I ove je godine blagdan sv. Antuna Padovanskog svečano proslavljen u mnogim župama diljem Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Antunovo u Podvinju
Pod geslom „Djela govore više od riječi; neka vaše riječi pouče, a vaša djela govore“, proslavljena je u četvrtak, 13. lipnja 2024. svetkovina sv. Antuna Padovanskog u Podvinju. Više tisuća vjernika slijevalo se već od jutarnjih sati te sudjelovalo na osam misnih slavlja. Središnje hodočasničko slavlje predvodio je dr. Pavo Mikulčić, domaći sin, inače voditelj Središnjeg ureda Nadbiskupijskog Pastoralnog centra i župnik u Đakovačkim Selcima. Uz domaćeg župnika o. Pola Karima suslavio je brodski svećenik fra Domagoj Šimunović.
Zapitavši se što privlači tolike vjernike da dolaze na misu na blagdan svetoga Antuna dr. Miklučić u homiliji je naglasio kako je to dan kada smo pozvani s više pouzdanje po zagovoru sv. Antuna svoje molitve upućivati Bogu.
„Uz sve to ovaj dan predstavlja nama vjernicima jedan izazov. Ako je mogao Ferdinand, kako se krsnim imenom zvao sv. Antun, postati svet, zašto ne bih i ja i ti mogli postati sveti. Duh Gospodnji na svakome je od nas jer smo kršteni i zato neka nas ovaj današnji blagdan izazove da budemo bolji, da i mi poput sv. Antuna postanemo sveti. Toliki mu vjernici hrle, mole mu se, štuju ga. On je svetac jednostavnog maloga čovjeka i stoga je privlačan ljudima cijeloga svijeta“, rekao je uz ostalo propovjednik.
Pojasnio je zašto je sveti Antun bio zadivljen svjedočenjem franjevaca koji su u Maroku doživjeli mučeništvo za Krista.
„Krv mučenika sjeme je novih kršćana. Na krvi mučenika petorice franjevaca rađa se poslanje sveca cijeloga svijeta. Da je to istina svjedoči i naša podvinjska zajednica, nekadašnji podvinsjki župnik Antun Živković koji je 1946. iz župnoga stana odveden i ubijen i do danas mu se ne zna za grob. Na ovome mjestu gdje su mučitelji ugasili vjeru u Krista tisuće hodočasnika dolaze na blagdan sv. Antuna, a i svakoga dana. U našem Podvinju gdje je ubijen župnik, mi koji smo odabrali duhovni poziv nismo se bojali odvažiti poći putem svećeništva i redovništva“, podsjetio je vlč. Mikulčić.
„Ne bojmo se zastrašivanja novih suvremenih i modernih progona nas kršćana, ne bojmo se stati na branik vjere i ispovijedati tu vjeru u Isusa Krista. Više se bojmo da svojim slabim i neautentičnim vjerničkim životom druge ne sablaznimo te indirektno postanemo progonitelji vjernika. Neka nam Duh Sveti pomogne, potiče i nadahnjuje, neka nas primjer sv. Antuna nadahnjuje da svoj život stavimo Bogu na raspolaganje u naviještanju njegove riječi“, zaključio je propovjednik.
Slavlje je pjevanjem animirao župni zbor predvođen župljankom Ivanom Đaković.
Svečano je bilo i na popodnevnoj misi koju je predvodio Tomislav Ćorluka, slavonskobrodski dekan te posebno blagoslovio djecu i ljiljane. Ostalih šest misnih slavlja predvodili su brodski župnici: Krešemir Čutura, Ivica Martić, i Krunosav Karas te o. Ante Guberac, salezijanac iz Rijeke i domaći župni vikar o. Linus Richardd Mbajo. Grkokatoličku liturgiju u 8 sati tradicionalno je predvodio o. Aleksandar Hmilj.
Trodnevnicu uoči blagdana također je predvodio dr. Miklučić. Brojni su vjernici kroz sve dane sudjelovali na misi i pobožnosti sv. Antunu. U predvečerje blagdana poslije je mise bila procesija sa svečevom slikom oko crkve. B. Lukačević
Antunovo u Otoku
U četvrtak, 13. lipnja, u župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog svečano je proslavljen blagdan sv. Antuna – crkveni god u Otoku. Ovaj Svetac cijelog svijeta slavi se u otočkoj župi više od šest stotina godina i duboko je ukorijenjen u srcima Otočana. Za ovo slavlje Otočani su se pripravljali kroz pobožnost trinaest utoraka molitvom, postom i djelima ljubavi i milosrđa.
