ĐAKOVO (TU) – FOTOGALERIJA – Susret roditelja svećenika i redovnika koji žive na području Đakovačko-osječke nadbiskupije održan je u Đakovu u subotu, 5. studenoga, a okupio je oko 150 sudionika. Program je započeo u Dvorani biskupa Antuna Mandića u zgradi Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice u Đakovu molitvom i duhovnim nagovorom vlč. Mateja Glavice, župnika u Petrijevcima.
„Pozvani smo posvećivati i sebe i druge“
U svome razmatranju vlč. Glavica govorio je o svećeniku kao onome koji se pred ljudima pojavljuje kao čovjek molitve – on je ‘predmolitelj’ i u liturgiji, svim sakramentima i blagoslovima. Uvijek prednjači kako bi molio prije drugih i u ime svih. Naravno, i kad sâm moli, živeći unutar povjerene mu zajednice, on i tada predmoli. „Molitva i za druge, kod ređenja postala je našom zadaćom. Naše zajednice, pa i naše obitelji, trebaju nas, ne samo kao valjano zaređene, već kao one koji ih zagovaramo kod Boga. Koliko smo samo puta doživjeli i čuli molbu: ”vlč. preporučujem se u vaše / tvoje molitve”. Doživljeni smo kao delegati pred Bogom“, rekao je vlč. Glavica.
Kazavši kako Isus treba svećenike da nastave njegovo djelo na zemlji, da budu njegova ispružena ruka svima koji su potrebni njegove ljubavi i milosrđa, nastavio je: „Pozvani smo posvećivati i sebe i druge, prinositi žrtvu pomirenja i za sebe i za druge, moliti i za sebe i za druge, jer je svatko od nas, kako će reći Poslanica Hebrejima ‘i sam zaogrnut slabošću, zato mora i za sebe i za narod prinositi okajnice’. Zato i vi, dragi roditelji, molite za nas da ne malakše naša vjera… Zato danas, vjerujem u ime svih ovdje prisutnih svećenika, smijem vas zamoliti za pomoć. Dok vas naša braća i sestre mole da im budete ruka pomoćnica u odgoju njihove djece – što tako rado ostvarujete kao bake i djedovi – znajte i mi vas trebamo: U vama vidimo – i još više, prepoznajemo i trebamo, one koji podržavate naše ruke koje nam je uzdizati na molitvu, kako ne bi nikada klonule.“
Potrebno je da smo trajno živi svjedoci Svetoga, Božji ljudi, promicatelji Kraljevstva koje ‘nije od ovoga svijeta’, ali koje je tako silno potrebno ovome svijetu – a ono može u njega ući samo po svećeniku, jer jedini smo koji na ovome svijetu izgovaramo: Ovo je Tijelo moje, ovo je Krv moja – i tada po riječima koje nisu naše, ali ih mi govorimo – Bog svima naočigled biva vidljiv. Ima li uzvišenije službe i ima li tko od ljudi veće dostojanstvo?, upitao je vlč. Glavica, naglašavajući kako istovremeno ostaju djeca svojih roditelja, a roditelji njihovi Aron i Hur, koji svojim molitvama, podrškom i žrtvom trajno drže njihove ruke uzdignutima, kako bi Bog i danas pokazao svoju veličinu i svemoć.
„Suradnici ste nam, prijeko potrebni. I hvala vam što se zajedno s nama uspinjete na goru i podržavate naše ruke – za posvećenje svijeta. I ovo naše molitveno zajedništvo prilika je da svi zajedno ‘iz prve ruke’ doživimo Božju blizinu, pa kad se vratimo svatko u svoje zadaće, mi nastavimo uzdizati ruke do konačne Božje pobjede, a vi ih još snažnije pridržavate tako da izdrže do sunčanog zalaska. I tako svaki dan – iznova“, zaključio je u razmatranju vlč. Glavica.
*Cjelovito razmatranje vlč. Mateja Glavice možete pročitati OVDJE.
