbiskup Hranić te dodaje: „Onaj tko je susreo Uskrsloga čovjek je dobrote, širine, ljubavi i milosrđa. On ne gleda na sebe, na svoje interese, na ono kako će njemu biti bolje, jednostavnije i komotnije. On gleda na druge, razvija solidarnost i socijalnu duhovnost, radi poteškoća s kojima se susreće ne pada u malodušje, u defetizam, u gorčinu, u srdžbu, u napast da vrati jednakom mjerom. On i tada ostaje pribran i vedra pogleda u budućnost. Jer on zna da poslije svakoga Velikoga petka mora svanuti uskrsno jutro, da će tama, laž i nepoštenje kad-tad biti raskrinkani te da će posljednju riječ imati pravičnost i istina te da će se i na bolom iznakaženom licu pojaviti osmjeh i suze radosnice.“
Onaj tko je susreo Uskrsloga se raduje životu i onda kad je teško, dopušta onima koje su ljudi otpisali i koje su proglasili mrtvima da ponovno ožive. On vjeruje u mogućnost promjene i obraćenja, rekao je nadbiskup zaključujući homiliju te svim vjernicima, svećenicima i časnim sestrama zaželio sretan i blagoslovljen Uskrs, sa željom da ovih uskrsnih dana ponovno susretnu Uskrsloga.
Ljepoti slavlja svojim je pjevanjem pridonio Mještoviti katedralni zbor, pod vodstvom mo. Ivana Andrića i uz orguljsku pratnju mo. Vinka Sitarića. A. Banović