Na sam dan sv. Antuna vjernici su imali na raspolaganju tri mise: u 8 sati slavio je Ante Markić, umirovljeni aljmaški župnik; u 10,30 koncelebrirana misa koju je predslavio je Nikola Klemen, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata, a koncelebriralo je uz domaćeg župnika Antuna Kneževića, još devet svećenika iz Otočkog dekanata i gostiju iz drugih dekanata Đakovačko-osječke nadbiskupije. Večernju misu u 19 sati slavio je domaći sin, Nikola Kaurin, župnik u Đakovu. Na toj misi obavljen je blagoslov djece i ljiljana.
Vjernici su imali mogućnost ispovijedi od 7 – 12 sati. Već na prvoj jutarnjoj misi crkva je bila dupkom puna hodočasnika i domaćih župljana, a slično je bilo i na ostalim misama. Najsvečanije je bilo na velikoj svetoj misi u 10,30 sati. Veliki broj hodočasnika i župljana Župe Otok okupio se na ovom misnom slavlju da izmoli zaštitu ovoga omiljenog sveca.
Misno slavlje započelo je svečanim ulaskom u procesiji. Uvodeći u misno slavlje tajnik Klemen je pozdravio nazočne vjernike i izrazio radost što se okupio ovako veliki broj štovatelja sv. Antuna.
U homiliji je vrlo nadahnuto pojasnio svetost sv. Antuna Padovanskog, ali i svetost uopće. U tom smislu je rekao: “Za Krista nije bilo dovoljno da samo uskrsnućem pobijedi smrt te da uspostavi novi poredak i snagu koja ima doći silaskom Duha Svetoga, već je bilo nužno da apostoli fizički dožive povratak Isusa Ocu.”
Govoreći o sv. Antunu nastavlja: “Za njega se kaže ‘omiljeni svetac’. Pitam se iz čega je proizišla tolika njegova omiljenost? Ponajprije svetoga Antuna je nešto privuklo i promijenilo. Od običnosti postao je neobičan, u grešnom svijetu postao je svet. Sveti Antun redovito je prikazan kako drži Krista i Sveto pismo te ljiljan. To dvoje je pred našim očima kao sažetak životne mudrosti: Bog u liku djeteta i predivna, mirisna cvijeta. Evanđelje je čistoća tijela i srca. Sveti Antun je bio privučen jednostavnošću sv. Franje Asiškog; ili bolje: Isusovom jednostavnošću koja se krila u životu sv. Franje.”
O svetosti propovjednik nastavlja:” Svetost je jednostavna. Svaki čovjek može postati svet u zvanju koje je odabrao. Unatoč svojim ljudskim slabostima čovjek može postati svet. Apostoli su sveti jer su se čvrsto držali Isusa. I nama danas je potreban Isus. Bog nam je potreban uvijek. Zaboravljamo Boga kad nam je dobro, kad smo zdravi i siti. No, čim nas zadesi nesreća, bolest ili nešto drugo, onda nam je Bog kriv. Umjesto istine prihvaćamo laž, umjesto Boga prihvaćamo božanstva.
Ako smo zaista uzvjerovali u Krista trebamo ukazivati na ono što nije od Boga, ukazivati na ono što nije po Božjem planu i Božjoj volji, a to nam upravo otkriva Sveto pismo. Želimo danas poći s ovog misnog slavlja puni Isusa Krista koji nas hrani svojom riječju, svojim tijelom i svojom krvlju da bismo vječno živjeli,” zaključio je propovjednik Klemen.
Misna slavlja pjevanjem su pratili župni zborovi: Župni ženski zbor pod ravnanjem s. Gracije Petrić, Župni mješoviti zbor “Bl. Alojzije Stepinac” pod ravnanjem zborovođe Jana Valenćika i Župni zbor mladih “Gracije” pod ravnanjem voditeljice Valentine Matić. Mira Bošnjaković
Antunovo u Vukovaru
Blagdan sv. Antuna Padovanskog svečano je proslavljen u četvrtak 13. lipnja 2024. godine u franjevačkoj crkvi sv. Filipa i Jakova u Vukovaru uz redoviti raspored svetih misa. Nakon nekoliko godina prekida, blagdan je proslavljen i po istočnom obredu. Liturgija sv. Ivana Zlatousta slavljena je u 17 sati na koju su se okupili grkokatolički vjernici iz Vukovara i Petrovaca, kao i vjernici Župe sv. Filipa i Jakova. Liturgiju je predvodio Oleg Zakaljuk, grkokatolički župnik Župe Krista Kralja u Vukovaru, a koncelebrirali su Vladimir Sedlak, grkokatolički župnik u Petrovcima, Vladimir Magoč, umirovljeni grkokatolički župnik u Vukovaru i fra Marijan Ligenza, župni vikar Župe sv. Filipa i Jakova u Vukovaru. Liturgijsko pjevanje predvodile su časne sestre reda Bazilijanki, koje žive u samostanu u Vukovaru.
