SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Svečanim misnim slavljem na blagdan zaštitnika Srijemske biskupije, sv. Dimitrija, đakona i mučenika, 26. listopada 2021., srijemski biskup mons. Đuro Gašprović proslavio je dvadeset i pet godina biskupstva. Euharistiju je u srijemskomitrovačkoj katedrali– manjoj bazilici predvodio biskup domaćin, a u koncelebraciji su bili: đakovačko-osječki nadbiskup metropolit, mons. Đuro Hranić, đakovačko-osječki pomoćni biskup, mons. Ivan Ćurić, beogradski nadbiskup metropolit, mons. Stanislav Hočevar, požeški biskup, mons. Antun Škvorčević, zrenjaniski biskup, mons. Ladislav Nemet, subotički biskup, mons. Slavko Večerin, grkokatolički biskup, mons. Đuro Đuđar, novoimenovani srijemski biskup–koadjutor, mons. Fabijan Svalina te svećenici Srijemske i drugih biskupija.
Prisutna je bila i provincijalna poglavarica Milosrdnih sestara Svetog Križa, s. Valerija Široki kao i značajan broj časnih sestara iz Đakova. A uz veliki broj vjernika, euharistijskom slavlju nazočili su i predstavnici Hrvatskog nacionalnog Vijeća na čelu s predsjednicom Jasnom Vojnić, zatim predstavnici državnih i gradskih vlasti, kao i predstavnici Srpske pravoslavne crkve.
Čestitka svećenika Srijemske biskupije
Prije početka euharistijskog slavlja, preč. Jozo Duspara je uime svećenika Srijemske biskupije čestitao mons. Gašparoviću rekavši: „Prošlo je dvadeset pet godina od Vašeg ređenja za pomoćnog biskupa Đakovačke i Srijemske biskupije. Bilo je to veoma teško poslijeratno vrijeme. Tada sam kao župnik golubinački organizirao naše vjernike kao i Vašu rodbinu koji su u to vrijeme željeli biti na Vašem ređenju za biskupa. Možda sam tada bio prvi koji sam organizirano poveo grupu ljudi preko granice između Srbije i Hrvatske. Uz razne administrativne peripetije i uz presjedanje u drugi autobus stigli smo do Đakova na Vaše ređenje. Tamo nas je čekalo drugo mnoštvo odseljenih Golubinčana koji su Vas došli pozdraviti, a i dijeliti radost s Vama, ali i s cijelom našom župom koja se s pravom radovala. No, ta radost je bila ujedno i tuga jer su se na Vašem ređenju sreli, većina prvi put, nakon što su na različite načine protjerani iz svoga mijesta. Tada sam Vas pozdravio kao župnik u đakovačkoj katedrali i izrazio i radost, i tugu koju smo nosili svi skupa. Tada sam Vam rekao kako Golubinci nisu više ono što su bili i kakve ih poznajete kada ste ih zadnji put vidjeli. Mogao sam tada reći i drugačije i šire: „Nema više Srijema kakav je bio jer je devastiran jer mu je uništen red stvaran stoljećima. Mogao sam reći da je Srijem ne samo zemlja, već i ljudi koji je obrađuju i marljivo čuvaju, a kojih u velikom broju više nema“. Ali nisam jer ste Vi tada imenovani kao pomoćni biskup Đakovačke i Srijemske biskupije. Pred Vama su bila još šira polja i vidici. Nekako bio sam uključen kao župnik Vašeg rodnog mjesta u mnoge događaje koje će biti vezani uz Vas.“
