ĐAKOVO (TU) – U subotu, 24. rujna 2022. održan je Susret osoba s invaliditetom i članova njihovih obitelji Đakovačke regije pod motom „Licem svojim obasjaj slugu svoga“ (Ps 119). Na susretu je bilo oko 80 sudionika. Osim domaćih iz Đakova, bilo je i gostiju iz Semeljaca, Ivankova, Kruševice i Vrpolja (Velikokopanički dekanat). Na susretu je bio i vlč. Alojz Kovaček, povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom. Sam susret bio je podijeljen u dva dijela: duhovni nagovor i mogućnost za ispovijed ili razgovor te radionice za djecu. U radionicama za djecu, osim osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju, bili su i učenici 3.a razreda OŠ Vladimira Nazora iz Đakova sa svojom učiteljicom Marijetom Grubeša, koji su bili gosti skupa kako bi se svi zajedno osjećali uključenima u društvo (inkluzija) i učili prihvaćati svoje različitosti.
Susret je započeo molitvom za sve sudionike koju je predvodio duhovnik Bogoslovnog sjemeništa, vlč. mr. Stjepan Matezović. U molitvi je posebno naglasio temu radosti koju Bog obećava, a koja se „provlačila“ kroz cijeli susret. Na kraju su svi zajedno otpjevali himnu s gestama domaće Zajednice Tratinčice majke Terezije Scherrer – „Bog te ljubi“.
Roditelji su se zatim odvojili u zasebnu dvoranu gdje je za njih duhovni nagovor imao vlč. Matezović. Kako su čitanja misnoga slavlja bila od dana kada se časti sv. Terezija od Djeteta Isusa, vlč. Matezović progovorio je o njoj i o krunici kao putu učenja života u Božjoj ljubavi. Sv. Terezija već je kao dijete osjećala duboku povezanost s Marijom. Njezina je ljubav prema Mariji došla tako daleko da je na jednom mjestu napisala, kako bi voljela biti svećenik da može propovijedati o Mariji te je rekla: Ona je dakako kraljica neba i zemlje, ali je više majka nego kraljica.
Vlč. Matezović zatim je rekao: „Tu vidimo osobitost njezina štovanja Marije i možemo reći – Marija je uzor za naš kršćanski život. Terezija je u njoj prepoznala uzor i putokaz. Skromnost života u Nazaretu, bez čudesa i pokazivanja, skroviti život i s ljubavlju obavljanje i najmanjeg posla, vjera u Boga i uzdanje u Njega i u tminama i teškoćama života. Uvijek je ostala ponizna unatoč obilju milosti što ih je primila od Boga. Prihvaćala je i muke što joj ih je život namijenio. To je mali put svetosti kojim možemo svi ići. Ne trebamo činiti velika djela ili postizati vrhunske uspjehe da bismo postali svetima, već trebamo male stvari svoga života i svojih susreta ispuniti ljubavlju. Marija je to činila, a sv. Mala Terezija ju je u tome nasljedovala. Sveta Mala Terezija može nas dovesti do boljeg razumijevanja Marije i do veće ljubavi prema njoj.“ Slijedilo je razmatranje žalosnih otajstava krunice sa prigodnim mislima sv. Male Terezije. Potom je uslijedilo vrijeme za ispovijed ili duhovni razgovor s vlč. Matezovićem.
Za to vrijeme osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama prvo su pogledala kratki program koji su im priredili učenici OŠ „Vladimir Nazor“. Bila je to brojalica iz Južnoafričke Republike koju je sa svojim prijateljima iz razreda predvodila učenica Tsakani, koja je došla odatle.
Nakon igre uslijedile su radionice, koje su osmislile i provodile s drugim animatoricama vjeroučiteljice Ivana Dugandžić i Anita Bošnjak. Tema je bila „Anđeli“. Sudionici susreta dopunjavali su molitvu, bojili, lijepili, ukrašavali kolaž-papirom, izrađivali anđele od krep papira…
Uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predslavio vlč. Matezović u koncelebraciji s vlč. Kovačekom. 
U propovijedi vlč. Matezović je istaknuo da se radujemo što su nam imena zapisana na nebesima i što smo Božji. Također je istaknuo da nas Isus poziva da budemo radosni i ponizni jer put malenosti i „put poniznosti put je srca koje voli Gospodina“. Ispričao je i prigodnu priču o siromašnom dječaku koji je želio primiti kralja i na svoju kućicu je nacrtao veliko srce 
u koje je upisao „Ovo je srce i kuća za moga kralja“. A kralj je upravo to tražio, srce koje se daruje kralju, a ne ljepotu i bogatstvo. Nakon propovijedi uslijedila je prigodna molitva vjernika i prikazna procesija u kojoj su sudjelovali sudionici susreta. Glazbeno je susret pratila Blaženka Lončar, umirovljena knjižničarka.
Svim sudionicima na kraju susreta obratio se i vlč. Kovaček te je zahvalio vlč. Matezoviću, ponavljajući njegove riječi „Ovo je srce i kuća za moga kralja“. Susret je završio preobilnim domjenkom i radosnim zajedništvom svih prisutnih. Tonka Odobašić
