ILAČA (TU) – Studijski dan u prigodi obilježavanja 150. obljetnice Gospe Ilačke na Vodici, koja se obilježava pod geslom “Izvore divni, Majko nam sveta, Ilačka Gospo, moli za nas!”, održan je 25. svibnja 2015. u Hrvatskom domu u Ilači. Studijski dan organizirali su Hrvatski mariološki institut (HMI) Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Đakovačko-osječka nadbiskupija, Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku te Svetište Gospe Ilačke.
Program je započeo pozdravom dobrodošlice domaćega župnika i upravitelja Svetišta vlč. Ivana Đakovca, a potom se nazočnima mons. dr. Vlado Košić, biskup sisački i predstojnik HMI. “Ova 150. obljetnica dobar je razlog da se danas čujemo razmišljanja i pouke o ovom svetištu, koje zasigurno ima važnu ulogu u povijesti našeg naroda ovdje u hrvatskom Srijemu. Marijanska pobožnost karakteristika je hrvatskih vjernika, i to je konstanta od dolaska Hrvata na ovo područje, to je dio našeg katoličkog identiteta, što se potvrdilo kroz stoljeća”, rekao je biskup Košić, zaželjevši plodonosan dan koji će sve okupljene još više osvijesti u shvaćanju Marijine važnosti za kršćanski život i nacionalni identitet.
Okupljene je pozdravio i đakovačko-osječki nadbiskup mons. dr. Đuro Hranić, zahvalivši svima koji su omogućili i pridonijeli organiziranju studijskoga dana. Ukratko je podsjetio na događanja otprije 150 godina, kazavši kako su kroz sve te godine, zbog mudrog pastoralnog pristupa župnika i biskupa, ostali izvor vode, postojano okupljanje vjernika i zdrava marijanska pobožnost. “Biskupija nikad nije imala problema s pretjerivanjima vjernika koji trče za čudesima, niti je morala reagirati zbog pozivanja na nepriznata ukazanja ili radi nezdrave pobožnosti koja inzistira na ozdravljenjima. I tako je to ostalo sve do danas. Ilača je jedno od 5 najposjećenijih lokalnih marijanskih svetišta u našoj nadbiskupiji, po broju hodočasnika odmah poslije Aljmaša i Slavonskog Broda: mjesto zdrave marijanske pobožnosti u kojemu se živi i upija marijanska duša našega hrvatskoga naroda”, rekao je nadbiskup Hranić, čestitajući 150. obljetnicu Svetišta.
Predavanja prvoga dijela
Uslijedio je niz predavanja koja je moderirao mons. Luka Marijanović. Prvo predavanje, na temu “Srijem u političko-društvenome kontekstu druge polovice 19. stoljeća”, održala je doc. dr. sc. Kristina Milković Šarić. Na početku ističe kako se u pripremi predavanja suočila sa činjenicom pomanjkanja znanstvenih radova koji se bave Srijemom u drugoj polovici 19. st. te dodaje kako je jedan od uzroka nedovoljne istraženosti ovoga područja posljedica slabe očuvanosti arhivskoga gradiva. Navodi kako je područje Srijema, gledajući iz povijesne perspektive, bilo uklopljeno u slavonski regionalni identitet. Drugu polovicu 19. st., napose 60-te, 70-te i 80-te godine, predavačica karakterizira vremenom velikoga prijelaza iz tradicije u moderno društvo, koje nije imalo samo pozitivne, već i negativne posljedice, kako na društvenoj, tako i na pojedinačnoj razini. Općepolitičke i građanske slobode koje su tada uvedene neosporno zaslužuju pozitivno vrednovanje, no na razini društva, kulture, mentaliteta i svakodnevice, prijelaz iz staleškog u građansko društvo bio je dugotrajan i tegoban. “Vrijeme koje promatramo bilo je poput današnjega – vrijeme u kojemu su pojedinci tražili točke vrijednosnoga sustava kojemu će se prikloniti, jer je bilo nestabilno u svakome pogledu”, zaključuje doc. dr. Milković Šarić.
