OSIJEK (TU) – Sprovodni obredi vlč. Roberta Mackuljka, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije koji je preminuo u subotu, 1. veljače 2025. u 49. godini života i 25. godini svećeništva, održani su u utorak, 4. veljače na Retfalačkom groblju, a zatim je uslijedila misa zadušnica u njegovoj rodnoj Župi sv. Ćirila i Metoda u Osijeku.
Uz prisustvo brojnih svećenika, sprovodne obrede predvodio je pomoćni biskup đakovačko-osječki Ivan Ćurić te je uime đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure, umirovljenog nadbiskupa Marina, cijelog prezbiterija i svoje osobno ime, uputio izraze sućuti teti, sestrama, šogoru i nećacima pokojnog svećenika.
Uz vjernike iz Osijeka, prisutni su bili i vjernici iz Župe 
sv. Mateja apostola iz Tovarnika – gdje je pokojni svećenik obavljao župničku službu. Nazočile su i redovnice Družbe sestara Kraljice svijeta, Marijine sestre čudotvorne medaljice te Milosrdne sestre sv. Križa, kao i franjevci i isusovci iz Osijeka, ali i redovnici Reda sv. Ivana od Boga iz bolnice sv. Rafael na Strmcu, u kojoj je vlč. Mackuljak bio duhovnikom.
Realizam ljudskog života
U svojoj homiliji biskup Ivan osvrnuo se na 
naviješteno čitanje iz Knjige tužaljki te rekao: „Već i sâm naslov starozavjetne „Knjige tužaljki“ tako odgovara trenutku što ga sada proživljavamo, dok se opraštamo od svećenika Roberta na kraju njegova životnoga puta, preminuloga, gledajući našim ljudskim očima, u sredini svoje dobi, u 49. godini života. Prepoznajemo kako biblijske riječi mudro razabiru realizam našeg ljudskoga života – iskustvo mira i 
sreće, koje nam je darovano s dostojanstvom naše ljudske naravi i postojanja. Mir i sreća, primjećujmo, prve su riječi današnjeg biblijskog navještaja. I čini nam se da su uvijek tu, kao najdublja potka našeg života. Istodobno kao osnovni temelj života, ali i kao poziv prema kojem su okrenuti svi naši koraci, ne bježeći od iskustva naše krhkosti i grješnosti, ni od čega što obilježava našu ljudsku nepostojanost, 
prolaznost i smrtnost.“
Podsjećajući na Isusove riječi: „Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte“, biskup je poručio: „Apostoli su priznali da ne znaju „put“, sve dok Isusa zaista nisu upoznali kao Onoga u kojem je u punini rasvijetljen naš život, u kome je objavljena istina kako je neizmjerna ljubav Oca nebeskoga za svakoga čovjeka, kako je beskrajno njegovo milosrđe i kako je spasonosan njegov poziv da ga nasljedujemo u zajedništvu vjere, svjedočeći o njegovoj otkupiteljskoj žrtvi i smrti na križu, o njegovu uskrsnuću i nadi našega uskrsnuća.“
Životopis (iz homilije biskupa Ćurića)
Robert Mackuljak rođen je u Osijeku 11. svibnja 1976. od roditelja Pave i Marije, rođ. Dorić. U Osijeku završava osmogodišnju školu, potom iz svoje Župe sv. Ćirila i Metoda u Osijeku odlazi u Zagreb, u Dječačko sjemenište na Šalatu, gdje je maturirao 1994. godine. Nakon mature upisuje filozofsko-teološki studij i nastavlja svećeničku formaciju u Đakovu. Za svećenika je zaređen u đakovačkoj katedrali na Petrovo, u godini Jubileja 2000. Nakon ređenja imenovan je župnim vikarom u katedralnoj župi Svih svetih u Đakovu (2000. – 2002.), potom istu službu vrši u Ivankovu (2002. – 2003.) te u Slavonskom Brodu, u Župi Duha Svetoga (2003. – 2004.). U ljeto 2004. imenovan je župnikom Župe sv. Mateja u Tovarniku (2004. – 2010.), gdje ostaje 6 godina. Potom postaje župnikom u Šumeću i Kaniži (2010. – 2013.), nakon čeka slijedi razdoblje poteškoća i bolesti, s povremenim službama pastoralnoga suradnika te misnika u bolnici sv. Rafaela na Strmcu. S nadom u oporavak privremeno je umirovljen 2019. godine.
Godina Jubileja
Svoju homiliju biskup je zaključio riječima: „Ispraćamo ga ponovno u godini Jubileja, koji nas sve poziva da srca ispunimo nadom, spominjući se Jubileja 2000. godine, kad je pokojni Robert bio zaređen za svećenika, kad smo ga prije nepunih 25 godina, također s nadom, „ispraćali“ na svećenički put za koji se do tada pripravljao. U svom pastoralnom radu znao je očitovati svoju prirodnu okretnost, 
vedrinu duha i lakoću u komunikaciji. Sve smo to uključivali u molitvu za njegovu obnovu, nakon što su nadošle teškoće i znakovi bolesti. Dok se opraštamo od pokojnog Roberta, snagom vjere Bogu izručujemo njegov život – njegova nastojanja i dobra dijela, njegova traženja i borbe, ponizna srca moleći da očišćen prispije uskrsnuću i vječnom životu.“
Kristovo djelo spasenja
Misu zadušnicu predvodio je biskup Ivan u koncelebraciji s nadbiskupom đakovačko-osječkim Đurom Hranićem, domaćim župnikom i dekanom Osječkog istočnog dekanata, preč. Alojzom Kovačekom, ravnateljem Ustanove za uzdržavanje klera i ekonomom Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, preč. Matom Gašparovićem te ostalim prisutnim svećenicima.
Uvodeći u misno slavlje biskup Ivan je rekao: „Ovaj nas trenutak usmjeruje na ono što je i temeljno otajstvo, istina, navještaj naše vjere te rasvjetljuje ovaj naš trenutak, kao i cjelokupni život – a to je Kristovo djelo spasenja što ga obavljamo na oltaru. I dok budemo slušali vapaj proroka Izaije o gozbi koju će pripraviti Gospodin, dok budemo slušali Isusove riječi da je On kruh života – promišljajmo o svojoj vjeri i nadi 
koju proživljavamo na putu vjere, mislimo i na pokojnog svećenika Roberta koji je po svojoj službi usmjeravao na ta temeljna otajstva. I molimo da mu Gospodin doista bude oproštenje i spasenje u vječnom životu.“
Na kraju misnoga slavlja, župnik Kovaček – prijatelj pokojnog svećenika Roberta, izrazio je uime župne zajednice sućut sestrama i rodbini te zahvalio svima na dostojanstvenom sudjelovanju u ispraćaju na groblju i misnoj žrtvi. M. Kuveždanin
