VINKOVCI (TU) – Župa sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima i Policijska kapelanija Policijske uprave (PU) vukovarsko-srijemske proslavile su u srijedu 29. svibnja svečanim euharistijskim slavljem svoje nebeske zaštitnike, ranokršćanske mučenike iz doba Rimljana – svetoga Euzebija, biskupa i svetoga Poliona, lektora. Svečano misno slavlje, koje je bilo prikazano i za sve poginule, ubijene, preminule i nestale iz PU vukovarsko-srijemske, u crkvi Sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima predvodio je vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj Jure Bogdan u suslavlju desetorice vojnih i policijskih kapelana i drugih svećenika, među kojima je bio i vlč. Ivan Begović, kapelan policijske kapelanije „Sveti Euzebije i Polion“ u Vinkovcima.
Prije početka dvostrukoga misnoga slavlja, riječi pozdrava i dobrodošlice uputio je domaći župnik mons. Tadija Pranjić. „Danas je dan kada molimo za policiju. Mi vas pamtimo po dobru, pogotovo u onim najtežim trenutcima. Sjećam se kada su avioni zloglasne JNA raketirali Vinkovce, kad je bio spaljen župni ured. Drugi su dan ponovo bili iznad Vinkovaca, i tukli su telefonsku centralu, ali nisu uspjeli. Toga sam dana poslijepodne susreo jednu ženu u gradu koja mi je rekla, a bio je početak rata: ‘Velečasni, uvijek sam sretna kad na ulici susretnem naše mladiće u odori, ili hrvatske policajce ili hrvatskoga vojnika.’ To je bila istina. Vi ste, kao policija, izvršili svoje veliko poslanje, što je rijetkost u povijesti ratovanja, jer ste u tim trenutcima stali na stranu hrvatskoga naroda koji je bio napadnut. Vi se nalazite u temelju Oružnih snaga Republike Hrvatske jer ste bili jedina organizirana moć u to doba, dok se nije formirala naša moralna vojska, kao što ste i vi, moralni i etični u svome radu“, rekao je mons. Pranjić.
Razmišljajući o bitnom i temeljnom za nas i za našu svakodnevnu kršćansku praksu, a po uzoru na sv. Euzebija i Poliona, biskup Bogdan u propovijedi je istaknuo: „Spomen na Sv. Euzebija, biskupa i Sv. Poliona, lektora, oba mučenika, već punih 17 stoljeća pronose svijetom slavu drevnoga grada Cibalae. Njihovo mučeništvo svjedoči o čvrstoći i snazi kršćanske vjere, vjere kršćanske zajednice iz 3. 
stoljeća u ovome gradu. Sve to nas podsjeća na onu prvu evangelizaciju kada su prvi kršćanski vjerovjesnici došli u ove krajeve i navijestili Radosnu vijest Evanđelja. To nas također podsjeća, o čemu uvijek treba voditi računa, da su se ovdje, kao i na drugim stranama i krajevima Rimskoga Carstva, sukobila dva svjetonazora, dvije filozofije: filozofija i rimska religija s kršćanskom evanđeoskom porukom. Antički pogled na svijet prožimao je zakonodavstvo, dominirao je u svim strukturama vlasti. Kršćanstvo je bilo nepriznato. Kršćanski pogled na svijet, kršćanska poruka, imala je snagu u sebi, bila je snažna ukoliko je bila utjelovljena u svakodnevni život kršćana – kako nekada, tako i danas.“ Biskup Bogdan je rekao kako ljudi često puta raspravljaju o različitim svjetonazorskim 
pitanjima, ali nikako da se susretnu, nikako da se nađu. Zašto? „Polazišne svjetonazorske točke su različite i ne mogu doći do zajedničkoga cilja. Danas, čovjek bi rekao, da mi kršćani živimo u zapadnom konzumističkom svijetu koji je u sebi imanentan, koji jednostavno promatra život i nastajanje čovjeka od rođenja do smrti, a mi kršćani čvrsto vjerujemo da ljudski život započinje od začeća, završava s prirodnom smrću, ali ne u potpunosti, nego se nastavlja u nebu. Dakle, čovjek ima svoj početak, nema svoga kraja, i ova dva svjetonazora, kad se raspravlja o temeljnim bitnim životnim pitanjima naše svakodnevnice, ne samo u našoj domovini, nego posvuda, poglavito u zapadnom svijetu, jednostavno se jedan drugome suprotstavljaju. Osim naših razgovora i rasprava još važnije je ona metoda koju su imali Euzebije i Polion i drugi kršćanski mučenici. Zašto? Oni su najprije živjeli svoju kršćansku vjeru. Nikada kao danas nije aktualno – biti svjestan kršćanin. Ne možeš biti kršćanin koji si primio sakramente, a da se životom baš ništa ne razlikuješ od onoga koji nije primio sakramente. Kršćanstvo te obvezuje“, rekao je vojni ordinarij. „Dok vam čestitam blagdan sv. Euzebija i Poliona, 
oni su bili svjedoci Isusova Evanđelja, ustrajali su do kraja, pozivam sve nas ovdje okupljene da izgrađujemo svoj kršćanski identitet onako kao što su to činili oni. Kad su mogli oni, zašto ne bismo i mi!? Tko ustraje do kraja, taj će se spasiti kako nam poručuje Sveto pismo“, zaključio je biskup Bogdan.
Prije završnoga blagoslova, domaći župnik, darovao je vojnom ordinariju knjigu o Vinkovcima. Pjevanje je na misi predvodio domaći župni Mješoviti pjevački zbor „Sv. Cecilija“ s voditeljicom i orguljašicom Dubravkom Vukovarac, profesoricom. Snježana Kraljević
