OSIJEK (TU) – Svečanu božićnu danju misu u konkatedrali sv. Petra i Pavla u Osijeku, 25. prosinca predvodio je đakovačko-osječki pomoćni biskup mons. Ivan Ćurić u zajedništvu sa župnikom Adamom Bernatovićem, župnim vikarima Blažom Jokićem i Antom Lučićem te svećenikom u miru vlč. Vladimirom Mikrutom.
Svoju homiliju biskup je započeo riječima Ivanova evanđelja: „I Riječ tijelom postade i nastani se među nama.“, postavljajući pred sve nazočne pitanje: „Razumijemo li istinu ovog navještaja? To mi se pitanje nameće nakon upravo naviještena početka Ivanova evanđelja. U tom je odlomku zbijena i zaokružena cjelokupna tajna kršćanstva, izražena sva njegova vjera. Kad si i danas postavljamo ovo pitanje, htjeli bismo da i u ovogodišnjem slavlju Kristova rođenja doživimo istinski susret s Bogom, susret – obnovljen, pročišćen i pomlađen; susret s Kristom – Bogom i čovjekom, koji je središte oko kojeg se sabire život pojedinaca i naroda, svih onih koji se nazivaju kršćanima.“ Vodeći u duhu okupljene vjernike do papinske bazilike Svete Marije Velike u Rimu, u kojoj se, prema drevnoj predaji, čuvaju dijelovi izvornih jaslica iz Betlehema, biskup Ivan je, spominjući se trenutaka u kojima je i sam promatrao izložene jaslice i ljude pred njima, u središte stavio naše iskustvo zadivljenosti nad događajem Kristova rođenja: „Tolika tajna, toliko otajstvo u događaju u kojem Bog želi stati uz čovjeka – uz sve dimenzije njegova postojanja, uz svako njegovo iskustvo, uz njegovu ograničenost, prolaznost i smrtnost, uz njegovu sreću i radosti, uz njegove patnje, bolesti i žalosti, uz svaku njegovu brigu.“
U nastavku je istaknuo: „Dok danas razmatramo istinu Božićnoga otajstva, ne znamo trebamo li više svoju pozornost usmjeriti na Boga ili na čovjeka. I tu nam je dragocjen poziv Crkve da u središte stavimo i razmatramo istinu Božjeg zajedništva s nama, čovjeka pred Bogom.“ Naglasivši kako se na putu vjere razmatranje o Božjim djelima pretvara u susret, biskup je istaknuo: „Kristovo utjelovljenje želi definitivno smanjiti udaljenost između Boga i čovjeka. Ono hoće probiti i slomiti barijeru stava i mentaliteta u kojem je Bog shvaćen kao neki nedokučiv i svemoćan princip, nepoznata i daleka stvoriteljska sila. Današnje nam evanđelje tako jasno ukazuje na izvornu Božju zamisao da čovjeka stavi u središte stvorenoga svijeta, a kao njegov izvor i pralik, onoga po kome je sve stvoreno – Krista, vječnu nestvorenu Riječ Očevu, koja je u Betlehemu postala tijelom.“ Zatim je rekao: „Svojom nam je blizinom u Betlehemu Bog upravio poziv: U njega gledajte! U Kristu nam je Bog dao putokaz i objavio mjeru našeg života. Stara je, još od davnina poznata misao: ‘Čovjek je mjera svih stvari.’ Ne, već Bogočovjek! Pravi Bog i pravi čovjek, u čijoj ćemo osobi susresti odgovore na sva naša životna pitanja i iz čijih ćemo usta čuti sasvim konkretnu i jasnu riječ: ‘Ja sam Put, i Istina i Život’.“
Naznačivši potom izazove i iskustva neprihvaćanja Svjetla koje je u Kristu došlo na svijet, biskup je u zaključnoj misli istaknuo: „Isus je došao u naš svijet i prihvatio naš ljudski put da nam rasvijetli divnu istinu: Uz čovjeka korača vječni Bog! Poziva ga i daruje mu svoje trajno zajedništvo. To je svjetlo i blagoslov našem zemaljskom životu i vrata u naše vječno spasenje.“
Izraze zahvale i čestitku predvoditelju, mons. Ćuriću izrekao je domaći župnik mons. Bernatović. Uzvraćajući na zahvalu, biskup Ćurić uputio je čestitku za Božić: „Tako je lijepo draga braćo i sestre i subraćo svećenici, biti u zajedništvu euharistijskog slavlja ovdje u osječkoj konkatedrali. Mislim da svi doživljavamo kako ovogodišnji Božić ima svoje posebnosti, ali ono što ostaje čvrsto kao kamen je Božja ljubav. Zato pronađimo snagu, upravo iz iskustva vjere, za ovo stanje pandemijske bolesti, za sve svoje poteškoće, za sve svoje planove i nade, da se uvijek sjetimo kako nas Bog obasjava i želi privesti u mir života; u zajedništvu s Njime. Naše molitve i najljepše želje odlaze do posebnih mjesta u ovom gradu i diljem nadbiskupije, cijele Hrvatske i svijeta, to su bolnice, to je i naša osječka bolnica, gdje se ljudi doista bore za svoj život velikim patnjama. Čestitam i spominjemo se sa zahvalnošću svih onih koji sudjeluju u olakšavanju toga trnovitog i teškoga iskustva bolesti; naših liječnika, medicinskih sestara i bolničkog osoblja. Odlazimo sa svojim najljepšim željama u domove starih i nemoćnih i po ovome gradu te za sve molimo da ih Gospodin osnaži u iskustvu bolesti i da nikako, nikako ne dožive da su sami! Onda kada ponestane možda ljudske snage, da osjete da ih Bog vodi i želi uvijek privinuti uza se, da ih želi rasvjetljavati i snažiti svojom ljubavlju. Neka nam to bude put vjere i božićne radosti.“ Liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti konkatedralni zbor pod vodstvom s. Branke Čutura, uz orguljsku pratnju Dalibora Ratića. M. Grgić