“Voda kao izvor filozofskog promišljanja” tema je o kojoj je izlagao doc. dr. sc. Šime Šokčević, koji je predavanjem pokušao dokučiti zašto otac filozofije i prvi filozof na svijetu, začetnik jonske filozofije prirode – Tales govori baš o vodi kao počelu te zastupa tezu da je voda izvor filozofskog promišljanja. Dosadašnja objašnjenja zbog kojih je voda počelo, predavač je podijelio u tri kategorije: biološko-fiziološka, geografska i religijsko-teološka, rekavši kako, prema njemu, religijsko-teološka daju najkvalitetnije objašnjenje zašto Tales navodi baš vodu kao počelo. Ističe kako se Tales ne samo kao prvi filozof, već i kao teolog bavi pitanjem biti božanskog te prvi shvaća pojam o jedinstvu u razlici. Držeći se ideje o jedinstvu, pokušava objasniti evidentnu raznovrsnost mnoštva što je ključna točka gdje se vidi da Tales pravi prijelaz od mita prema znanosti i filozofiji i time po prvi put postavlja pitanje o Jednom. Predavač potvrđuje Talesov značaj tezom Tome Akvinskog u komentaru na Aristotelovu Metafiziku gdje Toma jasno ističe da je upravo Tales tvorac spekulativne filozofije, jer je jedini od sedam mudraca istraživao uzroke stvari, dok su se svi ostali zapravo bavili moralnim pitanjima. Zaključno, predavač se pita koliko smo u današnjem svijetu kadri i raspoloženi prepoznavati ne samo u vodi, nego u čitavoj stvorenoj stvarnosti Onu koja rađa Boga i čovjeka, Isusa Krista preko kojega, iako do kraja neshvatljivo, možemo iskusiti tog Boga, te o njemu znati puno više od onoga što su Tales i drugi grčki filozofi samo naslućivali?
Uslijedilo je predavanje prof. dr. sc. Karla Višatickog “Isus,izvor žive vode”, u kojemu je naglašeno kako se, polazeći od starozavjetnih tekstova koji govore o stvaranju svijeta, od samog početka govori o važnosti vode. “S jedne strane, voda je silna moć, ima snagu koja može ugroziti i uništiti, a s druge strane, ona je izvor života, kako prikazuje drugi izvještaj o stvaranju”, rekao je predavač, navodeći nekoliko primjera: pripovijest o općem potopu upotrebljava vodu kao instrument kazne za čovječanstvo; u tom kontekstu spominje tekst iz 1 Pt koji preuzima motiv Noine lađe i govori o vodi krštenja koja pere, čisti od grijeha; Ezekielove tekstove koji govore o vodi koja čisti, stvara novog čovjeka jer pere grijeh pojedinca i naroda, odnosno o vodi koja izvire iz novog jeruzalemskog Hrama, koja je zapravo voda života, prije svega života biljnog i životinjskog svijeta, ali kao metafora, voda života općenito, pa i voda vječnog života. Podsjeća na tekst Ivanova Evanđelja, Isusov razgovor sa Samarijankom te na tekst koji govori o Isusu na križu, koji ponovo govore o vodi kao tekućini, ali isto tako uzimaju vodu kao metaforu (vječnoga) života. Zaključuje primjerom iz Knjige Otkrivenja, gdje ponovo nalazimo Isusa kao Jaganjca u gradu u kojem izvire i iz kojega teče voda koja život znači: “Mi bismo kršćani trebali biti svjesni da u nama teče ova živa voda koja svuda kuda prođe donosi život ili bi trebala donositi život.”
