MOSTAR (TU) – U duhovno-obrazovnom centru Emaus u Mostaru 16. listopada 2015. održan je stručni skup na temu „Savjetovanje i rad s nasilnom osobom“, na kojemu su sudjelovali djelatnici i stručni suradnici Bračnog i obiteljskog savjetovališta i Savjetovališta za žrtve obiteljskog nasilja u Slavonskom Brodu. Stručni skup otvorio je don Ante Komadina, ravnatelj Caritasa Biskupije Mostar, predstavivši tri Caritasova centra za psihosocijalnu pomoć: Obiteljsko savjetovalište, prihvatilište Mirjam – za žrtve obiteljskog nasilja, te SPES – Centar za djecu, mlade i obitelj, te voditeljicu nabrojenih centara gđu Mirjanu Vlaho.
Mr. Josef Hölzl, diplomirani savjetovatelj u Bračnom, obiteljskom i životnom savjetovalištu Biskupije Linz, voditelj programa za život bez nasilja u vezama, te predavač na Fakultetu za socijalni rad u Linzu (kolegij za Obrazovanje odraslih) održao je cjelodnevno predavanje. Predavanje je bilo usmjereno na na tri teme: Način rada savjetovališta i pristup problematici nasilja, Cilji i vizija rada s počiniteljem nasilja te Tehnike rada s počiniteljem nasilja.
Govoreći o prvoj temi, predavač je predstavio zakonsku regulativu koja osigurava zaštitu žrtava od počinitelja nasilja (U Austriji je Zakon o zaštiti žrtava obiteljskog nasilja na snazi i djelotvorno se primjenjuje od 1985. godine.). Prema tom zakonu kod prijavljenog nasilja u obitelji počinitelj nasilja se udaljuje iz vlastitog doma i zabranjuje pristup žrtvi i sva komunikacija na 2 tjedna (mjeru izriče policija), a u tom vremenu počinitelju se na prekršajnom sudu izriče produljenje takve mjere na duže razdoblje (ovisno o težini počinjenog djela, te opasnosti ponavljanja nasilja). Žrtva (a ne počinitelj) ima mogućnost tražiti izmjenu ove mjere, te odlučiti se na odlazak u Bračno savjetovalište. S druge strane, počinitelju nasilja se uz navedenu mjeru izriče i mjera obaveznog individualnog savjetovanja u Savjetovalištu za muškarce (izbjegavaju se izrazi: počinitelj nasilja, nasilni i sl. jer potiču na predrasudu da je netko nasilnik 24 sata, što je neprihvatljivo i netočno). Najveći broj počinitelja nasilja su muškarci (90%).
Drugi važan kontekst u pristupu problematici nasilja je osigurati dovoljan broj Savjetovališta: obiteljskih, bračnih, životnih, za ovisnost, za muškarce i sl. U Austriji ima oko 400 Savjetovališta, bez obzira tko je osnivač Savjetovališta, sva su umrežena i država ih subvencionira. Bez mreže stručnih suradnika i centara u kojima se može potražiti pomoć, ne može se očekivati neka promjena u obiteljima u kojima se dogodilo nasilje. Pravilo rada je: osuđujemo čin, a ne čovjeka!
Prvo Savjetovalište za muškarce se u Austriji otvorilo prije 25 godina. Takva Savjetovališta su specifična i u njima pretežno rade obrazovani muškarci za psihosocijalni rad (iako stalno imaju problem naći dovoljan broj muškog obrazovnog kadra za takve djelatnosti).
Savjetovališta za muškarce nisu usmjerena samo na počinitelje nasilja (ili na muškarce koji su postali nasilnici), nego i na druge teme: partnerstvo, stres na poslu, odgoj djece, očinstvo, dugovi, bolesti, ljubomora, kako se nositi sa razvodom, pravno savjetovanje i sl.
Govoreći o drugo temi predavač ističe kako stručnjaci u Austriji pristupaju temi nasilja s pozicije: ovisnosti i nemoći. Svatko od nas suočen je s nekom ovisnošću (o radu, vremenu, roditeljima, partneru, djeci i sl.), a važan korak je naučiti biti djelotvoran bez ovisnosti o svemu nabrojenom (naravno ovdje su uključene i bolesti ovisnosti).
