JOSIPOVAC PUNITOVAČKI (TU) – U josipovačkoj crkvi sv. Mihovila, filijalnoj crkvi Župe sv. Ladislava kralja u Punitovcima, 15. veljače na nedjeljnom misnom slavlju koje je predvodio punitovački župnik mr. Đurica Pardon, brojni mještani su uz župnika uputili čestitke Sofiji (1932.) i Jozi (1931.) Batorek povodom slavlja 65 godina bračnog zajedništva. Slavlju je nazočila samo Sofija, jer Jozo zbog trenutnog zdravstvenog stanja nije mogao doći.
“U našoj župnoj zajednici imali smo slavlja 50 godina bračnog zajedništva, zlatnog jubileja, rijetko smo imali slavlje dijamantnog jubileja, 60 godina zajedništva, a evo danas upućujemo čestitke Sofiji i Jozi, zahvalni Bogu što im je podario svoju dobrotu i milost da zajedno provedu u priličnom zdravlju 65 godina bračnog života. Veseli me što su Sofija i Jozo u svojoj ljubavi prema Kristu i njegovoj Majci Mariji redoviti na misnim slavljima. Veseli me da kao supružnici mogu biti primjerom u svojoj ljubavi, međusobnom uvažavanju, razumijevanju i zajedništvu. Veseli me što su Sofija i Jozo svojoj obitelji svjedočili opredijeljenost za Krista i što njihovi najbliži žive u slozi, odani majci Crkvi i u poštovanju prema Sofiji i Jozi. Vjerujući u Kraljevstvo Božje, neka nam još požive u što boljem zdravlju“, rekao je župnik u prigodnoj riječi.
Sofija je domaćica, a Jozo poljoprivrednik. Sve vrijeme proživjeli su u Josipovcu. Prilično su dobrog zdravlja, imaju malo vrta, nešto živadi. Nastoje biti na nedjeljnim misnim slavljima, veseli su i raspoloženi za razgovor i šalu. Izađu na ulicu te se, sjedeći na klupi, druže sa susjedima. Sretni su sa svojim najdražima kada se okupe, kada ih posjete. Imaju troje djece, četvero unučadi i osmero praunučadi.
“Zahvaljujemo Bogu za sve što je za nas i naše potomke učinio, zahvaljujemo mu što nam je i u ovim godinama dao bistar um i prilično dobro zdravlje. Hvala mu za zajedništvo naših najdražih. Puno je to 65 godina našeg zajedništva. Glavno je da smo još zajedno i molimo Gospodina da nas još ne rastavi. Nekada nas život nije mazio, bilo je i težih trenutaka u nedaćama života. Nekada se i nakon sunca nadviju oblaci, ali nama je uvijek opet zasjalo sunce i tako prođoše godine, ali bilo je puno, puno lijepih trenutaka u mom životu s mojim Jozom. Znate, ružno se zaboravi, a ono lijepo, najljepše se pamti, ne zaboravlja”, kazuje nasmijano Sofija, u čijoj se obiteljskoj kući, uz cvijeće, tortu, čestitanje najdražih, razgovor i uz šalu prisjećalo mladosti i minulih dana. Mirko Knežević