Dr. sc. Boris Vulić održao je izlaganje “Zašto nam Bog govori po Blaženoj Djevici Mariji?”, u kojem govori kako se u pristupima Gospinim ukazanjima, uz bitno razlikovanje između Božje objave i privatnih objava, treba posvetiti i pitanju što privatne objave jesu u odnosu na Crkvu. Izlaganje je bilo podijeljeno u tri dijela: zašto Bog daje ukazanja, zašto se ukazuje Gospa te što nam Bog govori po njezinim ukazanjima? Polazna istina za pozitivno razumijevanje ukazanja je Božje slobodno i trajno djelovanje u povijesti, koje u sebi uključuje i mogućnost ukazanja shvaćenog kao posredovanje “novih članaka proroštva” za Crkvu. Ukazanja, dakle, treba vrednovati u okviru karizme proroštva po kojoj nam Bog, koji ljudima dolazi preko ljudi, daje nove imperative za konkretne situacije te ukazuje na ono što je za spasenje bitno, ali zaboravljeno. U činjenici da je najviše Gospinih ukazanja ogleda se istina vjere da je Marija na nebo uznesena Majka Kristova i Majka Crkve, koja i dalje – i po svom proslavljenom tijelu – otajstveno i jedinstveno sudjeluje u vremenu svoje djece. Odgovor na pitanje što nam Bog govori po Gospinim ukazanjima dr. Vulić je sažeo pod tri vida: ona nam na jedinstveni način tumače tko je Marija u Božjem naumu spasenja, koja je narav i poslanje Crkve te nam otkrivaju nebo kao stvarnost koja je prebliska zemlji, odnosno Boga koji je preblizak čovjeku i nikad ravnodušan spram povijesti. Izlagač je na koncu ukazao i na važnost Crkve u razlikovanju pravog i lažnog proroštva te zaključio: “Istinsko ukazanje ne želi biti hrana našoj radoznalosti niti želi da se besplodno zatvorimo u njega, već nas upućuje da težište svoga života, vjere i teologije vratimo na Boga.”
O sličnostima i razlikama Lurda i Ilače govorio je fra Petar Lubina. Navodi što se dogodilo u Lurdu, a što u Ilači, u predavanju se zadržava na vidiocima, na onomu što se pričalo, čulo, kako su ukazanja priznata, o širenju štovanja, o izvorima u Lurdu i Ilači, ukazujući na brojne različitosti. Ipak, dodaje kako oba mjesta ujedinjuje Isusova majka Marija, službena Crkva priznaje njihovu autentičnost, u oba mjesta dolaze hodočasnici. “I jedno i drugo svetište na svoj način postaju mjesta u kojima se puk susreće s Bogom, u njima doživljava živu prisutnost Božju i Majke Gospodinove koja ga okuplja svojom majčinskom ljubavlju i upućuje na svoga Sina. Njoj u svetištu velikodušnije otvara srce i dušu, obraća joj se svojim molitvama i njezinu zagovoru preporučuje sebe i svoje potrebe, osjeća se ljubljenom djecom u naručju dobre Majke koju je Gospodin s križa povjerio ljubljenom učeniku i poput ljubljenog učenika svaki od njih na neki način uzima k sebi i stavlja u središte svoga života”, kazuje fra Petar Lubina.
Predavanja drugoga dijela Studijskoga dana
Drugi niz predavanja moderirao je prof. dr. sc. Ivan Karlić, a prvo predavanje, na temu “O molitvenicima Gospi Ilačkoj”, održao je prof. dr. sc. Vladimir Dugalić. Na početku je naglasio važnost razumijevanja vremenskoga konteksta u kojemu su molitvenici nastali. Pri tom je naveo kako su do sredine 19. stoljeća svi naši molitvenici bili liturgijski priručnici; sve do događaja u Lurdu, koji je imao dalekosežno značenje. To vrijeme nosi promjenu društvenih odnosa (pad feudalizma, sekularizaciju, prodor liberalizma, rast racionalizma…), na što Katolička Crkva, potaknuta ukazanjima u Lurdu, odgovara širenjem pučkih pobožnosti i religioznosti, osnivanjem bratovština… U prvi plan dolaze marijanski molitvenici sa samo jednom zadaćom – pobožnost BDM. Uz to, pojavljuju se molitvenici na čast drugim svecima i u konačnici priručnici za pojedine bratovštine, koji su njegovali samo jedan specifičan vid pobožnosti. Govoreći o molitvenicima Gospi Ilačkoj, ističe prvi s početka 20. st. – Pjesme i molitve Dragoj Gospi Ilačkoj, na 16 stranica, tadašnjega kapelana ove župe Pavla Matijevića i njegova kasnija, proširena izdanja. Predavač naglašava kako se molitvenici Gospi Ilačkoj mogu staviti u kontekst onoga što Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji iz 2002. godine predlaže svetištima, napose onima koji promiču marijansku pobožnost te zaključuje kako Ilača pruža ozbiljan i zdrav temelj kršćanske pučke pobožnosti.
