OSIJEK (TU) – „Pismeno i usmeno stvaralačko izražavanje u nastavi vjeronauka“ bila je tema stručnog skupa za vjeroučitelje osnovnih i srednjih škola Đakovačko-osječke nadbiskupije održanog 21. listopada u pastoralnim prostorima Vikarijata Osijek. Stručni skup organizirao je Katehetski ured Đakovačko-osječke nadbiskupije te Agencija za odgoj i obrazovanje, Podružnica Osijek.
Tri predavanja na navedenu temu održala je doc. dr. Vesna Bjedov, profesorica metodike hrvatskoga jezika s Odsjeka za hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, a prisutne vjeroučitelje pozdravili su: dr. Teuta Rezo, predstojnica Katehetskog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije, mons. dr. Đuro Hranić, nadbiskup đakovačko-osječki te Ankica Mlinarić, dipl. theol., viša savjetnica za vjeronauk pri Agenciji za odgoj i obrazovanje, Podružnica Osijek.
Snaženje poslanja i kvaliteta nastave
„Ovaj stručni skup ima cilj osnažiti vas u vašem poslanju kroz zajedništvo i u nastojanju oko kvalitete nastave“, rekla je pozdravljajući vjeroučitelje dr. Rezo. Pojasnila je kako je motivacija za ovu temu dijelom došla iz iskustva organiziranja smotre kreativnog stvaralaštva tijekom posljednje tri godine jer se uočilo „da takav pristup i rad s učenicima otvara zaista brojne mogućnosti za kreativno sučeljavanje učenika sa zadanim temama, što je jako dobro prihvaćeno i od strane škole i od samih vjeroučitelja“. Predstojnica je potom uputila da „stvaralačko izražavanje može biti jedan od elemenata vrednovanja kako učenika, tako i vjeroučitelja“ te rekla: „Na koji način se postavlja i artikulira nastava, koliko je ona kreativna, dinamična, koliko sami učenici imaju prostora biti sukreatori u nastavi… Koliko je ta nastava provokativna u vremenu mase informacija i nudi izazov formacije i odgoja te otvara prostore za susret učenika s najdubljim pitanjima čovjeka, a u konačnici s onim temeljnim, a to je pitanje Boga? Omogućuje li se uzimanje i davanje udjela samih učenika u trenucima nastave kako bi došli do dubljih spoznaja? A opet, spoznaja najbolje dolazi preko prakse, preko onog iskustvenog da bi to imalo snagu oblikovati njihov stil života“.
Obraćajući se vjeroučiteljima i nazivajući ih apostolima u evangelizacijskom poslanju Crkve, na tako važnom, a opet osjetljivom području, jednom od najizloženijih područja prisutnosti Crkve u hrvatskom društvu, nadbiskup Hranić je rekao: „Želim vam izraziti poštovanje i zahvalnost za vaš rad i nastojanje u evangelizacijskom poslanju Crkve, u radu s djecom i s mladima. Mi smo u školi zato što želimo pomoći roditeljima u odgoju i obrazovanju njihove djece, zato što roditelji biraju zajedno sa svojom djecom školski vjeronauk. Pozvani smo, što je moguće kvalitetnije i potpunije odgovoriti na očekivanja koja imaju roditelji. Svjestan sam svih poteškoća s kojima se suočavate. Radite svoj posao najbolje i najkvalitetnije moguće jer tada najbolje pridonosimo ovome društvu te na kraju odgojno-obrazovnog procesa dobivamo cjelovite i zaokružene mlade ljude, sposobne nositi se sa svim izazovima života; spremne za dijalog i zajedništvo, za suradnju sa svima. Smijete biti to što jeste i takvi kakvi jeste, nositi svoju posebnost, ugrađujući to bogatstvo koje je dragi Bog u otajstvu stvaranja položio u svakoga od vas u odgojno obrazovni proces“, poručio je nadbiskup prisutnim vjeroučiteljima.
