SLAVONSKI BROD (TU) – Pod geslom „Molba nek sveta tvoja donaša blagoslov svima, bolnima lijek.“ proslavljena je u petak 8. siječnja svetkovina Gospe Brze Pomoći i „osmi“ u siječnju kao crkveni god i središnji hodočasnički dan u istoimenom Gospinom svetištu i župi u Slavonskom Brodu. Po odrednici nadbiskupa đakovačko-osječkog Đure Hranića taj je dan bio i Nadbiskupijski dan molitve i pokore za smirenje i prestanak pandemije i za žrtve potresa 29. prosinca prošle godine.
Ni hladno vrijeme, ni kiša koja je cijeli dana padala nisu spriječili brojne hodočasnike koji su od ranih jutarnjih sati pristizali u svetište iz raznih krajeva Hrvatske. Kako bi svi Gospini štovatelji uz poštivanje epidemioloških mjera mogli sudjelovati na misnim slavljima, u dvorištu ispred pastoralnog centra čekao ih je pripremljen veliki šator, a domaći su im svećenici upriličili sedam misnih slavlja i nekoliko Službi Riječi s pričesti.
Središnjem hodočasničkom slavlju predsjedao je nadbiskup Đuro Hranić. Uz domaćeg župnika Ivana Lenića, suslavili su slavonskobrodski dekan Tomislav Ćurić, gvardijan fra Klaudio Milohanović, brodski župnik Josip Matanović, brodski grkokatolički župnik Aleksandar Hmilj i tajnik Nadbiskupijskog ordinarijata Domagoj Lacković. Posluživao je đakon Marko Obradović, a slavlje je pjevanjem animirao župni zbor predvođen s. Cecilijom Kolarić.
U pozdravnoj riječi župnik Lenić je naglasio kako se toga dana iz brodskog svetišta sjedinjuju s cijelom nadbiskupijskom zajednicom u molitvi i vapaju, pokori i svjedočenju blizine i ljubavi sa svima koji isto – na poziv nadbiskupa Hranića – čine u brojnim gradovima i selima, obiteljima i ustanovama, kućama i bolesničkim sobama cijele Đakovačko-osječke nadbiskupije. Zahvalio je nadbiskupu na predvođenju slavlja, redovnicama napose uršulinkama na čelu s provincijalnom glavaricom s. Ksenijom Leko, što su zajedno sa svećenicima poslužiteljice blagu milosti koje Gospodin daje po svojoj Majci, Gospi Brze Pomoći, tolikim vjernicima kroz ovih 64 godine njezina čašćenja u toj župi. Svojim je župljanima čestitao dan nebeske Pokroviteljice, a i osobne čuvarice grada Slavonskog Broda i okolice. Hodočasnicima je zahvalio što su unatoč hladnom i kišovitom danu hodočastili Gospi iz raznih krajeva Hrvatske.
„Danas nas je u ovom svetištu okupila molitva nade da BDM vidi svaku našu nevolju i bol i da njezin sin Isus uvijek čuje njezinu zagovorničku molitvu za nas te našu molitvu dubokoga povjerenja u njega koji sve drži u svojim rukama, jer je po njemu i za njega sve stvoreno“, rekao je na početku homilije nadbiskup Hranić te nastavio: „Posljednjih nekoliko mjeseci je naša ljudska ranjivost i ugroženost postala bitni dio i našega vjerničkog iskustva. Vidimo da nas vjera ne štiti od boli, poraza i gubitka. I mi, kao vjernici, nailazimo na granice svojih mogućnosti. No, ipak kao vjernici ne prestajemo moliti i nadati se da će proslavljeni novorođeni Kralj i o Bogojavljenju objavljena utjelovljena Božja Riječ, svima nama ipak podariti toliko potreban mir i nadu, te da će mrkle i bolne strane pandemije korona virusom i druge naše bolesti te patnja i nevolje što ih je prouzročio potres uroniti u njegovo mesijansko svjetlo, koje je njegovim rođenjem, mukom, smrću i uskrsnućem obasjalo naš život i čitav svijet. Mi vjerujemo da on, kojega je Marija rodila u štali, zasigurno želi biti bliz svima koji su u potresu ostali bez svoga doma; da on koji je nedužan patio i umro na križu, zasigurno želi biti bliz i onima koji su zahvaćeni pandemijskim oboljenjem od korona virusa“.