“Marija – uzor vjerničkog života u molitvenim tekstovima Zbirke misa o slavlju Blažene Djevice Marije” naslov je izlaganja Tomislava Filića. Kroz molitve spomenute Zbirke, koja se može smatrati dodatkom Rimskoga misala, izlagač je tražio odgovore na pitanja: Kakva je bila Marija? Što Marija pokazuje svijetu današnjice? Može li Djevica iz Nazareta biti uzor vjerničkom životu i u novom tisućljeću? Zaključuje kako vjernici, po uzoru na BDM, mogu nositi spasenje i radost Elizabetinom domu, s vjerom primati navještenje Gabrijelovo, u Nazaretu živjeti skrovito, u Kani se zauzeti za one koji su u potrebi, činiti ono što Krist uči u Evanđelju, sudjelovati u potrebama Crkve, biti učenici utjelovljene Riječi, tražiti Božju volju i vjerno je vršiti, moliti da im Bog da milostivo srce prema grešnicima, razmišljajući Marijine riječi i primjere truditi se odustati od grijeha i vršiti Kristove zapovijedi, pretjecati jedni druge u nošenju Krista Ivanu u Elizabetinoj utrobi te privlačiti primjerom, grijati ljubavlju i pomagati neprestanom molitvom da se Krista navijesti svemu svijetu…
Uslijedilo je predavanje vlč. Pavla Madžarevića “Gospina svetišta Slavonije i Srijema u poeziji svećenika Mitra Dragutinca”, u kojemu izlagač kazuje kako Dragutinac o većini Gospinih svetišta u Slavoniji i Srijemu piše u članku “Marija u našoj sredini”, gdje duboko zadire u povijest, govoreći o vjekovnoj ljubavi kršćanskoga puka prema Mariji: “Dragutinčeve marijanske pjesme odišu tihim rodoljubljem, nježnom zaljubljenošću u Slavoniju i Srijem, u šokačke krajeve. U njima se osjeća miris zreloga klasja, šum hrastovih šuma, žubor slavonskih, savskih… voda. Odišu suosjećanjem zbog teškoga života vrijednih Šokaca i brigom za njihove duše. Oni mole Mariju da zalutale izvede na put, pohodi samotne duše i uvede ih u raj. Iz svih tih svetišta uzdizale su se, a u mnogima od njih se još i danas uzdižu pobožne molbe vjernoga puka, koji joj, često umoran od daleka puta, zanosno pjeva stavljajući pred nju ‘svoje radosti i nade, žalosti i tjeskobe’.” Nadalje, izlagač ističe kako Dragutinac zgusnuto, ali povijesno dokumentirano i vrlo profinjenim stilom govori o okolnostima nastanka pojedinog svetišta, o hodočasničkim mjestima i hodočašćima u tada Bosanskoj i Srijemskoj biskupiji, pišući tako o Moroviću, Lučici, Bapskoj, Šumanovcima, Karlovcima, Tekijama, Aljmašu, Dragotinu, Sotinu, Ilači i Zemunu.
Posljednje predavanje, “Osnutak i djelovanje Hrvatskoga mariološkog instituta” izložio je fra Gabrijel Hrvatin Jurišić, član HMI. Podsjetio je na povijesne činjenice zbog kojih je 1974., uz podršku Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, Biskupske konferencije i fra Karla Balića, Institut osnovan unutar KBF-a. Ističe kako je HMI sudjelovao na gotovo svim međunarodnim i nacionalnim mariološko-marijanskim kongresima, organizirao nacionalne znanstvene simpozije na kojima je okupljao stručnjake s različitih područja znanosti i obradio brojna marijanska pitanja s hrvatskog područja te do sada objavio oko 17 svezaka u kojima je odgovorio na mnoga pitanja te dao brojna objašnjenja vezana uz kulturnu, teološku i povijesnu tematiku. “Međutim, nikada nije gotovo. Dao Bog da Institut, pod vodstvom svoga predstojnika, ide još dalje i radi na slavu Božju, na korist cijeloga naroda i na čast BDM, Kraljice Hrvata”, rekao je zaključujući predavanje fra Gabrijel.