Preč. Duspara potom se osvrnuo na dvadesetpetogodišnje djelovanje biskupa Gašparovića kao biskupskog vikara za Srijem i ordinarija Srijemske biskupije te rekao: „Moramo shvatiti, svi mi suci sa strane, da je to teško vrijeme. To je vrijeme kakve takve obnove župa prvenstveno kao ranjenih zajednica, pa onda crkava, župnih domova… Najveća obnova koja se dogodila je ponovna uspostava Srijemske biskupije u njezinim povijesnim granicama i kao takve povezane s Đakovačkom biskupijom uzdignute na nivo metropolije. Sve je to zahtijevalo žrtvu i odlučnost. Nama svećenicima koji djelujemo u Srijemu je važna Vaša povezanost s Đakovom budući da smo mi svećenici koji smo odgajani i školovani za Đakovačku i Srijemsku biskupiju i upravo zbog te povezanosti mi smo ovdje ostali djelovati kao kod kuće. Neću govoriti o teškoćama i problemima kojih je sigurno bilo ali vjerujem da smo teškoće bratski rješavali što je doprinijela i Vaša smirenost i mogu slobodno reći i dobrota s kojom ste možda nekada i na uštrb svoga mira tiho rješavali određene probleme.“
Biskupu Gašpaviću potom je česitao: „Oče Biskupe, dok Vam čestitamo, želimo zajedno s Vama, kod ovog misnog slavlja, zahvaliti Bogu što Vas je pozvao, izabrao u red biskupa i na vašem pastirskom služenju kroz dvadeset pet godina… Želim zahvaliti Vam u svoje osobno ime, kao i u ime svećenika Srijemske biskupije na svemu što ste učinili i činite za ovu mjesnu crkvu Srijemsku. Možda je danas prilika da svi stanemo pred sebe i upitamo se koliko smo doprinijeli svome Biskupu da se bolje snađe u vrtlogu današnjeg turbulentnog vremena. Također se sjećam slike mog prvog susreta s Vama u Đakovu pa i onog momenta kada ste me zvali na svoju mladu misu na koju nisam došao, ali sam došao poslije i ostao u Srijemu kao i drugi svećenici. Činjenica je da vrijeme prolazi godine se redaju, danas smo stariji i zato vjerujem da Vam je Sveti otac poslao nasljednika koadjutora Mons. Fabijana Svalinu kojemu se zaista svi radujemo i veselimo. Želim da svi, a prvenstveno Vas dvojica zajedno sa svećenicima odgovorimo na izazove ovog ozbiljnog vremena u kojem živimo.
Čestitka vjernika laika
Nakon preč. Joze Duspare, biskupu Đuri Gašparoviću 25. obljetnicu biskupstva je uime vjernika laika Srijemske biskupije čestitala Ljiljana Popovčak, predstavnica župljana iz Srijemske Mitrovice. Istaknula je „U ime župljana Mitrovačke župe i svih vjernika Srijemske biskupije čestitam Vam srebrni biskupski jubilej. Ovo je lijep i značajan jubilej. Želimo s Vama Bogu zahvaliti za dvadeset pet godina Vaše biskupske službe, na poseban način za Vašu nadpastirsku službu Srijemskog biskupa. Zasigurno da nije lako u ovom vremenu i na ovom prostoru ostvarivati tako uzvišenu i nadasve odgovornu službu. Zajedno sa našim svećenicima želimo Vam izreći zahvalnost i odanost. Želimo sada zajedno s Vama moliti i za Vas moliti dobrog Boga, da Vam po zagovoru svetog Ireneja biskupa srijemskog i svetog Dimitrija đakona, našeg nebeskog zaštitnika, udijeli snage za godine koje su pred Vama, a želimo da ih bude dosta, i da sve budu zdrave i krepke, na hvalu i slavu Svojega svetog Imena i na korist nama i čitavoj Svojoj svetoj Crkvi. Zajedno s Vama i s našim svećenicima želimo izreći i svoju veliku radost i zahvalnost za dar biskupa–koadjutora srijemskog monsinjora Fabijana. Puno je razloga za molitvu i zahvalnost te želimo kod ove svete mise zajedno s Vama, našim biskupom, našim biskupom–koadjutorom i svim prisutnim biskupima i svećenicima, s puno vjere, nade i ljubavi moliti i na svemu dobrom Bogu zahvaliti.“
Zatim je mons. Simon Peter Lukyamuzi, tajnik Apostolske Nuncijature u Beogradu pročitao čestitku koju je papa Franjo uputio mons. Gašparoviću, nakon čega je srijemski biskup zahvalio svima na čestitkama te započelo svečano euharistijsko slavlje.
