OSIJEK (TU) – U organizaciji Instituta za novu evangelizaciju „Sveti Ivan Pavao II“. mr. socijalnog nauka Crkve Igor Jakobfi održao je 3. svibnja u Vikarijatu Osijek izlaganje o temi „Lumen Gentium i Apostolicam Actuositatem – Socijalni nauk i laici kao sastavnice apostolata Crkve“. Riječ je o nastavku tribine čije je cilj upoznavanje zainteresiranih sa socijalnim temama u dokumentima Drugog vatikanskog sabora, a zbog opsežnosti tematike Lumen Gentium-a (LG) Jakobfi je drugi dio izlaganja posvetio pojašnjenju laičkoga apostolata u zajedništvu Crkve.
Pri „rasvjetljavanju“ tematike predavač se poslužio evanđeoskom poukom Matejevog evanđelja Neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima (Mt 5,16) razloživši kako je „Crkva narod Božji na putu koji ima zadaću izgrađivati postojeće zajedništvo, po laicima širiti zajedništvo na čitav svijet imajući u vidu da je Bog sve u svemu, a čitav je svijet narod Božji“.
„Izgradnja zajedništva počinje u župi kao liturgijskoj zajednici. Ne smije biti svedena na puku sociološku ili izvanjsko obrednu povezanost, već jest i trajno mora postajati zajednica koja (LG 3, 11) izvire iz euharistije i ostvaruje svoj vrhunac u euharistiji, ali zato što ima sakramentalni značaj, mora gajiti i razvijati svjetovna obilježja zajedništva, poput međusobnog (LG 13; AA 4, 7, 8): poznavanja, uvažavanja, drugovanja i pomaganja, te tako istovremeno (LG 9, 11; AA 8) pobuditi zanimanje svijeta za nju i biti svijetu živo svjedočanstvo novih međuljudskih odnosa koji vladaju u Kraljevstvu Božjem. Širenje zajedništva na čitav svijet ostvaruje se u socijalnom apostolatu. To znači da svaki laik pojedinačno i udruženo s drugima mora, u skladu s vlastitim (spolnim, dobnim, intelektualnim, socijalnim…) mogućnostima i sklonostima (LG 33, AA 4), ali istovremeno bez neodgovorne izbirljivosti, već uključujući se u sve s čime se susretne (AA 13), pred svijetom biti (LG 38) svjedok Isusova uskrsnuća i života i znak živoga Boga te tako doprinositi izgradnji i povećavanju naroda Božjeg (AA 2). Zapostavljaju li laici svoju apostolsku zadaću čine propust neostvarenja (LG 39; AA 2) izgradnje vlastitog identiteta poslanja Crkve. Apostolat socijalnog (AA 7, 13) ne može nitko drugi ispuniti, osim laika, a uključuje prožimanje kršćanskim duhom, mentalitet i navike, zakone i društvene strukture. Ostvarujući apostolat na području socijalnog, laici istovremeno naviještaju evanđelje jedni drugima dajući si primjer i objašnjenje svim građanima, ali ne samo djelima, već i riječima jer su laici, možda, jedini koje će susresti“, kazao je Jakobfi.
Istaknuo je nužnost da laički socijalni apostolat mora imati sljedeća obilježja i postajati sve više: „gostoprimiv (AA 4), ispunjen ljubavlju (AA 8), cjelovit u ljubavi (AA 8), samonikao (AA 1; LG 37; nasuprot svakog oblika shvaćanja pripadnosti Crkvi u servisnim i administrativnim okvirima nužno je izražavati apostolsku poduzetnost i kreativnost), plodonosan (ideje pretočiti u konkretna djela), prostran (otvorenost novim idejama), revan (znači ne zadovoljavati se mlakošću i prigodnošću, već u strpljivosti ustrajno nadvladavati teškoće), zatim obiteljski (obitelj je kućna Crkva), povjerljiv/suodgovoran (crkveno i društveno), dijaloški/suradnički unutar Crkve (AA 18 – 19, 23 – 24) i izvan Crkve (AA 14, 27), a to znači s pripadnicima drugih kršćanskih zajednica i religija, s onima koji ne vjeruju, sa civilnom vlašću i institucijama i civilnim udrugama“. Također, socijalni apostolat pouzdaje se u Providnost, istaknuo je Jakobfi, a to znači da sa svoje strane čini sve što se može s dubokim pouzdanjem u Providnost i povjerenjem da Bog ima posljednju riječ.
Potkraj izlaganja bilo je riječi o laičkom apostolatu i marijanskoj/svetačkoj pobožnosti (AA 4 i LG 50 – 51) pri čemu je zaključeno kako „odnos spram BDM i svetaca ne treba svoditi samo na konzumističku/servisnu pobožnost, već iz njihova životna primjera, kao savršenih uzora laičkoga apostolata, i u zajedništvu s njima izgrađivati Kraljevstvo Božje“. Tribinu je molitvom otvorio, moderirao i zaključio mons. dr. Vladimir Dugalić, predstojnik Instituta, najavljujući nastavak ciklusa 16. svibnja. N. Špoljarić
