OSIJEK (TU) – O svetkovini Bogojavljenja, 6. siječnja 2016. svečano misno slavlje u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla predslavio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. Blagdanom Bogojavljenja, koji je po sebi stariji od Božića, Crkva je u starini slavila dolazak Sina Božjega na svijet, podsjetio je nadbiskup te pojasnio da su mudraci predstavljali čitav poganski svijet, sve ljude izvan kruga židovskog naroda, a njihov dolazak i poklon – Isusovo objavljenje svim narodima.
Osvrćući se na evanđeoski ulomak, dolazak mudraca Herodu, njegov osjećaj ugroženosti, obraćanje pismoznancima te upućivanje mudraca u Betlehem, nadbiskup je istaknuo kako je moguće sasvim precizno znati mjesto i vrijeme Isusova dolaska i poput svećenika i pismoznanaca stajati po strani, bez klanjanja. Glavari svećenički i pismoznanci nisu opasnost Herodovoj političkoj moći sve dok se svojim znanjem ne klanjaju i ne stavljaju u službu Bogu. “Premda su posvećeni znanju Pisma koje svjedoči o Jahvinoj moći koja je iznad svake ljudske vlasti, oni su ipak pod plaštem političke, ljudske moći, koja podnosi samo one koji se ne klanjaju nekom drugom. Tako znanje Pisama može živjeti u iluziji neutralnosti. Poznavanje Pisama bez klanjanja Bogu vrvi obmanama. I to stoga što Pisma najprije i nadasve traže upravo klanjanje Bogu.”
Mudraci utjelovljuju drugu moć, različitu od one političke i drukčiju od moći znanja, moć vjere i klanjanja Bogu, opisao je đakovačko-osječki nadbiskup te rekao: “Svetkovina Bogojavljenja je proslava poklona mudraca i klanjanja novorođenom Bogočovjeku Djetetu Isusu. Klanjanje istodobno oslobađa i od straha: od Heroda i od svakog drugog mogućeg nasilja te od nečije zloporabe moći. Klanjanje nas čini slobodnima i hrabrima biti svoji i biti Božji, neovisni i slobodni od sviju drugih. Crkva se zato o svetkovini Bogojavljenja prepoznaje u klanjanju Kristu, u zajedništvu s Marijom i Josipom u siromašnim uvjetima, u tuđincima koji dolaze izdaleka i prepoznaje se u osluškivanju Božjega glasa i nadasve, najprije i najjasnije: u poslušnosti njegovoj zapovijedi da ne ide putem koji vodi prema političkoj moći.”
Naglašavajući kako je Isusa potrebno i danas tražiti prolazeći preko Jeruzalema, tj. u Crkvi, mons. Hranić upozorio je na žalosnu činjenicu koja se dogodila i mudracima – svećenici i pismoznanci se nisu pokrenuli, nisu pošli tražiti Mesiju te je rekao: “I oni koji danas u Crkvi govore o Isusu mogu nas svojim životom sablazniti jer djelima ne potvrđuju ono što ustima govore. No, unatoč tome samo u Crkvi možemo saznati pravu Istinu.” Nakon što su susreli Krista, mudraci su se vratili u svoju zemlju “drugim putem”, a nadbiskup Đuro prisutnim vjernicima i svećenicima poželio je da nakon ovih božićnih blagdana krenu drugim putem, putem obraćenja na koje su pozvani oni koji susreću Krista i koji mu se klanjaju sjedinjujući se s njim u euharistiji.
U koncelebraciji je bio mons. Većeslav Tumir, tajnik Apostolske nuncijature na Kubi, vlč. Pavao Mikulčić, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata, domaći župnik, mons. Adam Bernatović, a evanđelje i tradicionalni navještaj Vazma i pomičnih svetkovina kroz godinu navijestio je đakon Stjepan Matezović. M. Kuveždanin