Župnik Oleg je u propovjedi istaknuo kako su brojna čudesa koja je sv. Antun učinio proizašla iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu, kao glavne dvije zapovijedi ljubavi. Na kraju liturgije okupljenim svećenicima i vjernicima župnik i gvardijan franjevačkog samostana u Vukovaru fra Tonio Vučemilović zahvalio je na dolasku. Pri tome je istaknuo kako se za blagdan sv. Antuna Padovanskog liturgija po istočnom obredu, prije današnje, slavila posljednji put 2003. godine, te i da se u godinama prije Domovinskog rata održavala redovito svake godine. Isto tako, izrazio je nadu kako će se u budućnosti nastaviti ova lijepa tradicija.
Tijekom cijeloga dana franjevačku crkvu je pohodio veliki broj katoličkih i pravoslavnih vjernika koji su u klaustru franjevačkog samostana, pred kipom sv. Antuna palili svijeće i izricali molitve za svoje potrebe i potrebe svojih bližnjih. Tonio Vučemilović
Slavlje sv. Antuna Padovanskog s blagoslovom djece u Tvrđi
Tristoljetno hodočasničko čašćenje sv. Antuna Padovanskog u Osijeku nastavljeno je i ove godine na svečev blagdan, 13. lipnja, uz održanih 12 euharistijskih slavlja i pobožnosti u dvorištu Franjevačkoga samostana sv. Križa i istoimenoj crkvi. Antunovsko hodočastilište u Tvrđi okupilo je tisuće vjernika koje je domaćinski uz svaku misu pozdravio gvardijan fra Venancije Mihaljević, a posebno je istaknuo zajedništvo obitelji na misi s blagoslovom djece i ljiljana u 18 sati koju je predvodio profesor biblijske teologije dr. sc. Ivan Benaković, ujedno voditelj trodnevnice uoči blagdana.
„Okupili smo se oko oltara i na poseban način želimo moliti za našu djecu koju ste doveli, ali isto tako želimo sami sebi posvješćivati da smo svi mi djeca nebeskoga Oca. Čitamo li životopise sv. Antuna Padovanskog, možemo vidjeti da se on odlikovao čistoćom i jednostavnošću vjere. U kratkotrajnom 36-godišnjem življenju uspio je sačuvati djetinje pouzdanje u samoga Boga, sačuvati neokaljano svoje srce. Zato smo i mi došli ovdje i to je prva, temeljna nakana za koju danas želimo moliti: molimo za djecu, za vlastite obitelji i za svoja srca da istinski možemo ostajati u jasnoći i čistoći vjere Kristova nauka koji danas može oplemeniti i naše obitelji i sve ono što živimo kao ljudi. Na početku ovoga misnoga slavlja želimo ispitati svoje srce, svoju savjest gdje smo kao ljudi, kako i kome živimo, gdje je usmjeren naš život“, kazao je predslavitelj Benaković suslaveći misu s gvardijanom Mihaljevićem.
Na početku propovijedi dr. Benaković približio je najmlađima lik sv. Antuna Padovanskoga i lik Isusa Djetešca kojega svetac drži u naručju (vlastit ikonografski prikaz), pitajući djecu znaju li koji su sveti likovi naslikani na odjevenoj misnici i što označuju?