Kršćanstvo na ovim prostorima nije od jučer
U prigodnoj homiliji, msgr. Đuro Gašparović se prisjetio srijemskih mučenika – sirmijskog biskupa Ireneja, sedam kršćanskih djevica, tribuna kopljanika Urzicina, vrtlara Sinerota, Montana i Maksime te lektora Hermogena, pet kipara koji su radili u fruškogorskim kamenolomima: Klaudija, Kastorija, Simforijana, Nikostrata i Simplicija, kao i sv. Anastazije – njihove snažne vjere, a osobito sv. Dimitrija, zaštitnika Srijemske biskupije te je rekao: „Slavimo danas svetog Dimitrija da se sjetimo kako kršćanstvo kod nas nije od jučer. Povijesna je istina da je rođen u Sirmiju. Bio je đakon i mučenik. Đakon sirmijske Crkve, koja je bila progonjena sa svih strana. To prvo doba Crkve u ovim stranama može se nazvati sirmijskim razdobljem, vremenom jedinstva i junaštva, kad se krvlju svjedočila jedinstvena vjera u Krista. Ta se vjera svjedočila onda kada je Sirmijum bio poprište vjerskih razmirica, krivovjerja i poganstva. I tu je djelovao đakon Dimitrije naviještajući pravo Kristovo Evanđelje i riječima i životom, jer mudrost ga je kao pravednika vodila pravim stazama; pokazala mu Božje kraljevstvo i podarila mu znanje o svetinjama; uspjehom okrunila napore njegove i umnožila plodove truda njegova. Čuvao je svete knjige, propovijedao Riječ Božju, vršio svoju đakonsku službu. Bio je duša svega apostolskog djelovanja u gradu. A Bog ga je odlikovao i palmom mučeništva. Ništa ga nije moglo spriječiti da kao Kristov junak i svjedok ne prolije krv za njega.“
„Caritas vincit – Ljubav pobjeđuje“
Mons. Gašparović zatim se prisjetio i svoga biskupskog imenovanja: „U tom duhu sam ja danas, u godini svoga srebrnog jubileja, na 25. obljetnicu svojeg biskupskog ređenja, zajedno sa svima vama biskupima, zagovorom svetog Dimitrija, đakona i mučenika a i svetog Ireneja, biskupa, kao nasljednik apostola, sa svećenicima kao vjernim suradnicima u istom poslanju i sa vjernim pukom u posvećivanju Božjega naroda. Na blagdan Svetog Ćirila i Metoda, slavenskih apostola, 5. srpnja 1996. godine papa Ivan Pavao II. imenovao me je pomoćnim biskupom Đakovačke i Srijemske biskupije. Nekoliko dana prije toga pozvao me je kardinal Tomko, prefekt Kongregacije za evangelizaciju naroda, gdje sam radio u administraciji, i upitao me koji su moji poslovni planovi i programi. Kada sam mu iznio planove, tada mi je rekao da Bog za mene ima druge planove i da će me papa imenovati pomoćnim biskupom Đakovačke i Srijemske biskupije. To me je jako iznenadilo. Rekao sam poput proroka Jeremije: gospodine kardinale ne mogu to prihvatiti, dijete sam i ne umijem govoriti, a uostalom ima i drugih svećenika koji su bolji od mene. Razmisli dobro i prihvati, odgovorio je kardinal. Tri dana sam razmišljao i u molitvi čujem glas Božji poput Jeremije: Ne boj se jer ja sam s tobom (usp. Jr 1, 8) i kako govori apostol Pavao: „Svakom je od nas dana milost po mjeri dara Kristova.“ (Ef 4, 7). I teškom mukom sam prihvatio svjestan riječi Isusovih: „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što god zaištete u moje ime.“ (Iv 15, 16).
Mons. Gašparović za biskupa je zaređen 5. listopada 1996. godine u Đakovu, a za biskupsko geslo izabrao je riječi: Caritas vincit – Ljubav pobjeđuje „jer je vrijeme imenovanja bilo neposredno nakon Domovinskog rata kada je bila potreba da ljubimo jedni druge kao što je Krist nas ljubio, a ne da se mrzimo.“ Pojasnio je: „Od 15. srpnja 1999. godine papa Ivan Pavao II. dao mi je kao pomoćnom biskupu posebne ovlasti, a od 1. listopada 1999. godine sam generalni vikar za Srijem. Kao generalni vikar za Srijem upravljam srijemskim dijelom Biskupije sve do ponovne uspostave Srijemske biskupije 18. lipnja 2008. godine, kada me je papa Benedikt XVI. imenovao srijemskim dijecezanskim biskupom. Tada sam bio svjestan da pripadam Biskupskoj konferenciji Svetog Ćirila i Metoda a kao sufragan Đakovačko-osječkoj crkvenoj pokrajini. Na kraju što drugo mogu nego zahvaljivati i moliti se Bogu za budućnost da bude milostiv meni nevrjednomu, jer sam svjestan da sam kroz 25 godina puno toga i propustio i pogriješio te nisam bio na visini poslanja koje mi je povjerila Božja providnost, a sveti Pavao poziva svakoga od nas: Zaklinjem vas ja, sužanj u Gopodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! (Ef 4, 1-2).
