OSIJEK (TU) – Tražiti, pokloniti se, promijeniti put – riječi su na koje je, tijekom svečanog misnog slavlja u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla o svetkovini Bogojavljenja, 6. siječnja, poseban naglasak stavio predvoditelj, đakovačko-osječki nadbiskup u miru, mons. Marin Srakić.
Uvodeći u euharistiju nadbiskup je čestitao Božić vjernicima koji danas započinju božićno slavlje po julijanskom kalendaru – članovima Srpske pravoslavne Crkve, Makedonske pravoslavne Crkve te vjernicima grkokatolicima. Po drevnom običaju, nakon pročitanog evanđelja, župni vikar Stjepan Matezović navijestio je slavlje Vazma, a koncelebrirao je i domaći župnik i dekan, mons. Adam Bernatović, svećenik u miru Vladimir Mikrut, pastoralni suradnik vlč. Matej Glavica te tajnik Nadbiskupskog ordinarijata vlč. Dario Hrga.
Pitajući „gdje da nađemo siguran, brz, učinkovit put koji vodi do ´potpune istine´“ nadbiskup Marin u svojoj homiliji opisao je tri različite reakcije na vijest o Isusovu rođenju: reakciju Heroda, svećenika i Mudraca. „Put koji vodi do istine, nije put “tjelesnoga” znanja, tj. puka računica – kakvu je očitovao Herod – ni intelektualno znanje što su ga očitovali svećenici i pismoznanci, nego put zvijezde što su je slijedili mudraci. Oni nisu krzmali krenuti na put: ostavili su palače, urede, komfor, a možda i ugodan život, i krenuli na mučno putovanje kako bi se poklonili Djetetu Isusu. Jer taj Mesija, to Dijete je Istina, istina koja je postala Tijelo i Krv: postala je kruh za našu glad ljubavi, postala je voda za žegu naših beskrajnih žeđi, postala je Svjetlo za naše rizično traženje, postala je Put za naše nesigurno i često mučno putovanje.“
Upućujući da za mudrace tražiti Boga znači putovati, upirući pogled prema beskraju neba, ispitujući dubine srca, nadbiskup je zatim pojasnio: „Spoznati Boga znači pokloniti se, znači prepoznati ga u jednostavnosti koju je on izabrao da nas ne uništi težinom svoje slave: to je siromaštvo Boga, koje uvijek iznenađuje i koje je uvijek sablažnjivo. Pred tim malenim Djetetom, prividno jednakim kao i sva ostala djeca, mudraci su učinili korak vjere i poklonili mu se.“ „Pokloniti se“ konkretno je označeno u riječi „prinijeti“, odnosno „uzvratiti“ ono što smo primili, a dar koji se najviše sviđa Bogu je naše siromaštvo.
Tražiti Boga znači i zatim promijeniti put. Mudraci su tražili i našli, a zatim su se „drugim putem vratili u svoju zemlju“, i nisu „čuvali stvar za sebe“ jer „kada se pronađe Riječ koja mijenja život, radost se prelijeva, rekao je nadbiskup Marin i nastavio: „Riječ koju sretnemo je nezaustavljiva, a najmanje što možemo učiniti jest da je prenesemo drugima. Kršćanin je glasnogovornik, on je prijenosnik riječi. S koliko strana čujemo vapaj: gdje je vaš Bog? Što na to odgovaramo mi svećenici, vi redovnice, vi vjerenici? Jesmo li sreli Boga? Tražimo li Boga? Ako smo ga našli, onda nas ovaj blagdan poziva da prema svojim mogućnostima, radnim mjestima, kršćanskom pozivu, budemo nastavak bogojavljenja.“ M. Kuveždanin