„Antun drži maloga Isusa, a to za nas znači držati Isusa kod sebe, moliti se, ići u crkvu. Kakve likove imate kod kuće, čime se igrate, sa Supermenom ili nekim modernim igračkama, ali imate li igračku – malog Isusa kod kuće? Kad dođete kući, hoćete li tati i mami reći da vam kupe nove igračke, svete pa da o tome počnemo razmišljati? Čini mi se da bismo se svi trebali vratiti običnosti, jednostavnosti, ali ne banalizirati svoju vjeru i činiti od nje karikaturu, nego moliti za čistu vjeru. Antun je bio čovjek koji je činio mnoga čuda i pažljivim slušanjem današnjeg Evanđelja mogli ste vidjeti da oni koji istinski vjeruju u Boga ne moraju se bojati. Kada je čovjek istinski u Bogu prestaju strahovi, tjeskobe, trajna utrka i briga za ovo što mi treba ovdje i sada (…) Kad imate vremena, čitajte priče o sv. Antunu Padovanskom! Sve o čemu govori Evanđelje u njegovu se životu obistinilo zato što je bio čovjek otvoren za milost, istinski otvoren za Božju stvarnost. Duboko sam uvjeren da bismo u našemu društvu, kada bi naše naše obitelji malo više uhvatili krunicu u ruke, biblijsku svetu Božju riječ, općenito molitvu, sigurno se mnoge stvari raščistile, ljepše i skladnije bismo živjeli, ne bi bio tolike zabrinutosti za materijalno“, kazao je Benaković. U propovijedi je promišljao o važnosti molitve i jednostavnosti kršćanskog života u predanoj vjeri, o izrekama sv. Antuna Padovanskog „bez ljubavi i čiste vjere nema kršćanskoga života“; zazvao svečev zagovor u pomoći odgoja današnje djece promišljajući o roditeljskom usađivanju pravih duhovnih vrijednosti – dobrog, svetog, lijepog, plemenitog u djecu kroz zajedničku molitvu i odlazak na nedjeljnu svetu misu, te je aktualizirao sliku sv. Antuna s Djetešcem Isusom u naručju, razloživši: „To je temeljna slika za život kršćanske duhovnosti – ljubiti Krista, stavljati Boga u centar svoga života i, ako to činimo, onda ćemo ljubiti i čovjeka, a to su dvije temeljne zapovijedi koje je Isus naučavao; činimo li ih istinski onda smo radosni i ispunjeni ljudi koji danas trebaju buditi nadu u hrvatskom narodu.“
Naposljetku misnoga slavlja dr. Benaković je blagoslovio nabožne predmete, djecu, obitelji i ljiljane, a gvardijan Mihaljević svima je zahvalio za zajedništvo. Mnoštvo djece darivano je sličicama sa zagovornom molitvom sv. Antun Padovanskog koje je s poslužiteljima dijelio fra Miroslav Petrac. Liturgijsko pjevanje tijekom misnoga slavlja predvodilo je Pjevačko društvo sv. Josipa uz ravnanje Josipa Klaića i orguljsku pratnju Mirte Masle.
I ove godine brojni su propovjednici podsjetili na svečev život i djela ljubavi približujući ih vjernicima u svjetlu Božje riječi koju je Antun živio i tako ostao uzorom do današnjih dana. Osječka je Tvrđa oživjela hodočasnicima koji su od noćnih do kasnih večernjih sati hrlili k franjevcima zahvaliti Bogu po zagovoru „sveca svega svijeta“, primajući sakrament svete ispovijedi i slaveći misu. Mnoštvo volontera posluživalo je hodočasnike, svećenike i goste u samostanu, uključujući trećoredce, laike katoličkih udruga i mladež: FRAMA Tvrđa, SKAC Osijek i Duhos Osijek. Nevenka Špoljarić
Proslava Antunova na Topoli
Svečanom misom na Topoli, filijali Župe sv. Martina u Bošnjacima, proslavljen je naslovnik područne crkve sv. Antuna Padovanskoga, u četvrtak, 13. lipanj 2024.. To je inače jedina crkva u županjskoj Posavini posvećena Svecu svega svijeta. Duhovna priprava započela je pobožnošću trinaest utoraka u župnoj crkvi sv. Martina, biskupa, dok su se posljednja tri, vjernici okupljali na Topoli moleći na kraju misnih slavlja prigodne molitve na čast sv. Antunu.
Središnja proslava okupila je u prvom redu domaće štovatelje, ali i druge hodočasnike koji su prije mise mogli pristupiti sakramentu ispovijedi. Uz domaćega župnika Josipa Levakovića, euharistijsko slavlje predvodio je Dominik Nedeljković, župni upravitelj Župe Petrijevci. U homiliji, predvoditelj Nedeljković je istaknuo kako od sv. Antuna najprije možemo naučiti biti ponizni: „Zašto je toliko teško sebi i drugima priznati, u redu, ne znam to, nisam za to, ima neko drugo mjesto gdje se ja mogu ostvariti. To je put poniznosti, kada sam zaista spreman priznati sebi i drugima da sam pogriješio, i da krećem drugim putem. Sv. Antuna kojega toliko volimo i ljubimo neka nam u tome bude primjer.“ Nadalje, govorio je i o njegovu neizmjernom povjerenju u Boga i konačno postizanju svetosti kao još jednoj od svečevih vrlina.
Na kraju misnoga slavlja, okupljene vjernike pozdravio je i župnik Levaković zahvalivši svima koji su na bilo koji način doprinijeli samoj proslavi. Područna crkva sv. Antuna Padovanskoga sagrađena je i blagoslovljena krajem 1990-ih za potrebe vjernika Topole i susjednoga Morganja, mahom doseljenih u drugoj polovici 20. stoljeća iz prekosavskih Vidovica i Kopanica. Uz područnu crkvu, na prostoru bošnjačke župe nalazi se i niz kapelica posvećenih naslovnome svecu, a u župi se čuva i vrijedna umjetnička slika sv. Antuna kojoj predstoji skorašnja restauracija. Antun Lešić/Foto: Nevenka Nedić