Druga tema je bespomoćnost: kakav je to osjećaj i pristaje li ‘bilo kojem muškarcu’? Muškarci su naučeni i integrirali su da trebaju biti: snažni, opasni, izolirani od strahova i slabosti (jer to su nepoželjni osjećaji). U bračnom odnosu, pa i u odnosu s djecom, muškarci se isključuju i žele izolirati od osjećaja članova svoje obitelji. U tom procesu isključivanja se pomalo otuđe od osjećaja prema ukućanima, no nijedan osjećaj nije nestao, već je potisnut. Takva potiskivanje idu iz uvjerenja da su osjećaji preopasni za muškarce: govor o rizicima, strahu, tjeskobi, zbunjenosti, nesigurnosti i potvrdi da je živ i da sam sebe osjeća. Iz toga proizlazi da mu je onda još i veći problem osjećaji njegovih bližnjih.
Kako bi se pravilno pristupilo temi nasilja, ne smije se izostaviti odgovor na pitanje koja je funkcija nasilja? Prva funkcija je osjećaj životnosti, a druga funkcija je osjećati se kao pravi muškarac. Zbog toga rad s muškarcima treba biti usmjeren na sliku o muževnosti: cilj savjetodavnog rada i s muškarcima i s ženama je proširivanje slike o njima samima i njihovim ulogama i onome što oni jesu. Najčešće do nasilja dolazi kada se razvija unutarnji sukob: u jednom trenutku ili u jednoj ulozi je jak i moćan muškarac, a u drugom trenutku ili u drugoj ulozi je bespomoćan i slab muškarac. Unutarnji sukob uzrokuje obično nasilni čin na izvan.
Govoreći o tehnikama rada s počiniteljem nasilja, predavač kazuje kako se počinitelj nasilja ne treba stavljati u kontekst bračnog savjetovanja, jer postoji opasnost da i žrtva i savjetovatelj vrlo brzo počnu promatrati počinitelja kao žrtvu, te ga sažalijevaju. Tada se gubi neutralnost, usmjerenje prema odgovornosti za počinjeno nasilje i sl. Druga opasnost pri bračnom savjetovanju je da počinitelj nasilja osjeća ugroženo kada žrtva izriče i opisuje neke neugodne situacije iz bračnog i obiteljskog života.
Izbjegavanje odgovornosti za počinjeno nasilno djelo najčešće se koristi kroz izgovore. Izgovori muškarca su: ‘morao sam’, ‘izazivala je’, ‘znate li vi pod kakvim sam ja stresom na poslu?’ i sl. Kod žena žrtava najčešći izgovori su: ‘nije on tako loš’, ‘jadan je, jer je imao nesretno djetinjstvo’ i dr. Takvi izgovori se koriste kako se ne bi radilo na promjenama, preuzelo odgovornosti, te sramili pred savjetovateljem .
Cilj savjetovanja osobe koja je počinila nasilje je uvijek vraćanje počinitelja na počinjeno djelo, te preuzimanje odgovornosti, dovesti ga u kontakt sa samim sobom, te uočavanje vlastitih simptoma koje tijelo šalje, kada se netko osjeća loše. Prepoznavanje simptoma nudi mogućnost drugačijih postupaka: mogu izaći van i prekinuti svađu, mogu tražiti dozvolu od partnera da napustim prostoriju. Traženje dozvole nije kukavički i neće ih ugroziti muškarce. Važno je znati da u eskalaciji sukoba mogu jednako doprinijeti i muškarac i žena. No, čak ako je i žena doprinijela sukobu nikada nije odgovorna za nasilje koje počini muškarac!
U svakom počinjenom nasilju postoji trenutak odluke. Trenutak kada se ‘ja’ odlučujem počiniti nasilje smatrajući da je to jedino rješenje. Zadatak savjetovatelja je istraživanje u kojem trenutku je donesena odluka, kako bi se ubuduće spriječila eskalacija nasilja. U savjetovanju je najvažnije zadržati odnos: savjetovatelj – klijent, zagarantirati anonimnost. Za savjetovatelja je važna supervizija, intervizija i psihohigijena, uvjeti rada i sigurnost, plaća i sl. Suzana Matošević
