ĐAKOVO (TU) – Đakovački bogoslovi i đakoni sa svojim poglavarima, mo. Ivanom Andrićem, rektorom, mons. Karlom Višatickim, duhovnikom, vlč. Antunom Japundžićem, vicerektorom i preč. Matom Gašparovićem, ekonomom, bili su u subotu 5. svibnja 2018. u prostorima Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu domaćini tradicionalnog susreta svih bogoslova, đakona i odgojitelja s roditeljima i drugima članovima njihovih obitelji.
Gospodin gleda što je u srcu
Ovogodišnji susret započeo je prigodnim programom u Metodovoj dvorani Svećeničkog doma, koji je moderirao Dominik Nedeljković, duktor sjemenišne zajednice. U sklopu programa, molitveni uvod predvodio je bogoslov Domagoj Brkić i Vesna Vuksanović, majka bogoslova Josipa. Potom je mons. Karlo Višaticki, duhovnik Sjemeništa, održao kratak duhovni nagovor na temelju biblijskog teksta koji govori o Božjem izboru i pomazanju Davida za kralja (usp. 1 Sam 16,1-12).
Duhovnik Višaticki tumačio je kako se Božji izbor i poziv uvelike razlikuju od ljudske logike izabiranja. »Samuel mora pomazati budućeg izraelskog kralja. On sudi ljudski. Kada je ugledao najstarijeg sina Eliaba, Samuel se odmah oduševio: to je taj. Nema što razmišljati. Ali Gospodin kao da kaže: polako Samuele, nije on taj kojega sam izabrao. Pisac teksta komentira: Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu.« Na tom je tragu mons. Višaticki predstavio i bogoslove kao one koji nisu najjači, najsnažniji niti najljepši, ali ih je Gospodin pozvao, naglašavajući kako je upravo u tome tajna poziva. Na kraju se obratio i samim roditeljima rekavši kako su oni niz godina odgajali svoje sinove te da je sada na poglavarima da dalje, surađujući s Bogom, nastave raditi na istoj njivi. »Zajednička nam je zadaća, vas kao roditelja i nas kao tima odgojitelja u Sjemeništu, pomoći tim mladim ljudima da dođu do svoga cilja, do oltara, da Duh Gospodnji ostane trajno na njima.«
Program je zaključen kratkom prezentacijom nedavno održanog Sedmog kongresa bogoslova Crkve u Hrvata, kojem su đakovački bogoslovi bili domaćini te glazbenom točkom Zbora bogoslova Zdravo Marijo (Vlado Sunko).
Svećeništvo – dar od Boga po službi Crkve
Drugi dio susreta započeo je u đakovačkoj prvostolnici svečanim euharistijskim slavljem koje je, uz koncelebraciju sjemenišnih poglavara, predvodio mons. Đuro Hranić, nadbiskup, a pjevanjem animirao Zbor bogoslova. Tom je prigodom nadbiskup Hranić primio devetoricu bogoslova među kandidate za svete redove đakonata i prezbiterata (admissio ad ordines). To su za Đakovačko-osječku nadbiskupiju Bruno Diklić (Slavonski Brod 7), Robert Erk (Osijek 2), Krešimir Iljazović (Slavonski Brod 6), Matej Jurišić (Podvinje/Bukovlje), Antun Nikolić (Otok), Filip Sertić (Sibinj) i Josip Vuksanović (Semeljci), za Srijemsku biskupiju Dejan Komjat (Šid) te za Subotičku biskupiju Bogdan Rudinski (Subotica).
Tumačeći u svojoj propovijedi evanđeoski tekst o ženi poganki koja moli Isusa za ozdravljenje svoje kćeri (usp. Mt 15,21-28), nadbiskup je okupljenim vjernicima predstavio bezimenu strankinju iz evanđeoskog ulomka kao odvažnu, hrabru i zahvalnu ženu vjernicu. Njezina vjera nadilazi uskoću i tvrdoću vjere drugih Židova te ona čvrsto vjeruje da Bog jedini može ozdraviti njezino dijete.
U tom kontekstu nadbiskup je istaknuo: »Dragi admittendi, pred vas je danas postavljen lik žene poganke kao model vjernice, kao model i vaše vjere i molitve, kao primjer vjere koja je postojana i koja ne trguje s Bogom niti ga kupuje, ne udobrovoljava ga, nego mu se jednostavno bezrezervnim povjerenjem izručuje i prepušta njegovoj volji i providnosti. Žena Kanaanka nas danas, kad dolazite sa svojom molbom pred Crkvu, poziva da ne gledamo usko ili – ili, nego nam pokazuje kako vjera proširuje naše uske ljudske horizonte i kako nas izbavlja iz naše uskogrudnosti, te kako nam daje snagu za povjerenje u Boga i u njegovu očinsku ljubav i vodstvo.«
Komentirajući kako je svećeništvo dar od Boga po službi Crkve, nadbiskup je zaključio homiliju mišlju kako izraziti Crkvi želju da netko želi biti svećenik 
znači sebe usklađivati s onim što Crkva očekuje od jednog svećeničkog kandidata. To znači raditi na sebi, rasti, kako bih kandidat ispunio pretpostavke da mu se može pokloniti povjerenje i podijeliti mu milost svetog reda.
Susret roditelja zaključen je zajedničkim ručkom u Bogoslovnom sjemeništu te susretom nadbiskupa Hranića s roditeljima ovogodišnjih ređenika u Nadbiskupskom domu. Bruno Diklić / Foto: Nikola Klemen