„Vjeroučitelji navješćuju, najavljuju, tumače objavljenu živu utjelovljenu Božju Riječ, a hrvatski jezik bavi se upravo riječju i metodama – govornima, pisanima… Mi u našoj nastavi surađujemo s učenicima i iz njih izvlačimo i potičemo kreativnost. Sva djeca koju imamo, a i mi sami, stvaralačka smo Božja djela, i kad god im se obraćamo ne možemo ne misliti da su to upravo Božje slike. Stoga nam današnji stručni skup želi pomoći na što precizniji i bolji način promisliti i premisliti, prevrednovati naše dosadašnje metode rada. Najzastupljenije u vjeronaučnoj nastavi jesu verbalne metode. Središnji dio ovog skupa bit će njima posvećen, a završni pisanim metodama, dok nas prva tema želi podsjetiti kakav je to aktivan učenik, jer ponekad nam se čini da učenici koji pišu, slušaju, javljaju se, odgovaraju na pitanja, jesu u svoj svojoj punini aktivni. No, danas ćemo saznati postoji li još koji vid promišljanja o pojmu aktivnosti i aktivnoga učenika.“
Važnost i uloga učenika te govorno i pismeno izražavanje
U prvom predavanju pod naslovom „Učenik – kreativan i komunikacijski nastavni čimbenik“ doc. dr. V. Bjedov je izlagala u interakciji s vjeroučiteljima. Istaknula je kako je učenik subjekt u nastavi, i to aktivan, te pojasnila njegovu važnost i ulogu. Predstavila je svoje istraživanje s pitanjem mogućnosti učenikove kreativnosti u nastavi hrvatskog jezika u osnovnim i srednjim školama te je vjeroučitelje potaknula da vrednuju koliko učenicima na satu vjeronauka pružaju mogućnost da budu kreativni. Zaključili su kako su učenici u osnovnoj školi kreativniji od učenika u srednjoj školi, a potom je pojašnjen pojam divergentnog mišljenja kao najvećeg potencijala kreativnog učenika. Bjedov je predstavila metodičke postupke poticanja kreativnosti (oluja ideja, umna mapa, šest mislećih šešira, „kockarenje“, strip i dramski postupci u poticanju kreativnosti na nastavi).
Govoreći o „Stvaralačko govornom izražavanju u nastavi vjeronauka“ predavačica je istaknula kako govorno izražavanje pridonosi razvoju intelektualnih funkcija učenika. Prikazala je vježbe slušanja i čitanja, pojasnila razliku između reproduktivnog, produktivnog i interpretativnog čitanja. Posebno je naglašena važnost vođenja bilješki tijekom čitanja. Prikazane su vježbe govornog izražavanja na primjerima razgovora, intervjua, debate, diskusije i mrežne diskusije. Doc. dr. V. Bjedov je potom prikazala snimljenu debatu na satu vjeronauka kod vjeroučiteljice Danijele Čačija. Snimljena debata prikazala je kako konkretno potaknuti učenike da budu kreativni i razvijaju govorne vještine jer se tako oslobađaju treme od javnog nastupa i pripremaju se za različite životne uloge.
„Stvaralačko pismeno izražavanje u nastavi vjeronauka“ bila je tema trećega izlaganja tijekom kojega je prikazano na koji način te kojim metodama se može vrednovati pismeno izražavanje učenika u nastavi vjeronauka. Predavačica je navela metode i primjere pismenog odgovaranja na usmena pitanja, petominutnog sastavka, pisanja na kraju nastavnog sata, pismenog opisivanja i novinskog članka. Učenički sastavak je istraživačko-stvaralačka djelatnost u kojoj se zahtjeva učenikov samostalan pristup (istraživanje) i osobna interpretacija (stvaralački dio). Svako učenikovo pismeno izražavanje može se vrednovati na indikativan i dedukativan način, a doc. dr. V. Bjedov vjeroučitelje je podsjetila i na esej kao način stvaralačkog pismenog izražavanja koje se može vrednovati u nastavi vjeronauka. J. Džakula/M. Kuveždanin
