ĐAKOVO (TU) – Službom riječi u đakovačkoj katedrali, u ponedjeljak, 24. ožujka 2025. započeo je 24. po redu susret djelatnika u stranačkom i politikom životu Đakovačko-osječke nadbiskupije u godini Jubileja. Službu riječi predvodio je mons. dr. sc. Vladimir Dugalić, profesor moralne teologije i socijalnog nauka Crkve na KBF-u i kanonik Prvostolnoga kaptola. Nazočili su đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić i pomoćni biskup Ivan Ćurić.
Drugi dio susreta odvijao se u Strossmayerovoj dvorani KBF-a gdje je pozdravnu riječ sudionicima uputio mons. Hranić, a zatim je dr. Dugalić održao izlaganje Kršćanska nada – krepost političara.
Dr. Dugalić je izlaganje započeo tumačenjem povijesnog i biblijsko-teološkog konteksta ustanovljenja jubilejske godine iz Levitskog zakonika koja je osim poziva na svetost uključivala i snažnu socijalnu dimenziju Izraelskog naroda. „I papa Franjo nastoji dati ovoj jubilarnoj godini socijalnu komponentu. 
I danas je Jubilej događaj koji nas potiče da težimo uspostavi Božje oslobađajuće pravde diljem svijeta,“ naglasio je dr. Dugalić pozivajući se na papinu poruku za Svjetski dan mira 2025. Papa je također pozvao međunarodnu zajednicu da poduzme mjere za otpis vanjskog duga, priznajući postojanje ekološkog duga između Sjevera i Juga. To je poziv na solidarnost, ali prije svega na pravednost. Papa poziva i na čvrstu opredijeljenost za promicanje poštivanja dostojanstva ljudskog života od začeća do prirodne smrti, kako bi svaka osoba mogla voljeti svoj život i s nadom gledati u budućnost, želeći razvoj i sreću za sebe i svoju djecu. Bez nade u život, naime, teško da će se u srcima mladih javiti želja za rađanjem novog života. Papa ističe kako svi moramo raditi na tome da se otkloni svaki izgovor koji bi mlade ljude mogao potaknuti da svoju budućnost smatraju beznadnom ili da kuju osvetu za prolivenu krv svojih dragih. Budućnost je dar koji nam treba omogućiti da prevladamo pogreške iz prošlosti i gradimo nove putove mira, tumačio je dr. Dugalić.
Ukratko je predstavio i papinu bulu jubileja Nada ne razočarava te protumačio etimologiju riječi nada odnosno ufanje i razliku između tih dvaju riječi: „Nadati se, čin je cijela čovjeka, a ne samo njegova duha. Nada je težnja, a ne spoznaja, ali pretpostavlja neku spoznaju. U teološkom smislu, nada se očituje kao krepost ufanja u Božju prisutnost i ojačava nas u suočavanju sa životnim poteškoćama. Ono se sastoji u pouzdanoj kršćanskoj molitvi. Očituje se i u kršćanskoj strpljivosti i ustrajnosti.“
Dr. Dugalić je govorio i o grijesima protiv kreposti ufanja koji se očituju u očaju i preuzetnosti. Očaj se očituje u nedostatku prave želje za božanskim dobrim, a dolazi od nedostatka ljubavi prema Bogu. Često se očituje i duhovnoj lijenosti, jer je strah od duhovnog zalaganja koje traži nasljedovanje Krista jači od želje da se postigne zajedništvo ljubavi s Bogom. Grijeh preuzetnosti izvire pak iz oholosti.
„Strpljivi ljudi su tkalci dobra. Uporno žele mir, i premda su neki u žurbi i htjeli bi sve i odmah, strpljivost ima sposobnost čekanja. I kad su mnogi oko njih podlegli razočaranju, oni koji su oduhovljeni nadom i strpljivi kadri su prebroditi i najtamnije noći. Nada i strpljivost idu zajedno. Nada je krepost onoga koji ima mlado srce; i godine tu ne igraju nikakvu ulogu.“
Zatim je prof. Dugalić naglasio da je vrijeme superiornije od prostora i da je pokretanje procesa pametnije od okupacije prostora. „U svom društvenom životu uvijek imajte hrabrosti pokrenuti procese. To je kreativnost i to je također zakon života.“
Govoreći o papinoj enciklici Fratelli tutti spomenuo je populizam kao zapreku u promicanju općeg dobra i socijalnog nauka Crkve.
