ĐAKOVO (TU) – „Nije lako shvatiti i pretočiti u znakovit događaj za vjeru i kršćanski život istinski i duboki smisao današnjeg blagdana. Da bismo to uspjeli, nastojmo se uživjeti u iskustvo mudraca koji su krenuli na dalek, nesiguran i naporan put, potaknuti jedinstvenom željom – shvatiti smisao jednog svjetla usred mnogih svjetala, da bi priznali prisutnost Boga i poklonili mu se“, rekao je nadbiskup u miru mons. Marin Srakić, predvodeći svečano euharistijsko slavlje u đakovačkoj prvostolnici na svetkovinu Bogojavljenja. U koncelebraciji su bili generalni vikar mons. Ivan Ćurić, mons. Luka Marijanović te kancelar Nadbiskupskog ordinarijata vlč. Robert Jugović, a liturgijsko slavlje animirao je Zbor bogoslova.
Prateći drevni običaj Crkve, mons. Ćurić otpjevao je navještaj svetkovanja Vazma 2016. godine, nakon čega se vjernicima u homiliji obratio nadbiskup u miru, rekavši kako Gospodin danas i sada pred nas postavlja dva pitanja: Tražiš li me doista? i Jesi li doista raspoložen priznati me u mojoj istini, iznad svojih predrasuda i unaprijed postavljenih okvira?
„U prvom pitanju Gospodin nas pita – želiš li pravi i u određenom smislu uvijek novi susret sa mnom ili misliš da znaš sve, da ti ništa 
drugo nije potrebno nego ponavljati geste, ustaljene običaje koji sve više gube svoj smisao? Traženje Boga i Božjeg lica obilježilo život mnogih osoba, cijelih naroda, kultura, njihovo dostojanstvo i veličinu. Vidjeti Boga! Ta želja izražena u bezbrojnim oblicima prisutna je u svakom ozbiljnom traženju istine i smisla ili vrijednosti ljudskog života i povijesti. To je sastavni dio našega iskustva svaki put kad nastojimo dati odgovor na naša najdublja pitanja koja se stvaraju u našem umu i našem srcu. Svi mi težimo za puninom života, a čovjekov život je susret čovjeka s Bogom licem u lice“, rekao je nadbiskup Srakić, dodavši kako u cijeloj Crkvi treba probuditi želju za tim susretom, čežnju koja pokreće na put po kojoj postajemo hodočasnici neograničenoga, prema istini, a tu je čežnju potrebno neprestano buditi jer je u opasnosti da je zanemarimo.
Nadbiskup se potom osvrnuo na drugo pitanje te sve okupljene upitao: „Jesmo li spremni prepoznati Božje lice onakvim kakvo se ono želi objaviti nama, našim očima? Jesmo li spremni napustiti svoje unaprijed stvorene kalupe, da bi nas zahvatio nepredviđeni sjaj božanskoga svjetla jednoga djeteta okruženog siromaštvom, od rođenja obilježenog misterioznim odbijanjem od strane ljudi, onih koji znače nešto za povijest i koji stvaraju povijest?“ Rekavši kako je prepoznavanje Božje slave koja odsijeva u licu Kristovu plod proslave Bogojavljenja, nadbiskup je naglasio kako je važno nastojati prepoznavati Isusa sve dublje i osobnije, kako bi mogli iskusili veliku radost mudraca.
Na kraju homilije nadbiskup se osvrnuo na Jubilej Božjeg milosrđa, rekavši kako je Isus Krist lice Očevog milosrđa i u toj se rečenici nalazi sva tajna naše kršćanske vjere. Milosrđe je postalo živo i vidljivo u Isusu Kristu, djetetu iz Nazareta, iz betlehemske štalice. Prije završnog svečanog blagoslova, mons. Srakić čestitao je Božić svima koji ga slave po julijanskom kalendaru. A. Banović
