ĐAKOVO (TU) – “U nadi budite radosni” bilo je geslo susreta osoba s invaliditetom i članova njihovih obitelji đakovačke regije održanog u subotu, 8. ožujka 2025. godine u Sinodskoj dvorani Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice u Đakovu. Na susretu se okupilo 90 sudionika. Sudjelovali su članovi Terapijske radionice svetog Josipa, zajednice Vjere i svjetla Tratinčice iz Đakova, zajednice Vjere i svjetla iz Ivankova i Udruge Duga iz Semeljaca.
Susret je započeo misnim slavljem koje je predvodio vlč. dr. Stjepan Radić, rektor Bogoslovnog sjemeništa i prof. na KBF-u u Đakovu, a koncelebrirao je vlč. Alojz Kovaček, povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom i župnik osječke Župe sv. Ćirila i Metoda.
Tijekom misnog slavlja posebno se istaknulo nekoliko sudionika iz svake zajednice koji su “oživljavali evanđelje” uz animaciju s. Marije Klare Klarić i volontera kao i čitanje molitve vjernika. Vlč. Radić je u propovjedi pojasnio važnost prispodoba jer je to jednostavan pristup prema kojemu jasnije možemo razumjeti Isusovu poruku kada kaže da ne trebaju zdravi liječnika nego bolesni. Ističe: “svi mi trebamo Liječnika, svatko ovdje ponaosob, a posebice nas dvojica svećenika da nas Isus uvijek i iznova izliječi, da nam izliječi prije svega dušu, a kad Isus izliječi dušu sve je drugo lakše i tada je ona zdrava”. Ističe kako je tada lakše suočiti se sa svim situacijama u životu, živjeti jer Isus liječi. Isus je onaj čije je ozdravljenje najvažnije i najpotrebnije i On nam treba, a Njegove su riječi snažne, naglašava da je On Ljubav koja liječi i bez koje ne možemo živjeti. Zaključuje da prema samima sebi budemo strogi, ali i blagi da volimo svoju dušu, svoju nesavršenost jer nas je Bog baš takvima htio kakvima nas je stvorio i da baš takvi hodamo ovim svijetom i vjerujemo u plan kojeg On ima s nama i za kojega nas je odabrao.
“Svatko od nas je od Boga izabran”, naglasio je. Također je potaknuo da treba Bogu zahvaliti za sve i na ljudima koji nam pomažu u tim našim životnim teškoćama. Potaknuo je na korizmeno odricanje u slobodi bez naglašavanja istoga i svađe nego živjeti u svrhu služenja Bogu i pojačati svakodnevne dublje i kvalitetnije molitve i djela milosrđa. Zaključuje: “potrebno je jačati se u opraštanju, radi nas samih da ne budemo zarobljeni i da ne budemo oni koji negodujemo, nego mijenjamo svoju narav. Biti dobar prema drugima to je najvažnije u korizmi, a to nije slabost već naprotiv, duhovni način odnosa prema drugima milosrđe mi je milo, a ne žrtva – uz tu duhovnu dimenziju dolazi plod”.
Na kraju misnog slavlja nakon Božjeg blagoslova zaorila se himna “Bog te ljubi” koju su uz pokrete otpjevali svi sudionici. Svojim talentom, glazbom i glasovima misno slavlje pratili su na gitarama sestra i brat, Emanuela i Gabrijel Sertić iz Đakova. „Radosni smo što smo mogli dati svoj doprinos i uvijek smo na raspolaganju“ – rekli su Sertići.
Sve prisutne pozdravio je Povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom vlč. Alojz Kovaček i izrazio radost što je mogao biti prisutan, a u program i tijek susreta uvela je tajnica Povjerenstva i vjeroučiteljica Anita Bošnjak te najavila nastup učenika prvih razreda OŠ Vladimir Nazor iz Đakova sa svojim učiteljicama Marijetom Grubeša i Anom Brataljenović. Kako bi se svi zajedno povezali i osjećali radosno otplesali su i otpjevali pjesme: Budi sretan budi nasmijan, ja želim ti dobar dan, Kišica, Lokva i Kad si sretan. Nakon predivnih izvedbi začuo se veliki pljesak publike.
Drugi dio susreta činio je duhovni nagovor za roditelje i kreativne radionice za učenike i osobe s invaliditetom. Duhovni nagovor kroz predavanje je vodio također vlč. dr. Stjepan Radić. Protumačio je osjećaj sve prisutne ljutnje i krivnje, a ponajviše kada je ljutnja roditelja osoba s invaliditetom naglašena prema Bogu. Istaknuo je važnost da Bog za svakog čovjeka ima plan i obećanje da će s čovjekom biti u svakoj njegovoj situaciji. Također je istaknuo da je potrebno da čovjek dopusti Bogu da mu pomogne da odbaci onu krivnju koju osjeća kao roditelj onda kada ne provede svaki trenutak sa svojim djetetom jer ponekad požele vrijeme za sebe i svoju ugodnost, što dovodi do zaključka da je važno povjerovati Bogu jer ono što nam On daje, daje jer nas poznaje i siguran je što čovjek može, a što ne može činiti. Svaki čovjek pozvan je osloniti se na Boga i u neprestanoj borbi u rješavanju životnih situacija, teškoća i nošenju svakodnevnih križeva.
U isto vrijeme uslijedile su kreativne radionice za osobe s invaliditetom i prvašiće koje su vodile članica Povjerenstva s. Marija Klara, vjeroučiteljica Anita Bošnjak te volonterka Marija Cvitić. Svi su pokazali svoju kreativnost i izrađivali s temperama vesele portrete svojih dlanova koje su izvjesili na pano, a ni osmijeha nije nedostajalo pa su ga podijelili jedni s drugima izrađujući ih od papira u omiljenim bojama. Susret je završio zajedničkim domjenkom uz pizzu, sok i kolače nakon kojeg je uslijedila pjesma i ples sudionika. Cijeli susret popratila je Laudato televizija i Radio Đakovo kojima su roditelji, organizatori i osobe s invaliditetom mogli reći svoje dojmove i doživljaje sa susreta. Sklopljena su i nova prijateljstva te očekivanje sljedećega susreta. Anita Bošnjak
