OSIJEK (TU) – Misnim slavljem u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla te procesijom s Presvetim Oltarskim Sakramentom, koje je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup u miru Marin Srakić, proslavljena je 15. lipnja 2017. svetkovina Tijela i Krvi Kristove.
„Ono što nismo mogli punim sjajem i s punim oduškom slaviti na Veliki četvrtak, to slavimo danas prema običaju koji seže duboko u srednji vijek. Crkva je osjetila potrebu da svečanije proslavi Onoga koji je ostao među nama pod prilikama kruha i vina“, istaknuo je nadbiskup Marin uvodeći u misno slavlje, a zatim je rekao: „Na Tijelovo imamo posebnost – da Isusa koji, možemo čak reći, „čami“ u tabernakulu ponesemo našim ulicama, gradovima, trgovima i tako mu afirmiramo njegovo građansko pravo.“ U koncelebraciji je bio domaći župnik i dekan Osječkog zapadnog dekanata, mons. Adam Bernatović, župni vikar Stjepan Matezović, pastoralni suradnik Matej Glavica te tajnik Nadbiskupskog ordinarijata Dario Hrga, a liturgijsko pjevanje tijekom mise i procesije animirao je Mješoviti konkatedralni zbor pod vodstvom s. Branke Čutura, uz orguljsku pratnju Dalibora Ratića.
Započinjući homiliju mons. Srakić uputio je na problem kruha rekavši kako u nekim zemljama „Trećega svijeta“ svakoga dana umire od gladi više ljudi negoli što je to bilo u zloglasnom koncentracionom logoru u Auschwitzu. Podsjetio je kako je Isus pri umnažanju kruha apostolima rekao Dajte im vi jesti! što bi značilo – Učinite vi nešto! i naglasio: „Euharistija obvezuje u prilog siromašnih. Da bismo istinski primili Tijelo i Krv Krista, predanog za nas, moramo u siromasima, našoj braći, prepoznavati Krista.“ I duh može biti gladan, napomenuo je nadbiskup te pojasnio: „Nije nam potrebno samo da se fizički održimo; imamo i drugih, ništa manje važnih potreba – glad spoznati, čitati, naučiti nešto novo, glad i žeđa za dobrom, biti ljubljen, želja rasti i napredovati na svakom području ljudskog života, stoga valja voditi brigu i o tjelesnim potrebama i o duhovnim potrebama.“
Naglašavajući kako na svakoj misi svećenik izgovara: Činite to meni na spomen! nadbiskup Marin je rekao: „To nije samo običan poziv nego naredba svima nama kršćanima. Pitamo se zašto nismo efikasni, zašto nismo većina… Velika većina našega naroda je vjernički narod, vjeruju u Boga, mnogi idu u Crkvu, ali nedovoljno shvaćamo euharistiju.“ Isus je rekao da nije došao da vjernici samo imaju život, nego da ga imaju u izobilju, a taj život osiguran je Njegovim Tijelom i Krvlju. Treba kršćanstvo živjeti u izobilju i to ne samo u crkvi, napomenuo je mons. Srakić. Potom je uputio u značenje procesije rekavši: „Na blagdan Tijela i Krvi Kristove, mi Krista Gospodina iznosimo iz crkve. Kao da ga uzmemo ruku pod ruku i kažemo: ´Evo to je tvoj grad. Želimo te doživjeti kao ono kada si hodao ulicama, kada si hodao trgovima i putovima Palestine. Kada si išao od grada do grada i kada si ondje pronalazio pojedince. I mi te danas iznosimo iz crkve da potvrdimo – ti si građanin ovoga grada, kao što smo i mi građani ovoga grada. Htjeli bismo da Ti svojom ljubavlju, svojim primjerom i nas potakneš. Ne samo nas koji se sabiremo u crkvi, nego da uđeš u život i djelovanje pojedinaca izvan ove crkve, u život pojedinaca ovoga grada koji ispovijeda da je kršćanski, katolički grad.´ Možemo govoriti da to jesmo, ali nije dosta govoriti, nego to treba i ostvarivati.“
Završavajući homiliju nadbiskup je rekao: „Nama je Isus povjerio Činite to meni na spomen! i kao da želi reći: ´Ja sam to učinio, dao sam za vas svoj život, za vas sam umro, ali sam za vas i uskrsnuo. Tako biste i vi, po mome primjeru, trebali u bratskoj ljubavi, sestrinskoj ljubavi doista umirati, žrtvovati se za brata, kako bi u ovom društvu, ovoj Crkvi, u pojedincima uskrsnuo.´“
Mnoštvo vjernika te prvopričesnici u bijelim haljinama 
pratili su Presveti Oltarski Sakrament u procesiji trgom oko konkatedrale. Pjevalo se i zajednički molilo kod četiri sjenice koje su pravili mladi ove župe pod vodstvom Marijana Iža; skupljači milostinje i pazitelji konkatedrale pod vodstvom Renata Vojedilova, članovi Mješovitoga zbora pod vodstvom Marije Krpan te članovi molitvenih zajednica pod vodstvom Mirjane Eržić. M. Kuveždanin
