OSIJEK (TU) – U utorak 26. veljače 2019. u osječkoj župi sv. Ćirila i Metoda vlč. Zlatko Hnatešin, župni vikar u konkatedralnoj župi, predvodio je misno slavlje pred okupljenom studentskom zajednicom, zajedno sa studentskim kapelanom vlč. Mariom Žigmanom. Bila je to posljednja misa uoči nadolazeće korizme i korizmenih seminara. U svojoj propovijedi vlč. Zlatko je, tumačeći evanđelje dana (Mk 9,30-37), istaknuo kako Isus priprema svoje učenike na smrt i uskrsnuće što skroz odgovara ovom razdoblju pred korizmu u kojem se nalazimo.
Ovakve Isusove riječi sigurno su uzorkovale potištenost i žalost među učenicima jer su oni sanjali zemaljsko kraljevstvo koje bi Isus uspostavio i razmišljali su kako zauzeti važna mjesta u istome. Naspram toj raspravi o prvenstvu, Isus im pokazuje pravi put, služenje. On želi poučiti apostole, ali i sve koji obnašaju vlast da im temeljne odrednice života trebaju biti poniznost i odricanje. Sam Isus će kao najveći primjer služenja učenicima na posljednjoj večeri oprati noge. Dijete koje Isus grli predstavlja sve one koji su u potrebi u svijetu, bespomoćne i siromašne, one koji nas nikako ne privlače sebi. Prihvatiti dijete znači učiti od njega povjerenje prema stvarnosti, usvajati radost zajedništva bez razmišljanja koja je moja korist od toga svega što činim, čulo se među ostalim u propovijedi vlč. Hnatešina.
Isto tako, vjerujemo kako svi u svojem okruženju, radnom mjestu, fakultetu dođu bar jednom do pitanja do kojeg su došli i apostoli, tko je među nama najbolji, najsposobniji i najveći. Isus ovome suprotstavlja svoj novi pogled na svijet. Čovjek treba biti onaj koji se ne služi drugima, nego ga poslužuje, ne iskorištava druge, nego mu je cilj pomoći tuđi život. Služenje nije jednostavno i podsjeća na križ, patnju i teškoće te nas zasigurno ne raduje biti sluga. Način je to života koji ili potpuno prihvatimo ili skroz maknemo od sebe iz straha da će narušiti naše trenutne životne zamisli. No Isus nam upravo u iskrenom služenju s ljubavlju određuje kriterij radosnog i ispunjenog života. Neće to biti lako, zanimljivo i privlačno, bit će to naizgled teži put, ali Gospodin nas hrabri i ne ostavlja same u kušnjama, zaključio je propovjednik.
Po završetku svete mise uslijedilo je klanjanje i molitva pred Presvetim. Anamarija Buzgo
