OSIJEK (TU) – „Danas na Uskrs slavimo blagdan života, slavimo Život, pisan velikim slovom, slavimo Boga koji je izvor svakog života. Život svakog ljudskog bića nezamislive je vrijednosti. To je naročito očito kada pomislimo da Bog nije oklijevao žrtvovati svoga vlastitog Jedinorođenog Sina, da taj život cvjeta u punini“, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup u miru mons. Marin Srakić predvodeći 21. travnja u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla svečano misno slavlje o svetkovini Uskrsa.
U koncelebraciji je bio domaći župnik Adam Bernatović, umirovljeni svećenik Vladimir Mikrut, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata Domagoj Lacković te župni vikari Robert Almaši i Zlatko Hnatešin. Na početku misnoga slavlja nadbiskup je okupljene poškropio vodom blagoslovljenom tijekom Vazmenoga bdijenja. Svečano liturgijsko pjevanje animirao je Konkatedralni mješoviti zbor pod vodstvom s. Branke Čutura, uz orguljsku pratnju Dalibora Ratića.
Oslanjajući se na stihove Posljednice: Sa životom smrt se sasta i čudesna borba nasta. Vođa živih pade tada i živ živcat opet vlada nadbiskup je u svojoj homiliji naglasio kako „nad Kristovim grobom smrt ne pleše svoj zlokobni ples”, i nastavio: „Kristovo uskrsnuće što ga danas slavimo, potvrda je da osnovna ljudska težnja za životom, za životom u kojem će čovjek živjeti uvijek i to sretno, nije puka tlapnja, nego da se ostvaruje u punini. Ali ne samo to, Krist je čovjeku osigurao božanski život koji od vječnosti struji u Presvetom Trojstvu.“
Proslavljeni Krist jedini jamči apsolutnu budućnost za sve napore koje ljudsko društvo ulaže u stvaranje humanijeg života, naglasio je mons. Srakić te uputio: „Uskrsli Krist je zalog stvaranja novog neba i nove zemlje. U tom pothvatu čovjek je pozvan biti Božjim suradnikom uz najvišu aktivnost svojih moralnih i intelektualnih sposobnosti zato što je Bog ljubav, i hoće uzdignuti svoje stvorenje do krajnjeg stupnja pobožanstvenjenja, kakav stvoreno biće uopće može postići. Bog hoće da mu čovjek bude suradnikom i pri stvaranju i pri spašavanju i dionikom u slavi. Čovjek koji se priključuje proslavljenom Kristu može i onda kad umire sa sviješću da nikako nije izvršio svoje poslanje dati smisao ne samo svojoj smrti nego i svome životu.“
U nastavku svoje homilije nadbiskup Marin naglasio je „Život je dar! Život je dlan na koji Bog stavlja svoje ostale darove!“ te se osvrnuo na podatke o velikom broju onih koji si oduzimaju život. „Mi iz starije generacije, naročito vi roditelji, moramo svjedočiti mladima da se isplati živjeti, moramo im vratiti ljubav i povjerenje prema životu. I to ne životu koji se sastoji u pijankama, noćnim tumaranjima, pustopašnim društvima i klubovima..“ Podsjetio je kako „uskrsni blagdan uopće nije proslava nekog prošlog događaja. Aleluja nije upućena nečem što je bilo pa prošlo. Blagdan Uskrsa razglašava početak kojim je već ustanovljena daljnja budućnost. Uskrs nam govori: početak veličanstvene proslave već je tu. I što je na takav način započeto, to se i dovršava!“
Ističući da govoriti o uskrsnuću znači da je konačna budućnost već počela, da je uskrsnuće već tu ako je Prvorođenac među nama, nadbiskup je poručio: „Ako je Onaj koji je sam u sebi život, prihvatio taj život i pobijedio smrt u svome tijelu, onda je naš život vrijednost, onda naš život vodi u beskraj koji se zove Bog. Braćo i sestre, život je vrijedan. Razmišljamo o tome. Nemojmo nikada pasti u napast i misliti „Ne isplati se živjeti“ zato što nismo postigli uspjeh ovdje ili ondje, u ovome ili onome slučaju. Vrijednost života ne dolazi od našega nastojanja. Vrijednost života dolazi od Onoga koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa.“
Zaključujući homiliju nadbiskup Marin uputio je i uskrsnu čestitku, rekavši: „Uskrs, pun radosti, pun života želim svima vama; i ponesite te to svojim kućama. Nemojmo od toga živjeti jedan ili dva dana, nego ponesimo to kao iskru u našem nutarnjem duhovnom životu za cijeli svoj život.“
M. Kuveždanin