Molitvu roditelja za sina svećenika napisao je i pročitao Silvijo Benaković, otac vlč. Ivana, dok je molitvu svećenika za vlastite roditelje, koju je napisao vlč. Zvonimir Martinović, pročitao p. Zvonimir Marinović. Program je glazbenim točkama pratio zbor svećenika, pod ravnanjem maestra Ivana Andrića te vlč. Mario Brkić, koji je izveo autorsku pjesmu Znao si, posvećenu svećeniku koji je od prvih trenutaka znao za njegov poziv i pratio ga na putu formacije, a u spomen na svoje roditelje.
Iz pozdravne riječi nadbiskupa Đure Hranića
Okupljenima se potom obratio nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić, pozdravljajući roditelje i sinove svećenike, odnosno redovnike koji su uzmogli doći zajedno, ali i one roditelje čiji sinovi nisu mogli doći s njima. Pozdrav i zahvalu uputio je svećenicima koji su radi sudjelovanja na ovome susretu doputovali izdaleka, među njima mons. Ivicu Petanjka, biskupa krčkog, koji je na susret došao s majkom. Podsjetio je također kako je dio roditelja svećenika i redovnika bolestan te nisu mogli doći ili se zbog svojih staračkih potreba i poteškoća nisu usudili doći te je i njima uputio pozdrav, rekavši da ovog dana svi misle i na njih.
„Dragi roditelji, drage majke i očevi! Vi ste nam darovali život i kao roditeljima vama nije bila teška nikakva žrtva za nas. Upijali smo iskustvo vaše međusobne ljubavi i vaše ljubavi prema nama te iskustvo vaše vjere u Boga, Oca i Stvoritelja, u Isusa Krista i u Duha Svetoga. Podizali ste nas i odgajali, radovali se svakom našem koraku, molili ste za nas i s nama te nas po sakramentu krsta i drugim sakramentima pridruživali Kristu Gospodinu, uvodili u zajednicu Crkve u našim župama i podržavali u integraciji u naš dragi slavonski i hrvatski društveni ambijent. Ovaj današnji susret želi biti naš sinovski izraz, pun nježnosti i zahvalnosti vama, našim očevima i majkama, za dar života i za sve ostalo što ste nam pružali i još uvijek pružate, a osobito za dar vjere u kojoj ste nas odgajali i koju ste nam posredovali. Svaki čovjek ima svoje biološko i duhovno rodoslovlje i svaki je čovjek plod svega onoga i svih onih kojima je bio obdaren te svoga osobnog odnosa prema svemu tome. Vi ste naše korijenje, a mi vaš izdanak i velikim dijelom i vaša slika“, rekao je nadbiskup Hranić.
Zahvaljujući roditeljima za podršku i molitvu kojom trajno prate svoje sinove, nadbiskup je među ostalim kazao: „I vi ste zajedno s nama proživljavali iskustvo Božjega poziva i njegova zahvata u naše živote. Ne samo da smo se ponekad mi sami hrvali s Bogom koji nas poziva, nego ste se s Božjim pozivom upućenim nama, ponekad još snažnije, hrvali vi.“
Podsjetivši kako živimo u sekulariziranom društvu u kojemu se živi kao da Boga nema, u kojemu Bog čak i smeta, a Crkva i svećenici još više te da uz ravnodušne ima i onih koji bi Crkvu i svećenike – samo da mogu – i „potopili u žici vode“, nadbiskup je kazao: „I tko bolnije i snažnije od vas, naših roditelja, suosjeća s nama i tko bolnije proživljava napade na Crkvu i na nas svećenike?! I tko je ponekad još jadniji od nas kad mi svećenici svojom svećeničkom nedosljednošću i mlakošću, ili svojom ljudskom slabošću, dajemo povoda za opravdane kritike naših župljana ili pak za medijske napade i sočno ismijavanje – i nas, i Crkve, i svih vjernika?“
Zaključujući svoj govor, okupljenim roditeljima rekao je kako ovaj susret želi biti izraz zahvalnosti za njihovu trajnu molitvu, razumijevanje i bezinteresnu samoprijegornu ljubav i podršku prema svećenicima. „Dok imamo vas, imamo dom i imamo kome otići. Nitko nas ne može bolje razumjeti niti podržati, negoli vi i braća svećenici, odnosno redovnici. Hvala vam dragi roditelji, hvala vama biološka braćo i sestre i hvala vama draga braćo svećenici i redovnici. Dijelimo radost i nosimo terete jedni drugih“, rekao je nadbiskup, zahvaljujući svima koji su dali udjela u organizaciji ovoga susreta, na čelu s vlč. Pavlom Mikulčićem.
