OSIJEK (TU) – „Odnos Crkve prema siromaštvu u porukama pape Franje“ bila je tema susreta s urednicima, novinarima i drugim djelatnicima u sredstvima društvenog priopćavanja koji djeluju na području Đakovačko-osječke nadbiskupije. Susret je održan 29. listopada u prostorima Vikarijata Osijek. Prisutne medijske djelatnike pozdravio je nadbiskup đakovačko-osječki, mons. Đuro Hranić, moderator je bio kancelar, vlč. Robert Jugović, a o temi susreta govorio je prof. dr. Vladimir Dugalić s KBF-a u Đakovu te je predstavio i redizajniranu mrežnu stranicu Đakovačko-osječke nadbiskupije.
„Željeli bismo se barem jednom godišnje sastati s vama, medijskim djelatnicima, te u opuštenijoj atmosferi razgovarati o jednoj temi od zajedničkoga interesa, kojom se želimo baviti u našem neposrednom pastoralnom životu i radu, a za koju bismo voljeli da i vi, kao sredstva društvenoga priopćavanja, pokažete zanimanje i interes, pa da zajednički gradimo nešto pozitivno – vi na vaš način, a mi na nama svojstven način“, rekao je mons. Hranić zahvaljujući novinarima za njihovo sudjelovanje. „Nismo ovo zamislili kao tiskovnu konferenciju, iako možemo odgovoriti na pitanja koja postavite, ali prije svega željeli smo razgovarati; da vi nama kažete kako stvari vidite iz vaše perspektive, kako vidite život i djelovanje Crkve, a i mi da s naše strane progovorimo“, kazao je nadbiskup Đuro i naglasio kako smo „svi djelatnici u promicanju istih vrednota, na srcu nam leže iste vrijednosti i zauzimamo se za iste stvari“ – opće dobro društva.
Prof. Dugalić pojasnio je da je temu „Odnos Crkve prema siromaštvu u porukama pape Franje“ izabrao upravo zbog njezine aktualnosti jer se mediji danas često referiraju na papine izjave, ali i zbog sve veće osjetljivosti medija i javnosti kada je u pitanju crkvena imovina. Naime, čitajući medijske napise i izvješća može se steći dojam kao da postoji raskorak između onoga što papa govori i načina na koji Crkva živi i djeluje. U tom smislu, predavač je istaknuo kako je Crkva od samih svojih početaka okrenuta prema siromasima. Ističući načelo inkarnacije – Bog uzima ljudsko tijelo te se osiromašuje jer želi biti blizak onima u nevolji, dr. Dugalić je poručio: „Ne možemo govoriti o ljubavi prema bližnjemu, o poruci spasenja, ako siromah nije u središtu naše pozornosti.“
Upućujući kako je Crkva tijekom stoljeća više promatrala ovo pitanje na osobnoj razini – potičući karitativno djelovanje, ukidanjem feudalizma i dolaskom kapitalizma, ona od 19. stoljeća razvija svoj socijalni nauk, specifični oblik socijalno-teološke refleksije kako bi se odgovorilo na sve veća društvena raslojavanja i nastanak siromaštva širih razmjera, osobito u gradovima. Prof. Dugalić naveo je stoga enciklike i dokumente pojedinih papa, od Leona XIII. do Ivana Pavla II. i Benedikta XVI., koji su željeli dati odgovor na radničko pitanje i sve veća društveno-socijalna pitanja, naglašavajući kako je materijalno siromaštvo plod društvene nepravde i ljudskoga grijeha, jer su dobra svijeta namijenjena svima. Svatko ima pravo na pravednu plaću i dostojan život. Potom je ukazao kako je papa Franjo potpuno na tragu tradicije Crkve i njezine doktrine, osobito na tragu preferencijalne opcije za siromašne, ali u duhu svoga latinoameričkoga iskustva želi konkretno djelovanje, odnosno s riječi prijeći na djela. U tom smislu papa Franjo inzistira na primjeni tri načela.
Prvi je „Teologija dara“ koji ističe kako je svatko darovan te iz te svijesti osobne darovanosti trebamo i druge darivati. Papa želi da Crkva bude sakrament spasenja u svijetu, ističe predavač, da pomogne svijetu i razvoju svijeta, humanizaciji svijeta, civilizaciji ljubavi, što se može samo otvorenošću, dijalogom i suradnjom, pa i s onima koji drugačije misle. Drugo načelo je „Čuti vapaj siromašnih“, poslušati njihovu životnu priču i iskustvo jer – za papu Franju siromah je teološko mjesto susreta s Bogom, a ne napor ili nešto što treba riješiti. Papa želi svakome čovjeku donijeti Boga, a to se vidi i po zemljama koje je odabrao posjetiti: Albaniju, Tursku, Koreju -periferiju gdje je siromah koji ga treba.
Treće načelo je „Oslobađajuće djelovanje milosti u svakome od nas“– po kojemu svi možemo i moramo pridonijeti promjeni mentaliteta. To podrazumijeva, rekao je dr. Dugalić, suradnju u otklanjanju strukturnih uzroka siromaštva i promicanje cjelovitog razvoja siromašnih. Papa ne traži revoluciju, već male geste ljubavi kojima treba odgovoriti na konkretne potrebe, a tek tada se može tražiti promjena struktura. „Svatko ima pravo na pristojan život jer to zahtjeva dostojanstvo čovjeka. Crkva ne smije biti bahata,„luksuzirati“, ne smije prednjačiti u bogatstvu, ali ima pravo na uređen prostor i sredstva za rad jer bez toga ne može djelovati.Mi, kao Crkva, ne smijemo se zatvarati sami u sebe, ne smijemo uživati u stečenome, a još manje uživati u nekom bogatstvu, već moramo biti u trajnom izazovu darivanja prema onima koji nemaju“, zaključio je predavač.
Uslijedila je diskusija tijekom koje je izražena potreba da mediji utječu na promjenu mentaliteta poticanjem socijalne osjetljivosti institucija i pojedinih građana i da podržavaju institucionalno rješavanje pitanja siromaštva prateći djelovanje pučkih kuhinja i centara za beskućnike. Rečeno je i da se Crkva i Caritas trebaju više zauzimati pri projektima prekvalificiranja, samoedukacije te tako pomoći ljudima da steknu vještine i znanja kao bi mogli sami zaraditi za život. M. Kuveždanin