Onaj koji pomiruje, koji povezuje
Na kraju misnoga slavlja đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Hranić uputio je čestitke srijemskome biskupu te kazao: „Gospodin Vas je postavio da budete među ljudima čovjek Božji. I biskupska služba je doista služba i služenjem se potvrđujemo kao autentični pastiri u Kristovo ime. Kao čuvar vjere, službe, milosrđa u Crkvi, biskupa resi blizina s Bogom u molitvi, blizina s drugim biskupima, blizina s njegovim svećenicima te s vjernim Božjim narodom. I Vi ste to, dragi Oče biskupe, nastojali činiti kroz proteklih dvadeset i pet godina. Želimo Vam kazati hvala. Hvala za sve dobro što ste učinili. Na osobit način želio bih istaknuti Vašu ljudsku toplinu i dobrotu. Znam kakav je biskup Đuro u svojoj dobroti. Biskup Đuro sve prihvaća, nastoji uvijek biti onaj koji djeluje pomirujuće, onaj koji pokazuje puno istinske blizine. I kao biskup u tom smislu doista ste djelovali kao onaj koji pomiruje, koji povezuje. Hvala Vam na svemu dobru.“
Svetkovanje sv. Dimitrija najavljuje biskupsko ređenje
Biskupa je pozdravio i čestitao obljetnicu i srijemskomitrovački župnik mons. Eduard Španović, koji je zahvalio i svima koji su pomogli u pripremanju ovoga slavlja, rekavši: „Sve Vas srdačno pozdravljam i na svemu zahvaljujem. Sve što imamo i što jesmo Božji je dar. Hvala mu. Hvala mu za ovu lijepu večer i svetkovanje našeg nebeskog zaštitnika svetog Dimitrija. Molitvene čestitke našem biskupu Đuri, srebrnom jubilarcu. Svi djelimo njegovu radost što je Srijemska biskupija dobila biskupa koadjutora msgr. Fabijana Svalinu. U ovom imenovanju prepoznajemo osjetljivost i evanđeosku domišljatost Crkve, koja slijedi Kristov glas i poziv „Ne boj se stado malo!“ Pozdrav i zahvala svim biskupima, svećenicima, časnim sestrama na čelu s provincijslnom poglavaricom s. Valerijom. Pozdrav i zahvala gradskim dužnosnicima, HNV na čelu s Predsjednicom i Veleposlanstvu Repubilke Hrvatske, te svim uvaženim gostima. Pozdrav i zahvala župljanima i hodočasnicima iz drugih župa. Posebno hvala na svakoj pomoći i suradnji. A bilo je i bit će potrebno dosta suradnje i pomoći. Na poseban način hvala pjevačima na čelu sa s. Cecilijom, na lijepom i uvježbanom pjevanju te na spremnosti za daljnji trud i rad oko pripreme za biskupsko posvećenje nađeg biskupa–koadjutora. Hvala na suradnji direktoru i profesorima muzičke škole. Hvala na tolikim pomoćima i suradnjama samo Bogu vidljivima. Ovogodišnje svetkovanje svetog Dimitrija najavljuje nam radosni, svečani i povijesni događaj – biskupsko ređenje našeg biskupa–koadjutora Fabijana. To znači da ćemo se u proširenom broju, na svetkovinu Krista Kralja vidjeti, slaveći ovu veliku svetkovinu koja će zasigurno biti krupnim slovima zapisana u povjesnicu Srijemske biskupije.“
Euharistijsko slavlje je lijepim i usklađenim pjevanjem uzveličao zbor „Sveta Cecilija“, zbor srijemskomitrovačke župe Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, pod ravnanjem s. Cecilije Tomkić. Euharistijsko slavlje su, također obogatili ministranti srijemskomitrovačke župe koji su se okupili u veoma lijepom broju. Ana Hodak / Ivica Zrno / Foto: Damir Pismestrović / Ana Hodak
