ĐAKOVO (TU) – Na svetkovinu Rođenja Gospodnjega – Božić, 25. prosinca 2017., đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić predvodio je u đakovačkoj katedrali-bazilici Sv. Petra svečano misno slavlje u 10.30 sati.
Nakon što je generalni vikar mons. Ivan Ćurić navijestio Evanđelje, nadbiskup se osvrnuo na čitanja toga dana te naviješten ulomak Evanđelja, uputivši okupljenim vjernicima pastirsku riječ te tumačeći četiri misli, od kojih je prva: Riječ je
tijelom postala. „Utjelovljenjem, rođenjem te okolnostima u kojima se rodio, Betlehemsko dijete je snažna i glasna Božja riječ; Druga božanska osoba koja je postala istinski čovjek, čovjek do kraja; koja se usudila biti čovjek i to u ovom i ovakvom svijetu u kojemu susrećemo toliko nečovječnosti, sebeljublja, iskorištavanja ljudi, gaženja ljudskih prava i ljudskog dostojanstva, gaženja svakog zdravog ponosa i ljudske savjesti. I zbog toga što je bio čovjek; vjeran i dosljedan ljudskosti, pravičnosti, dobroti, istini i ljubavi do kraja Isus je završio raspet na križu“, rekao je nadbiskup, ustvrdivši kako je to prva poruka i snažan izazov okupljenima na svetkovinu Isusova rođenja: poput Isusa usuditi se biti čovjek u ovome i u ovakvome svijetu, usuditi se biti autentičan čovjek i kršćanin, otvoren do kraja Božjoj riječi.
Druga misao koju je nadbiskup Đuro istaknuo jest: Bog nam progovori u Sinu. „U tom svom stanju novorođenog djeteta Bog šuti. Bez riječi je, ali nam govori upravo time – svojom šutnjom. Govori što čovjek zapravo jest: biće nemoćno, podložno slabostima, upućeno pomoći i brizi drugih. I poručuje nam: Veličina i vrijednost čovjekova nije u na(d)metanju – nametanju i nadmetanju, u bogatstvu, u moći i gospodarenju, već radije u skromnosti, otvorenosti drugima, u služenju potrebnima“, rekao je nadbiskup.
Bog tvoj kraljuje – treća je misao koju je istaknuo nadbiskup: Krist je kao čovjek i kralj. U malenosti i šutnji, u krotkosti i nejakosti on je superioran i suveren. Istina, njegova će prava veličina i snaga zasjati tek na križu: mogao je sići s križa, ali on je ostao prikovan radije nego da se savio pred pakošću, grijehom i vlašću, i tako je sačuvao netaknutom svoju suverenu neovisnost i slobodu. Sačuvao je svoju kraljevsku snagu i moć – svoju Ljubav, radosno predanje i sloboda duha. I time nam je otkrio i temeljnu veličinu čovjeka: Čovjek je u onoj mjeri velik u kojoj zna biti malen i ponizan; slobodan je u onoj mjeri u kojoj je slobodan od sebe; suveren je i moćan u onoj mjeri u kojoj je sposoban vladati sobom i biti veći od slabosti drugih.
Na kraju, kao četvrtu misao, nadbiskup naglašava da nam je učiti od Djeteta. „Svetkovina Božića nam pokazuje da se Bog nije objavio ni u kojem društvenom ili političkom sustavu, ni u kojem obliku vladavine kao podjarmljivanja i tlačenja, ni u kojem staležu, ni u kojoj ideologiji, ni u kojoj nauci – nego u malom i nemoćnom djetetu. Dijete je postalo poruka i riječ, mjesto objave i prepoznavanja Boga. I Božić je, zato, zapravo poziv i upozorenje da treba biti poput djeteta kako bi čovjek uspio čuti Božju Riječ, povjerovati u nju i u konačnici je i prihvatiti“, naglasio je nadbiskup, podsjećajući kako je Isus više puta naglašavao kako Bog želi da ljudi budu kao djeca – otvoreni, čisti i iskreni.
Sa željom da naša riječ bude izraz našega bića i očitovanje naše duše i našega srca, da naše djelovanje ne bude djelovanje iz sebičnih motiva i iz koristoljublja, nego da ono bude prožeto srcem i da proizlazi iz srca, kako bismo mogli biti riječ koja donosi život i svjetlo te kako bi drugi ljudi u nama mogli prepoznavati Boga, nadbiskup je svima čestitao Božić. Posebnu čestitku i zahvalu uputio je u svoje i u ime svih vjernika članovima Mješovitog katedralnog zbora, koji su pod vodstvom mo. Ivana Andrića i orguljsku pratnju mo. Vinka Sitarića pjesmom obogatili ovo slavlje. Nakon mise brojni su vjernici ostali pred katedralom, gdje su bile žive jaslice i uprizorenje Isusovog rođenja u Betlehemu. Anica Banović
