Susret sa autorom Mladenom Machiedom

OSIJEK (TU) – „Uspavanu princezu ne budi poljubac kao fizički čin, nego ljubav kao razlog povratka“, piše Mladen Machiedo u knjizi meditativnih dnevničkih zapisa Tanka crta predstavljenoj 23. studenoga u Osijeku tijekom programa „Susret s autorom“ u organizaciji Kršćanske sadašnjosti.

O kakvoj je ljubavi riječ slušatelji su doznali od don Antona Šuljića, moderatora programa i pomoćnika direktora KS-a, prof. dr. Dubravke Dubravec Labaš, profesorice na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, i autora Mladena Machiedoa, akademika, pjesnika, esejista, kritičara, teoretičara, priređivača antologija, prevoditelja, talijanista i hispanista. Tijekom jednoipolsatnog večernjeg susreta Osječani su pobliže upoznati sa Machiedovom poetikom, metafizikom, životnom filozofijom i inspiracijom dnevničkih fragmenata Tanke crte, poteklim od ljubavi prema supruzi Višnji Machiedo, hrvatskoj prevoditeljici, esejistici, antologičarki i kritičarki.

Nakon što je 17. studenog 2011. godine Višnja Machiedo doživjela moždani udar, uoči 23. studenoga iste godine Mladen Machiedo počinje povlačiti „tanku crtu“ pitajući se kome pripada knjiga što nastaje u periodu suprugine bolesti; je li knjiga njegova ili Višnjina? Knjiga, rečeno je, nastajala je do travnja 2013, četrdeset dana poslije „preseljenja u onostranost Višnje, životne družice“. No, tu nije kraj, istaknuli su predstavljači, jer ljubav je bila i jest snažna, a bol i patnja samo su ju posvetili.

U knjizi Tanka crta (objavljena u KS-ovom izdanju 2015.) Machiedo autentično govori o rastajanju, svjedočeći o smislu kršćanske vjere, o beskrajnoj ljubavi, duhovnosti… Pojašnjeno je kako je Machiedo počeo pisati zbog Višnje „da doznaš unatrag što se, tebi i oko tebe, zbivalo“, ali i zbog samoga sebe da izdrži trajući u prostoru umjetnosti, bezvremenosti. „Tanka crta je jedna od tri tematski povezane knjige, prve na talijanskom Due vite per immagini (Dva života u slikama) i treće naslovljene Bez. Dnevnik, kao žanr autobiografske književnosti, uz vidljivu kronologiju omogućio je autoru da osim jednog mučnog razdoblja svojega života dokumentira i kulturno-društveni kontekst… I upravo zbog srca „koje ima svoje razloge razumu nepoznate“ ona (Višnja) ostaje ravnopravna sugovornica, iako joj za komunikaciju preostaje tek „odsutni šapat“. Lajtmotiv sna provlači se cijelom knjigom…

Machiedo je bolničku horizontalu preinačio u san, u neku vrstu odzemljenja na putu prema otajstvu okomice“, rekla je Dubravec Labaš, suautorica (uz supruga Danijela Labaša) predgovora knjizi, zaključujući kako je u Machiedovu svjedočenju patnja i kušnja imaju smisao u uzvišenomu pozivu postojanja „biti za druge“. Dubravec Labaš je ocrtavajući označnice autorova dnevnika: autoironijom, aforističnošću, i vertilanom kozmološkom memorijom, više nego dijaloškom, izdvojila prozne stihove (Živim za tebe, a bez tebe./Nedogledna tuga.) i lucidne, sažete aforističko-metafizičke zapise (Što ti je život? Ni ne okreneš se – i već si bolan trag.)

„Da je ova knjiga napisana na engleskom jeziku bila bi bestseler: govori o ljubavi, patnji, dobroti, uvodi u širinu postojanja, blagost susretanja, govori o nečemu što netragom nestaje iz našega svijeta. Spomenik je odnosu, ljubavi, spomenik je intelektualcu ispreplićući znanje, umijeće i sve što tvori život, nudi sve dublje i dublje uvide. On nikad ne lamentira. Najviše smo naučili kroz patnju i ovo je jedna knjiga takvog svjedočanstva“, kazao je Šuljić, zaključujući kako se nakon čitanja ove knjige postaje bolji čovjek.

Uz zahvalnost za domaćinstvo Osječanima i darivanje svojih fotografskih zapisa Vukovara snimljenih 1999. godine, Mladen Machiedo je naposljetku slušatelje upoznao sa sadržajem i nastankom spomenute trilogije, napominjući kako Tanku crtu valja „čitati tiho i biti s njom u intimnom dijalogu“. „Volio bih da je nisam mogao napisati. Sada me zanima njezina recepcija, tihi odjek knjige. U njoj sam zapisao „Pisci žive dulje nego što liječnici misle.“ Pisana je iz unutrašnje potrebe. Pisao sam je bez imalo literarnih ambicija i nakon nje napisana je knjiga Bez. Nehotice sam napravio trilogiju, uključujući knjigu na talijanskom jeziku Dva života u slikama u kojoj su spojena dva života. Vjerujem da smo okruženi kodovima jer tako primamo poruke i da se preko „tanke crte“ između ovostranosti i onostranosti komunicira, ali to su različite dimenzije“, pojasnio je Machiedo, nižući uspomene na njemu vrlo dragog pjesnika Nikolu Šopa, detalje iz kojih su nastajala djela, primjerice lirska proza o Zazidanoj (potaknuta povijesnom pričom o Bračanki Lukreciji zazidanoj u crkvu Sv. Nikole u Starom Gradu na Hvaru), prijateljstvima, književnim i prevoditeljskim nadahnućima. Osječko je predstavljanje nove Machiedove knjige upriličeno nakon zagrebačke premijere. Nevenka Špoljarić