ĐAKOVO (TU) – Generacija svećenika i laika koja je 1948. započela formaciju u tadašnjem Nadbiskupijskom dječačkom sjemeništu na Šalati u Zagrebu, okupila se 19. rujna u Đakovu. Među jedanaestoricom okupljenih bili su i nadbiskup u miru Marin Srakić te njihov tadašnji odgojitelj p. Petar Galauner, koji je u kolovozu o.g. proslavio dijamantni svećenički jubilej – 60 godina svećeništva.
Središnji dio susreta bilo je misno slavlje u kapeli Bogoslovnog sjemeništa
u Đakovu, koje je predvodio nadbiskup u miru Marin. Okupljenim kolegama izrazio je dobrodošlicu u Đakovo. „Godinama se sastajemo i radosno prebiremo godine našeg djetinjstva, mladosti, života kao odraslih vjernika, svećenika“, rekao je nadbiskup Marin, pozivajući okupljene da u molitve uključe braću i kolege koji su ih napustili, sve odgojitelje, poglavare, profesore, one koji se brinuli o njima tijekom školovanja.
U svojoj propovijedi
promišljao je o odluci o dolasku u dječačko sjemenište, gdje su uz pomoć poglavara, molitve i milosti Božje mogli promisliti gdje ih u stvari Bog zove. Među ključnim čimbenicima toga odgoja istaknuo je odgojitelje, prvenstveno Krista – prvog odgojitelja. Ključnu ulogu imali su i njihovi biskupi, provincijali, koji su dali svoj pristanak da kandidat može biti primljen u sjemenište. Nadalje, istaknuo je važnost poglavara: „Kroz osam godina u jednom sjemeništu, a kasnije u drugima, bili su mnogi, različiti i svaki od njih dao je svoj doprinos našoj formaciji. Ti su ljudi bili naša starija braća.“
Nadalje, 
nadbiskup je istaknuo važnost obitelji, koja je imala svoj utjecaj na njihov razvoj te naglasak stavio na školu: „Hvala Bogu, imali smo milost da smo imali profesore koji su doista ozbiljno shvatili svoj poziv. Među ostalim, učili smo sveopću povijest te slavnu i tragičnu povijest svoga naroda, učili su nas za narod, da zavolimo svoj narod, ali nipošto ne zanemarimo narode oko sebe. Nismo nikada odgajani u nekakvoj mržnji prema drugima, već uvijek u otvorenosti.“
Na kraju homilije nadbiskup Marin zaključio je kako ih je na zajedničkim okupljanjima sve manje, ali njihova uspomena i znak zahvalnosti prema Bogu za godine koje su proveli zajedno nipošto ne jenjavaju. Tijekom poslijepodneva, okupljeni članovi generacije posjetili su i Vikarijat u Osijeku. A. Banović
