ĐAKOVO (TU) – U četvrtak 14. studenoga ove godine, nadbiskup đakovačko-osječki mons. dr. Đuro Hranić posjetio je zajednicu Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu. Na početku susreta, nadbiskupa je u ime sjemenišne zajednice pozdravio rektor dr. Stjepan Radić, istaknuvši nadbiskupovu ulogu svojevrsnog prvog odgajatelja sjemenišne zajednice te onoga koji, na temelju crkvenih dokumenata, daje smjernice formacije uopće.
Svoj razmatranje nadbiskup je započeo molitvom i promišljanjem nad nekoliko redaka Ivanova evanđelja „Reče stoga Isus dvanaestorici: Da možda i vi ne kanite otići? Odgovori mu Šimun Petar: Gospodine kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga.“ (Iv 6, 67 –68). Ovom molitvom nadbiskup je ukazao bogoslovima na to kome su došli i prema kojem cilju idu, a to je svećeništvo, postati alterChristus. Nadbiskup je svoj nagovor temeljio na Isusovom euharistijskom govoru učenicima, donijet u šestom poglavlju Ivanova evanđelja. Kao važna figura ovog evanđeoskog izvještaja istaknut je Petar koji je, zajedno sa ostalim učenicima i mnoštvom, ostao iznenađen i zatečen. Oni su morali odustati od njihovih vizija Isusova puta i prihvatiti Njegov, od Oca određeni put, a to je put križa. Nadbiskup je ovdje istaknuo kako svaki čovjek bježi od križa poput Petra, no vjera se mora prokušati kroz krizu.
Svaki čovjek, a prije svega svećenik i bogoslov, treba uvijek biti spreman mijenjati se, rasti i napredovati u svojoj formaciji suobličavajući se tako u konačnici samom Isusu Kristu. Pozvao ih je da stoje iza svojih riječi i djela te da se njihov pristanak na Božji poziv očituje i vidi u čitavom njihovom životu i djelovanju. Posebno je istaknuo radikalizam vjere bez kojeg jedan svećenik i bogoslov nikako ne mogu opstati. Taj se radikalizam vjere treba očitovati u tome koliko osoba dopušta da je Isus Krist oblikuje, odnosno da jednog bogoslova u njegovoj formaciji posliči samome Sebi te s njime u konačnici provodi svoj spasenjski plan. Zato je nadbiskup bogoslovima stavio na srce da ne životare tj. ne žive od danas do sutra već da žive život u punini tj. čitavim svojim bićem prihvate Isusov poziv i odvaže se u avanturu hoda s Njime. Za kraj svojeg nagovora nadbiskup Hranić povukao je paralelu s prispodobom o Milosrdnom Ocu u kojoj su svi akteri ove prispodobe pozvani biti milosrdni otac. Nakon nagovora uslijedila je neformalna diskusija odnosno razgovor bogoslova s nadbiskupom Hranićem.
Potom su u kapeli Sjemeništa bogoslovi i poglavari, zajedno s nadbiskupom Hranićem, slavili Liturgiju Večernje, a potom i euharistijsko slavlje. U svojoj je homiliji mons. Hranić bogoslovima predstavio lik i djelo hrvatskog mučenika sv. Nikole Tavelića, te ih kroz njegovu osobnost pozvao da znaju hrabro i ponizno svjedočiti svoju vjeru u vremenima koja su drugačija, ali ne manje izazovna od onih u kojima je živio prvi hrvatski svetac. Petar Tustanovski