Predstavljanje knjige Gospa Ilačka – Marijansko svetište na Vodici
Studijski dan nastavljen je predstavljanjem knjige Gospa Ilačka – Marijansko svetište na Vodici, autora Ivana Karlića i Tomislava Filića. Knjigu su predstavili mons. mr. Luka Marijanović, doc. dr. Kristina Milković Šarić te sami autori. Mons. Marijanović je istaknuo kako se radi o povijesno-pastoralno-religioznom vodiču, sveobuhvatnoj knjizi vrijednoj pozornosti. Knjiga donosi povijest nastanka svetišta, njegov smještaj i razvoj pobožnosti, prikazuje aktivnosti gradnje i uređenja te donosi iskustva primljenih milosti i svjedočanstva ozdravljenja. 
Također, obuhvaćena su i ratna stradanja, posebno za vrijeme Domovinskoga rata. Na kraju izdanja autori govore i o budućnosti svetišta, ističući želju da se ono što brižnije obnavlja i uređuje, a napose naglašavaju potrebu promicanja njegova pastoralnoga i duhovnog značenja.
Dr. Kristina Milković Šarić istaknula je kako su autori prikupili svu literaturu koja se mogla povezati s poviješću Ilače i životom njezinih stanovnika i povezali je u osmišljenu cjelinu u kojoj dominira dijakronijska perspektiva. “Nije riječ samo o povijesti jednoga mjesta, već o prikazu koji povezuje prošlost, sadašnjost i budućnost, a ta perspektiva u središtu ima samo jednu točku – Marijino svetište na Vodici”, rekla je dr. Milković Šarić, dodavši kako su primarni i prvorazredni izvori za istraživanje povijesnoga tijeka bile kanonske vizitacije. Ilustrativni materijal dosljedno prati tekst knjige i svjedoči da su nakon rata svetište i cijelo mjesto zaživjeli u punoj životnoj i duhovnoj snazi.
Misno slavlje
Okupljeni su se potom uputili “na Vodicu” te se u prostoru Svetišta pomolili u kapeli pred slikom Gospe Ilačke, a susret je završio svečanim misnim slavljem u prepunoj župnoj crkvi sv. Jakova. Uz nadbiskupa Hranića i generalnog vikara mons. Ivana Ćurića, te dvadesetak svećenika, misnom slavlju predsjedao je mons. Vlado Košić. U homiliji je govorio o Mariji, nazvavši je “srcem Crkve”, središtem duhovne topline koje potiče živu Crkvu da bude učenica Kristova, vjerna Duhu Svetomu. “Mariju i ovdje u Ilači promatramo kao majku koja svojim zagovorom 
kroz dugu povijest omogućuje vjernicima da prebrode različite poteškoće i sa svojih krivih ili slijepih putova znaju pronaći pravi put do sebe, do svojih bližnjih, do Boga, a to znači do punine života. Ona ovdje, u ovom znaku vode, vodice koja je blagoslovljena, daje znak koliko je nama kršćanima bitno naše krštenje”, rekao je biskup Košić.
Okupljeni puk biskup je pozvao na molitvu: “Molimo se da bude krštenja, a to znači da se prvenstveno molimo da bude života, rođenja, 
jer milost uvijek pretpostavlja dar. Molimo u ovom našem hrvatskom svetištu za naše obitelji – da budu velikodušne, da prihvaćaju brojnu djecu, da naš narod ne izumre, već da ima budućnost, da Marija, koja je majka i roditeljica, isprosi našim majkama hrabrost života i po svom zagovoru izmoli Duha Svetoga koji je duh hrabrosti, duh budućnosti, da budemo zajednica Kristovih učenika, da Crkva živi i napreduje u našem narodu i da ima budućnost.”
Prije završnog blagoslova okupljeni su uprli poglede u kip Gospe Ilačke te joj uputili molitvu, a župnik Đakovac zahvalio je biskupima i svećenicima, te svima koji su pridonijeli svečanosti ovoga dana, napose Majci Božjoj Ilačkoj. A. Banović