*Cjelovit pozdravni govor nadbiskupa Đure Hranića možete pročitati OVDJE.
Vlč. Krešimir Šaf – pozdrav okupljenima u ime sinova svećenika
U ime sinova svećenika, okupljene je pozdravio vlč. Krešimir Šaf. „Poštivati starije, napose one koji su nam podarili život, pozvani smo činiti kroz prizmu našega Gospodina. Naime, pozvani smo konstantno održavati vlastitu povezanost s Bogom kako bi naši međuljudski odnosi bili prožeti milošću Gospodnjom, kako i sam apostol Pavao govori. Tek u povezanosti s Gospodinom, osjeti se izrazita dimenzija poštovanja drugoga, poštovanja oca i majke. Dakako da poštovanje koje poklonimo drugome, nipošto ne bi smjelo bili suhoparno i pragmatično izvršavanje određene dužnosti, već iskreni izričaj ljubavi, nježnosti, uvažavanja i privrženosti prema onome kome poklanjamo poštovanje. Kako kaže i papa Franjo u jednoj od svojih kateheza – poštovati oca i majku znači priznati dostojanstvo koje imaju“, rekao je vlč. Šaf.
U ime svih svećenika, okupljenih i onih koji nisu mogli nazočiti susretu, uputio je roditeljima riječi zahvale: „Izričem poštovanje kroz onu riječ koju često uzimamo zdravo za gotovo, čija vrijednost nikada ne bi trebala biti umanjena, a ipak se njena devalvacija događa. To je – ‘hvala’. Hvala vam prvenstveno jer ste dopustili Gospodinu da s vama surađuje. Surađivao je s vama kada je trebalo birati život koji ste nam podarili. Surađivao je s vama kada je trebalo podizati ove različite osobnosti i karaktere te kada ih je trebalo usmjeravati prema pravim vrijednostima, unatoč našim mladenačkim previranjima. Surađivali ste s Gospodinom kada je, iskreno vjerujemo, On odlučio vaše sinove uzeti kao radnike na svojoj njivi te ste ih spremno njemu i dali. Surađivali ste i dalje surađujete s Gospodinom kada ove vaše sinove treba pratiti i vlastitom žrtvom, odricanjem, napose molitvom. Na svakom tom životnom trenutku vam hvala.“
Na kraju svoga obraćanja, posvijestio je kako svećeniku ostaje ‘sveta dužnost u Gospodinu’ slušati i osluškivati svoje roditelje, iako su i sami po službi koju vrše ‘očevi’. „Možda smo nekada primjerom vlastitog života pokazali kako naš odnos prema vama nije bio, pavlovski rečeno, u Gospodinu, kako nam je nedostajalo poštovanja koje otac ili majka zaslužuju. Tu molimo za vaše oproštenje zbog naših slabosti. Neka nas ovaj susret, ovo druženje, međusobno i s Gospodinom jača u zajedništvu. Neka ovo bude još jedna u nizu prilika za druženje, razgovor, molitvu i predanje nas svećenika i vas roditelja u Božje ruke i njegovu volju“, poručio je vlč. Šaf.
Okupljenima je potom prikazan video prilog „Duhovni plodovi svećeničkog poziva unutar vlastite obitelji“, koji je prikazao svjedočanstva obitelji vlč. Marka Obradovića i vlč. Ivana Živića. Prvi dio susreta završio je glazbenom točkom zbora svećenika, a potom su svi pošli u katedralu Sv. Petra te sudjelovali u svečanom misnom slavlju. A. Banović