Svjestan kako pandemija i potresi kojima smo pogođeni ostavljaju duboke tragove, ne samo na zgradama, selima i gradovima, nego i na našim dušama te rađaju pitanjima na koja mnogi pokušavaju dati odgovore u skladu sa svojim spoznajama, pristupima i stručnosti, poručio je kako na ta pitanja čovjek nema odgovora, jer ga ni Isus nije imao u najtežim trenucima svoje smrti. „U tome neodgovorenom Isusovom ‘zašto’ nalaze se i imena svih koji su umrli s Kristom. Nije zato zadnja riječ naše ljudsko pitanje zašto, nego je zadnja riječ Kristovo uskrsnuće. U Kristovu uskrsnuću je odgovor i na sve naše sadašnje boli i tjeskobe. U njegovu uskrsnuću, po Duhu koji nam je dan i boravi u nama, obnovljen je sav naš život! Zlo koje nas želi zarobiti tjeskobom, ispuniti strahom od drugih, produbiti nepovjerenje i zatvoriti nas u sebičnost, osvijetljena je vjerom koja tješi. Tako i u ovim nevoljama pandemije i potresa ne možemo i ne smijemo previdjeti trenutke milosti i razne pozitivne plodove koji uvijek nadvladavaju zlo“, ustvrdio je nadbiskup.
Dodao je kako kroz sve ove kušnje prolazimo zajedno vidimo da jedni druge trebamo, da se naše zajedništvo najviše očituje u odgovoru na potrebe bližnjih, u solidarnosti s onima koji su u nevolji, potrebi koji trpe, a što se ovi dana posebno očituje te smo, kako je rekao, zadivljeni spremnošću za pomaganje i mnogobrojna djela ljubavi, koja nam poručuju da nas Bog nije napustio, da on i danas uzima ljudsko lice i budi povjerenje u čovjeka, pokazuje ono što kao kršćanski narod jesmo i što bismo uvijek trebali biti: svjedoci nove nade, novoga života i uskrsnuća, jer time se već obnavlja razrušeno – ovdje i sada, rekao je uz ostalo nadbiskup Hranić.
Posvjestivši kako tijekom cijele ove godine medicinsko osoblje pokazuje solidarnost s oboljelima od koronavirusa, a ovih dana i naša Domovina, u pružanju materijalne pomoći te u saniranju šteta nastalih potresom, na kraju je poručio: „Danas se i mi hodočasnici solidarno i velikodušno svojom molitvom, postom, pokorom i darovima uključujemo i u ovaj nadbiskupijski Dan molitve i pokore, moleći Gospu Brze Pomoći, koju u litanijama nazivamo ‘obranom od zaraznih bolesti i pošasti’ da nas preporuči svome Sinu, da od nas otkloni zarazu korona virusom, da nas pojedinačno i kao narod oslobodi novih stradanja i ne kuša iznad naših sila, ali i da iz svega toga izađemo više solidarni, više složni, ponosni zbog spremnosti na žrtvu i samoprijegor iz ljubavi prema drugima, još više zauzeti jedni za dobrobit drugih, i snažniji u vjeri u Boga koji je i danas prisutan u ovome svijetu, koji je trajno Emanuel – s nama Bog i koji trajno ljubi ovu zemlju.“
Na kraju je poručio kako je naša zajednička zadaća u ovim poteškoćama i krizama u patnjama i bolima otkrivati majčinsku ljubav i zagovor BDM koja i danas za nas moli Isusa kao što ga je molila u Kani Galilejskoj, i koja nas poziva „Što god vam rekne, učinite te zazivamo njezinu pomoć i pomoć njezina zaručnika sv. Josipa , zaštitnika Crkve i naše Hrvatske domovine, čiji su nam životi primjer, zagovor i trajna pomoć, a zajedništvo s njima izvor je zajedništva koje povezuje nebo i zemlju“.
Nadbiskup je na kraju posebno zahvalio župniku Leniću za dva mandata odnosno 10 godina obnašanja dekanske službe, koji je pri kraju bio s drugim dekanima jedan od inicijatora toga Nadbiskupijskoga dana molitve za smirenje i prestanak pandemije, te se radovao kada je odlučeno da to bude na svetkovinu Gospe Brze Pomoći. Njemu je sa suradnicima bila povjerena priprava homiletsko-liturgijsko-molitvene građe za taj dan. Novom brodskom dekanu Tomislavu Ćuriću poželio je plodnu i blagoslovljenu povjerenu mu službu.
Ostala misna slavlja predvodili su dekani i dvojica drugih svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije. Sva misna slavlja su bila raspjevana božićnim i prigodnim marijanskim pjesmama. Uz sve mise bila je prigoda darivanja priloga za stradale od potresa na području Sisačke biskupije. Svetkovini je prethodila devetodnevna duhovna priprava na kojoj se također molilo za prestanak pandemije i smirenje potresa u Banovini. B. Lukačević