„Živ, dinamičan narod, narod s budućnošću jest onaj koji je stalno otvoren za nove sinteze, sposoban u svoje krilo prihvatiti ono što je različito. Da bi to postigao ne mora negirati sebe već biti spreman pokrenuti se, propitivati, proširiti se i obogatiti u susretu s drugima i tako se može razvijati“. Istinska politika mora biti služenje koje okuplja oko zajedničkih projekata, a istovremeno je spremna ustupiti mjesto drugima u traganju za općim dobrom. Dobra politika združuje ljubav s nadom i s povjerenjem u ljude, a nezdravi populizam nastaje kada se pretvori „u sposobnost nekog pojedinca za stjecanje potpore u svrhu političkog iskorištavanja kulture naroda, pod bilo kojim ideološkim predznakom, u službi svojih osobnih planova i vlastitog održavanja na vlasti“.
O veličini politike rečeno je da se očituje u sposobnosti misliti na dugoročno opće dobro, a ne podređivati svoje interese izbornim svrhama. Političari su pozvani „brinuti se o potrebama pojedinaca i zajednice.“ Izostanak dijaloga dovodi i do toga da se nitko ne bavi općim dobrom, „već stjecajem probitaka koji pružaju moć ili, u najboljem slučaju, nametanjem vlastitog načina razmišljanja. Na taj se način razgovori svode na puke pregovore kako bi svatko mogao prigrabiti svu moć i najveću moguću korist“.
„Vjera pruža temelj spoznaje i povjerenja u Božja obećanja. Ufanje oživljava povjerenje da će se Božja obećanja ispuniti i potiče nas da ih tražimo. Ljubav ostvaruje cilj ufanja i dovodi nas u potpuno zajedništvo s Bogom. U ovom suodnosu, ufanje je dinamična krepost koja povezuje vjeru kao početak i ljubav kao krajnji cilj ljudskog odnosa prema Bogu. Franjo ističe: „To je uloga Crkve: oduševiti druge nadom, jer bez nje se upravlja sadašnjošću, ali se ne gradi budućnost. Bez nade bismo bili upravitelji, akrobati sadašnjosti, a ne proroci i graditelji budućnosti.“ Stoga, kršćanska nada je uistinu krepost (suvremenog) političara“, zaključio je izlaganje dr. Dugalić.
Nadbiskup Đuro je zahvalio dr. Dugaliću na bremenitom izlaganju te pozvao sudionike da iznesu svoje osvrte na izlaganje, odnosno koje znakove nade prepoznaju u hrvatskom društvu, a koja su ponašanja suprotna kreposti nade jer se u vidu obraćenja treba suočavati i s takvim elementima u društvu (korupcija, populizam i ekonomija koja preuzima glavnu riječ…).
Nekolicina sudionika u svom je obraćanju istaknula znakove nade u hrvatskom društvu a to su: ekonomski rast i razvoj; zaustavljen je val iseljavanja mladih ljudi koji se sve više vraćaju u domovinu; sve više postajemo pravna država; plaćaju se porezi; dogodili su se određeni pomaci u pronatalitetnoj politici i sve je više prisutna svijest o važnosti demografske obnove društva. Promicanje jednake važnost majke i oca u odgoju djeteta i sposobnost odricanja u svrhu prihvaćanja novog života i podizanja djeteta. Podizanje svijesti da brak muškarca i žene kao temeljne stanice jednoga društva i njegova napretka mora biti na prvome mjestu kako bi došlo do demografske obnove su također znakovi nade.
Što se tiče koruptivnoga ponašanja vidljivo je da se u cijelom društvu mijenja svijest i spoznaja da je korupcija zlo i da nanosi štetu čitavome društvu i da u tom smislu društvo ipak određenim koracima ide naprijed. U svemu tome važno je biti postojan u borbi protiv korupcije imati i krepost ufanja da je sve ono što je časno i dobro, pošteno upravo ono što se isplati na duge staze i za izgradnju zdravoga društva, moglo se čuti na susretu.
Istaknuta su i velika okupljanja uglavnom mladih ljudi na dočeku sportaša ili domoljubnim koncertima koji svojim zajedništvom i ljubavlju prema domovini zrače pozitivnom snagom iskrenom ljubavlju prema vlastitom identitetu koji je otvoren za zajedništvo s drugima te da je i to jedan od znakova nade hrvatskoga društva. Mons. Hranić je zaključio intervente sudionika izjavom: „Pitanje svih pitanja je odnos prema životu.“
Na kraju susreta nadbiskup Đuro je svakom od sudionika darovao: Pastirsko pismo hrvatskih biskupa Na kršćanskim temeljima u zajedništvu Crkve, hodočasnici nade; Encikliku Fratelli tutti i Priručnik Na putu prema brizi za zajednički dom: 5 godina od Laudato Si.
Ovogodišnji susret na poseban je način obilježen pohodom đakovačkoj Prvostolnici jer se time željelo priključiti proslavi Svete jubilejske godine u zajedništvu s cijelom Nadbiskupijom. Tiskovni ured
